Ove stvari koristimo svaki dan, a prije 100 godina drastično su promijenile život u Zagrebu

Prije sto godina u Zagrebu je počela prava urbanizacija. Izdvojili smo nekoliko ključnih momenata

Štošta se može dogoditi u društvu u samo sto godina, primjerice i to da se ono učetverostruči na globalnoj razini. Promjene su vidljive i ako kažemo da prije nešto više od 100 godina žene ne bi mogle glasati na izborima ili da kao stanovnik Zagreba ne biste mogli završiti na Hitnoj jer ona nije postojala. Hitna služba na zapregama organizirana je tek nakon što se služavka Katarina Hedrich okliznula perući prozor na drugom katu i preminula čekajući pomoć. Prije sto godina u Zagrebu su se prvi put pojavile neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, a u ono su vrijeme bile revolucionarne. Izdvojili smo ih nekoliko.

Penkala, termosica, prašak za rublje

Tijekom druge polovice 19. stoljeća Zagreb se željeznicom povezao na Austro-Ugarsku željezničku mrežu, što je bilo ključno za modernizaciju grada koja je uslijedila. U to vrijeme u gradu su živjeli i mnogi inovatori, a među njima se posebno istaknuo Eduard Slavoljub Penkala, koji potpisuje gotovo 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike i zrakoplovstva. Kao njegov najpoznatiji izum često se navodi tzv. “penkala”, koju se danas često poistovjećuje s kemijskom olovkom, no to je pogrešno.

Penkala je 24. siječnja 1906. godine Mađarskom kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti prijavio prvu mehaničku olovku na svijetu, što bi danas zapravo odgovaralo tehničkoj olovci. Ona se nije morala oštriti jer je imala grafitni uložak, odnosno “minu”. Godinu poslije, 31. svibnja, patentirao je prvo nalivpero s čvrstom tintom, preteču današnje kemijske olovke. Prvu je tvornicu svog nalivpera imao u Praškoj, a onda je sagradio novu u Branimirovoj ulici i u njoj je radilo 800 ljudi.

U rijetkim spisima o Penkalinom životu stoji i to da je još kao dječak nožem rastavljao obične olovke i iz njih vadio grafit. Oduvijek je bio znatiželjna duha pa je, između ostalog, 1910. godine sagradio prvi hrvatski avion s kojim je samo šest i pol godina nakon leta braće Wright u SAD-u poletio s uzletišta na Črnomercu, na kojem je kasnije bio i prvi aerodrom. Iza njega je ostalo još važnih izuma koje koristimo svakodnevno, primjerice, termofor, na osnovu kojeg je napravio i prvu termosicu. Tu su i rotirajuća četkica za zube, prašak za rublje, dinamometar i dr.

Svježe mlijeko u staklenim bocama

Mlijeko je jedna od najdugovječnijih namirnica koje konzumiramo. Iako je danas sveprisutno i povoljno, nekada nije bilo tako lako doći do njega. Imati mlijeka u kućanstvu najčešće je podrazumijevalo posjedovanje krava, što nije lak zadatak. No u Zagrebu je sve postalo lakše kad je prije 110 godina prvi put organiziran otkup mlijeka i osnovana Gradska mljekara, koja je kasnije postala današnji Dukat. Te 1912. godine Zagreb je imao nešto manje od 80.000 stanovnika i iste su godine prvi put prešli s mlijeka “u kanticama” na pasterizirano svježe mlijeko u staklenim bocama.

Mljekara je bila u tadašnjoj Dugoj ulici, a 1952. seli se na današnju lokaciju na Žitnjaku. Godine 1972. mijenja naziv i postaje OUR – Osnovna organizacija udruženog reda “Dukat”. Dragocjenost i kvaliteta zlatnika, odnosno “dukata”, bile su nadahnuće za novi naziv tvrtke. Danas Dukat otkupljuje mlijeko od više od 2.000 proizvođača mlijeka, malih, srednjih i velikih, što ih čini najvećim otkupljivačem mlijeka u Hrvatskoj s udjelom od 43 posto ponuđenog mlijeka na cjelokupnom domaćem tržištu.

Prvi automobil u gradu

Prije nego smo 1886. godine Karlu Benzu pripisali izum prvog automobila, postojalo je još nekoliko pokušaja, a riječ je bila o vozilima na plinski ili električni pogon. Tek kad je Benz konstruirao trokolicu s benzinskim motorom od 0,55 kW, započeo je nagli razvoj automobila u svijetu. U Zagreb je prvi automobil došao 1901. godine, kad ga je uvezao trgovac i bravar Ferdinand Budicki.

Kasnije je uvezao i prvi motocikl, bio je prvi registrirani vozač u Zagrebu, ali i prvi vozač koji je dobio prometnu kaznu. Tako u spisima stoji da je Budicki 6. lipnja 1901. prijavljen zbog prebrze vožnje. Zanimljivo je kako se ne navodi točna brzina, jer se nije imala čime ni izmjeriti, ali je poznato da je Opel, koji je Budicki vozio, mogao postići najveću brzinu od 20 km/h.

No Budicki je još dugo bio jedan od rijetkih ljudi koji su posjedovali osobni automobil, gradom se uglavnom kretalo pješice ili konjskom vučom, no 1901. krenulo se na jedan od najslavnijih putovanja izvan grada. Tad je u pogon je pušten slavni vlak Samoborček, koji je desetljećima uz pjesmu i veselje u otvorenim vagonima prevozio putnike na relaciji Zagreb – Samobor. Iako su u njemu uspomene stvarale generacije i generacije Zagrepčana, Samoborček je prestao prometovati sa zadnjim danom 1979. godine.