PUTOVANJA

Otok pješčanih plaža, nudista i tajanstvenih recepata. Gdje se okupati i što sve raditi na Rabu?

Rapska torta, smokve i kupanje podno zvonika samo su neki od razloga zbog kojih se isplati posjetiti otok Rab

Hodam kroz grad, a posvuda me okružuju plakati kojima se najavljuje početak nove školske godine. Četvrtaste torbe, miris novih udžbenika i crvene kabanice smiješe mi se iz izloga, grad je pod okupacijom neke uporne ciklone već tjednima, a iz ormara sam sinoć izvukla i svoju najdražu zebrastu dekicu. Bacam pogled na vremensku prognozu u nadi da će se sunce rastjerati oblake i da ćemo još nekoliko tjedana moći uživati u babljem ljetu. Dok sam razmišljala o suncu i pazila da pritom ne stanem u lokvu, pogled mi je odlutao do štanda obližnje kvartovske voćarne na kojem sam ugledala jednu smokvu. Sjetila sam se odmah kako sam prije nešto manje od mjesec dana halapljivo grabila kolovoške smokve sa stabla uz kuću na Rabu u kojoj sam odsjela sa svojim dečkom. Da barem sada mogu biti tamo, pomislila sam.

Neki će reći da pretjerujem, ali mislim kako je rujan možda i najljepši mjesec u godini za posjetiti neki od brojnih hrvatskih otoka. S ulica i plaža skine se tada teret teških srpanjskih i kolovoških vrućina te težina turista, a otok ponovno prodiše. Noći su prohladne, ali se zato i lakše spava, nema gužvanja po ulicama i gotovo u svakom restorančiću možete pronaći mjesto (i parking).

Ako se želite još koji put okupati prije početka nove školske godine, predlažem vam da posjetite otok Rab. Ovog sam ljeta ondje provela gotovo dva tjedna, a ovaj tekst pišem dok su mi uspomene na otok još uvijek svježe, a miris soli još uvijek prisutan u nosnicama (i na kupaćem kostimu koji odbijam ubaciti u perilicu za rublje).

Kako doći do Raba?

Rab je od Zagreba udaljen svega tri sata, a do njega je moguće doći dvjema različitim rutama. Ako odlučite putovati preko grada Senja, tada će vam trebati otprilike dva i pol sata da dođete do trajektnog pristaništa Stinica gdje ćete sjesti na trajekt za otok Rab. Trajekt tijekom rujna vozi svakih sat vremena, a vožnja traje dvadesetak minuta. Do otoka možete doći i preko Krka; trajekt polazi iz trajektne luke Valbiske na Krku do grada Lopara na Rabu četiri puta dnevno, a vožnja traje sat i pol. Ako nemate automobil, ne očajavajte, na Rab možete doći i autobusom koji tijekom rujna radnim danom polazi iz Zagreba u 11.30, a vožnja traje pet sati.

Mala napomena za sve one koji imaju problema s mučninom – ako ste bili jedno od one djece koja su posezala za plastičnom vrećicom u autobusu još na prvom zavoju na školskom izletu, tada biste trebali razmisliti o tome da prije silaska s autoceste popijete Draminu. Zavoji su poprilično nepodnošljivi, govorim iz iskustva.

30 pješčanih plaža i 2.417 sunčanih sati godišnje

Ali isplati se. Rab nije velik otok, dugačak je svega 22 kilometra pa ga tako vrlo lako možete istražiti i na biciklu (ali o tome nešto kasnije). Vjerojatno bi bilo najbolje da smještaj odaberete ovisno o tome kojim prijevoznim sredstvom raspolažete, ali i o tome kakve plaže najviše volite. Ako imate automobil, u suštini vam je zapravo svejedno gdje se nalazite, ali ako ga želite što manje koristiti, tada biste definitivno trebali baciti oko na kartu otoka.

Rab se inače naziva i sretnim otokom zbog toga što se na njemu nalazi više od 30 pješčanih plaža (uz divnu Rajsku plažu, cijeli potez od Barbata do Raba niz je malih, slatkih pješčanih i šljunčanih uvala). Moram priznati da me ta informacija isprva i nije previše usrećila jer ne volim kada mi se pijesak uvuče u kupaći kostim i kada ga na ručniku odnesem doma pa danima razvlačim po sobi, ali razveselila sam se kada sam shvatila da se na Rabu mogu pronaći i prekrasne stijene, beton te šljunčane plaže. Samo trebate znati gdje tražiti.

Budući da još uvijek nemam vozačku, bila sam primorana snaći se na otoku bez automobila. Ta me činjenica potaknula na dodatno istraživanje svih mogućnosti koje pruža otočki život, ali i da se strateški smjestim u Banjolu, mjestašcu podno grada Raba. Banjol je jedno od osam naselja na otoku – uz Barbat, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarsku Dragu, a s gradom Rabom povezan je krasnom šetnicom uz more. To znači da ću do grada moći doći i pješke, planirala sam, a ako unajmim bicikl, do grada će mi trebati samo 20 minuta.

View this post on Instagram

A post shared by Rab The Happy Island (@rabthehappyisland)

Biciklom do Frkanja ili Suhe Punte

Ako ste avanturistički tip koji nema ništa protiv nešto aktivnijeg odmora, ali i ako nemate drugog izbora (poput mene), tada bih vam definitivno preporučila da si unajmite bicikl. Rab je otok koji se zaista može pohvaliti velikim brojem biciklističkih staza pa se tako na kupanje na Frkanj, Suhu Puntu ili neku treću skrivenu uvalicu možete zaputiti i na biciklu. Meni se najviše svidjela vožnja po Kalifrontu, pošumljenom poluotoku (može li otok uopće imati poluotok?) ponad grada Raba na kojem se nalazi jedna od rijetkih očuvanih mediteranskih šuma hrasta crnike (ako vam to išta znači), a koji je savršen za bicikliste, ali i planinare početnike.

Put zaista nije naporan, ceste su glatke, a pritom možda sretnete i koju srnu. Ok, na nekim ćete dijelovima možda morati gurati bicikl (a možda i nećete ako ste u boljoj formi od mene), ali onog trenutka kada uronite u more, zaboravit ćete i na uzbrdicu i na brkove od znoja, obećajem. Samo pazite da sa sobom ponesete dovoljno vode.

Bicikle možete unajmiti na nekoliko različitih lokacija u gradu – ja sam odabrala Bike Point Rab jer oni nude mogućnost dostave bicikala na adresu prema izboru, ali i opciju cjelodnevnog servisa. To znači da se na njih možete osloniti ako vam slučajno pukne guma ili ako se izgubite u šumi (hipotetski govoreći), a prema mom su iskustvu bili i izuzetno ljubazni i pristupačni. Cijene dnevnog najma u prosjeku su oko 130 kuna, ali ako bicikle odlučite unajmiti na više od tri dana, tada ćete dobiti popust.

Kao autobus, ali na moru

A kada niste raspoloženi za bicikliranje (a ni za hodanje), tada se uvijek možete povesti taksi brodićem koji svakodnevno prometuje na liniji Barbat-Banjol-Rab. Cijena karte za jednu osobu u jednom smjeru iznosi 20 kuna, a na brod se možete osloniti uvijek i u svim vremenskim uvjetima (brod je jedne večeri bez obzira na poprilično visoke valove došao na vrijeme točno u minutu). Riječ je o liniji RabLine koja funkcionira poput autobusne linije, samo na moru, a ne na kopnu. Čak i ako imate automobil, moj je prijedlog da se barem jednom povezete ovim brodićem jer ćete u Rabu biti za petnaestak minuta, a iskustvo je zaista sjajno.

A osim organiziranog brodskog prijevoza, uvijek se možete osloniti i na neki od brodića koji će vas odvesti do gotovo svakog mjesta (i plaže) na Rabu prema određenom cjeniku. Na taksi brod možete računati više nego na pravi taksi (u nekoliko sam navrata pokušala kontaktirati s taksistima, ali mi se niti jedan od njih nikada nije javio), a otokom prometuje i redovita autobusna linija pa se tako možete do grada povesti i autobusom. Samo pripazite na vozni red.

Koju plažu odabrati?

Najpoznatije plaže na Kalifrontu su Suha Punta i Frkanj, a do obje je plaže moguće doći i automobilom. Ako se volite zavući u šumicu, uživati u cvrčcima i najdražem štivu, a zatim skliznuti u more s jedne od brojnih glatkih stijena, tada morate posjetiti taj dio Raba. I na Suhoj se Punti i na Frkanju možete osvježiti koktelima, popiti kavu ili pojesti pržene ribice s pogledom na more, no, ne očekujte previše dodatnih sadržaja. Pri kupanju ondje jedino pripazite na ježince i oštre stijene (nitko vas neće osuđivati ako si nabavite šlapice za ulazak u more; udobnost je odavno pobijedila estetiku).

Šlapice vam definitivno neće trebati ako se odlučite za kupanje na nekoj od plaža u Loparu. Tamo ćete osim predivne pješčane Rajske plaže pronaći i nekoliko skrivenih (poput Ciganke, Sahare ili Stolca), na kojima se najslađe okupati bez odjeće (na Ciganki i Sahari je nudizam dopušten, a Stolac je plaža isključivo za nudiste), a do kojih možete doći brodom, na biciklu ili pješke. Moje je nepovjerenje prema pijesku isparilo onoga trena kada sam ugledala slavnu Rajsku plažu, kilometar i pol sitnog, nježnog pijeska s pogledom na otočić Lukovina do kojeg možete i doplivati (ili bolje rečeno – prehodati) te se ondje osunčati na preslatkoj šljunčanoj plaži. Lopar je zaista savršena lokacija za djecu, more je plitko, a posvuda je samo pijesak, pijesak i pijesak. Na Rajskoj se plaži možete opustiti i u jednom od obližnjih beach barova, pojesti palačinke, ali i unajmiti ležaljku sa suncobranom.

A kada kažem da je ondje more plitko, tada mislim na to da ćete često morati hodati i više od deset minuta prije no što vam more dođe do grla. Uzevši to u obzir, taj dio Raba možda nije najbolji izbor za one koji vole plivati i roniti (poput mene), ali je zato sjajan izbor za one zimogrozne (jer je ondje more toplije) te ljubitelje picigina i odbojke na pijesku. U svakom slučaju, isplati se otići ondje barem na jednodnevni izlet.

Zalogaj rapske torte i kupanje podno zvonika

A kada smo kod jednodnevnih izleta, obavezno iskoristite i jedan dan (ili jedno jutro) za razgledavanje rapske starogradske jezgre, fotografirajte se na zidinama, a zatim se okupajte podno jednog od četiri slavnih rapskih zvonika. Do sada sam bila poprilično nepovjerljiva prema gradskim plažama, ali bio je dovoljan samo jedan pogled na divnu, popločanu plažu u sjeni bujne gradske park-šume Komrčar da me razuvjeri. More je ondje čisto, ulazi u vodu su uređeni, nema (puno) pijeska, a ima dovoljno hlada i nedovoljno sadržaja za djecu što znači da ćete se na gradskoj plaži moći osunčati u tišini.

Nakon što se osunčate i okupate s pogledom na grad (neprocjenjivo iskustvo), možete se okrijepiti čašom vina i slavnom rapskom tortom koju možete pronaći na nekoliko mjesta u središtu grada. Za nju ste sigurno već čuli – riječ je o slavnoj slastici koja je zapravo utjelovljenje rapskog načina života – malo limuna, prstohvat sunca i puno truda, badema i ukusnog likera od višnje maraške. Otočani kažu da originalni recept ne postoji, izvorni se čuva u arhivi benediktinskog samostana Svetog Andrije, ali ni ondje nećete pronaći mjere. Tortu je potrebno pripremiti toliko puta da vam se uvuče pod kožu, da intuitivno znate čega treba dodati, a čega oduzeti, što zapravo znači da je svaki zalogaj rapske torte autentičan.

U potrazi za craft pivom

Na večeru na Rabu možete otići u jedan od brojnih restorana koji se više-manje ne razlikuju niti po ponudi niti po cijenama, ali ako želite uživati u zaista predivnome ambijentu, tada biste definitivno trebali posjetiti Veritas. Veritas je utočište pronašao u zagrljaju šume Komrčar, a ondje možete uživati u sjajnom odresku od tune, zvjezdanome nebu, ali i odličnom izboru butelja. Jedini problem s kojim smo se moj dečko i ja ondje susreli bila je (ne)organizacija osoblja – prvo su zaboravili na našu rezervaciju, a zatim su nas smjestili na improvizirani stol nešto dalje od ostalih što je posljedično utjecalo i na to da smo skoro ostali bez deserta (zaboravili su nam ga donijeti). Nasreću, desert je bio fenomenalan, a i jasno nam je da se propusti događaju pa im to nismo previše uzeli za zlo.

U hrani smo uživali i u restoranu Velumu, smještenom izvan starogradske jezgre u blizini autobusnog kolodvora, u kojem smo pojeli divne kozice na pariški i još ukusnije njoke s pršutom i kozicama, a odličan burger s odreskom od lososa i tune pojeli smo u Burger Pointu. Kao veliki pivopije, najveća nam je zamjerka to što gotovo nigdje nismo pronašli craft pivo (u Veritasu se može popiti istarski San Servolo), a iznenadilo nas je i to što većina restorana nema veganski meni. Nismo strogi kritičari, ali nadamo se da će Rab poraditi na svojoj gastronomskoj ponudi.

Što još raditi na Rabu?

Ne trebate otići na Rab da biste se okupali goli, ali ako ste već tamo… Rab je inače svjetski poznata nudistička destinacija, još otkako su kralj Edward VIII. (onaj koji je abdicirao i prepustio krunu svom mlađem bratu Đuri VI) i njegova omražena djevojka (kasnije žena) Wallis Simpson ondje 1936. skinuli sa sebe svoje kraljevske krpe i goli golcati zaronili u čisto more u uvali Kandarola. A ako je mogao britanski kralj, onda definitivno možete i vi.

Oni odvažniji mogu se okušati i u planinarenju. Najviši vrh otoka zove se Kamenjak (408 m), a s njega se pruža predivan pogled na sjeverni Velebit. A ako niste raspoloženi za aktivni odmor, uvijek možete odabrati i onu opciju da ne radite baš ništa, da se zavučete u neku skrivenu uvalicu i poput guštera stopite s mediteranskim biljem i morskim strujama. Treba iskoristiti sunce dok ga još ima.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube