Na Pag se isplati zaputiti i samo da posjetite Boškinac. Probale smo novi, ljetni meni i oduševile se

Novaljski restoran predstavio je novi meni, ugostio kultne vinare i poslao snažnu poruku optimizma za budućnost industrije

S Borisom Šuljićem, vlasnikom novaljskog hotela i restorana Boškinac, razgovarale smo u jeku pandemije koronavirusa. U vremenu u kojem su mnogi preko noći prešli u stanje malodušnosti i u nevjerici zbrajali sve nenadane gubitke, Šuljić nam je pričao o nužnosti održavanja pozitivnog stava. Čak i u situaciji za koju se nije znalo koliko će potrajati i koliko će razorno posljedice ostaviti, objašnjavao nam je kako njegov tim neumorno radi i priprema se za novu sezonu. “Vremena jesu teška, ali mi izbora nemamo, ovo je naš posao, mi ga znamo raditi i mi ga radimo dobro”, rekao nam je tada, a da je ovaj iskusni ugostitelj po tko zna koji put bio u pravu, dokazao je i ovog vikenda.

Gala večera uz gostovanje tri kultne istarske vinarije

Sva popunjena mjesta za najavljenu ekskluzivnu gala večeru s, kako su ih opisali, tri istarska vinska asa, Ivicom Matoševićem, Gianfrancom Kozlovićem i Morenom Degrassijem, potvrdila su i Šuljićeve prognoze o publici koja unatoč krizi nije izgubila strast prema kulturi stola. Povod okupljanja, bilo je predstavljanje novog, ljetnog menija, ali i proslava nedavno dobivene Michelinove zvjezdice. Večera je započela upravo Šuljićevim kratkim pozdravom, u kojem je ponovno istaknuo da se mora ići naprijed, i da je ova večera simbolični novi početak. Prekrasni ambijent terase Boškinca bio je savršena kulisa za nova jela s potpisom mladog, ali vrlo talentiranog chefa Matija Bregeša.

Kušale smo klasičnu večeru s degustacijskog menija, koja uključuje osam sljedova i šest predsljedova hrane, po cijeni od 810 kuna. Pozdravi iz kuhinje su tako uključivali tzv. Boškinac eliksir života, Kreker i njihovu tradicionalnu verziju masline, kao i saur od palamide, reinterpretaciju tradicionalnog uzmorskog ribljeg jela koje donosi snažne okuse i mirisa Mediterana. Konačno, kušale smo i grissine od janjećih čvaraka i parfait od janjeće masti s prahom od suhe ovčetina, koje su nam predstavili kao esenciju života i tradicije otoka Paga, a uz sve smo navedeno prvo pili Degrassi Sauvignon iz 2017, a onda i Matoševićevu Malvaziju Alba iz 2019.

Autentičnost i lokalni sastojci kao apsolutni prioritet

Općenito, kroz cijelu se večer naglašavala važnost autentičnosti i lokalnih sastojaka, bez pristajanja na kompromise i potencijalno kompromitiranje u bilo kojem aspektu. Prvi je slijed tako donio novu verziju Boškinčevog poznatog tartara od podvelebitskog škampa iz vrše, s emulzijom od bosiljka, kremom od badema, emulzijom od škampa te plahticom od bijelog vina i algi, uz Degrassi Viogner iz 2014.

Drugi je slijed donio jedno lijepo vegetarijansko jelo, nazvano Novaljsko polje; terina od mladog krumpira položena je na kremu od paljene cvjetače, a na vrhu poslagano dehidrirano i ukiseljeno samoniklo bilje, uz vino Kozlović JRE Malvazija iz 2015. Treći slijed, Jež i lignja, donio je, pak, esenciju mora. Panacotta od ježa, lignja marinirana u domaćem limunovom soku, krema od limuna, salikornija, dashi od algi i ulje od peršina savršeno su se slagali uz Matoševićevu Grimaldu iz 2018., a mnogi su već tada komentirali da smo dobili favorita večeri.

No, odmah nakon njega, stigao je i četvrti slijed i novi favorit mnogih okupljenih; tortellini punjeni paškom skutom, s paljenom torticom kelja, sušenim janjećim srcem, dehidriranim jajetom i umakom od kelja, poslužen uz Matoševićevu Millennium Animu iz 2000. Trilja i kozice na kremi od mlaćenice s infuziranim smokvinim listom poslužene su u petom slijedu, uz Kozlović Malvaziju iz 2002, dok je šesti slijed, zbog svoje priče, možda i najzanimljiviji. U želji da ostanu maksimalno autentični u svojoj kuhinji, tim Boškinca odlučio se na nekonvencionalnu namirnicu, kunjile, odnosno divlje zečeve koje ondje možete pronaći na gotovo svakom koraku.

Paški kunić kao ugodno iznenađenje novog menija

Ragu od kunića i ličkih gljiva, tatar od kunića i porta, carpaccio od celera i jabuke, prah od mažurana te umak od hrena skupa su činili moćno jelo nezaboravnog okusa, koje je krasno išlo s Kozlovićevim Teranom iz 2018. Sedmi slijed, posljednji prije deserta, donio je obveznu namirnicu svih paških restorana, bilo da se radi o skromnim konobama ili fine dining opciji – janjetinu. Kušali smo tako novu, ovogodišnju varijantu; janjeći file s borovnicama, hrskavu janjeću potrbušinu, osvježavajuću kremu od graška i mente, kiseljenu mrkvu te emulziju od borovih iglica, uz Degrassi TerreBianche Rouge iz 2009.

Nakon osvježavajućeg preddeserta posluženog na masivnoj kocki leda, stigli smo i do kraja večeri, Cikle. Krema od cikle poslužena je s biskvitom od maslinovog ulja i ukiseljenim povrćem. Uz ovaj dobro promišljeni desert, jedva primjetne slatkoće, pili smo Kozlovićev slatki Sorbus iz 2000, i jednoglasno zaključili kako se sjajno nadopunjuju. I taman kad smo pomislili da više ništa ne bismo mogli pojesti, stigla i je i selekcija paških sireva, poslužena na velikom stolu uz vina, oko kojeg se kružilo, razgovaralo, i upoznavalo.

“Boškinac će biti spreman i još bolji kada uskoro ponovno otvorimo vrata, naš entuzijazam nije nestao i nije slabiji”, rekao nam je također Šuljić u ranije spomenutom intervjuu, a ova je večera njegove riječi apsolutno potvrdila. Čarobni ambijent Boškinca zaveo bi vas i uz mnogo slabiju kartu jela i vina. Ovako, ovdje se doista isplati zaputiti čak i ako vam Novalja ili Pag uopće nisu bili dio planirane rute.