Tko je bila Irène Silvagni, urednica koja je lansirala karijere Petera Lindbergha i Stevena Meisela
Nakon duge borbe s bolešću u Parizu je jučer u dobi od 80 godina preminula bivša modna urednica i kreativna direktorica Yohjija Yamamota, Iréne Silvagni
Nakon duge borbe s bolešću u Parizu je jučer u dobi od 80 godina preminula bivša modna urednica i kreativna direktorica Yohjija Yamamota, Iréne Silvagni
Talijanska urednica Carla Sozzani među prvima je jučer javno izrazila žalovanje zbog smrti svoje prijateljice i suradnice Iréne Silvagni. I njezina pokojna sestra Franca Sozzani surađivala je sa Silvagni, modnom urednicom koja je u vrh svijeta mode lansirala imena kao što su Peter Lindbergh, Steven Meisel i Ellen von Unwerth. Ova velika vizionarka preminula je u četvrtak, 24. ožujka u Parizu nakon duge borbe s bolešću. Imala je 80 godina.
Silvagni je rođena 1941. godine u Francuskoj, bila je kći ruskih imigranata, a čitav je svoj poslovni put posvetila modi. U šezdesetima je počela raditi u industriji, primarno u magazinima. Bio je to prvo Mademoiselle, zatim Elle, a onda je došla u Vogue. Radila je kao europska urednica za američki Vogue, a krajem osamdesetih postala je modna urednica u francuskom Vogueu. Godine koje je tamo provela ostavile su najveći trag na modnu industriju općenito.
ODVAŽNE ODLUKE U KONZERVATIVNIM MODNIM MAGAZINIMA
Tijekom rada na poziciji modne urednice u magazinu Vogue, Silvagni je angažirala fotografe koji su tada još bili nepoznati. Bila je poznata po tome da viziju u koju mnogi možda i sumnjaju, izvede perfektno. Zato je od nadređenih i dobila povjerenje da angažira Petera Lindbergha, Stevena Meisela, Brucea Webera, Paola Roversija i Ellen von Unwerth. Svi su oni redom kasnije dospjeli u sam vrh modne fotografije, a snimanja koja je Silvagni s njima organizirala također su bila nekonvencionalna za ono doba.
Jednom je na naslovnicu francuskog Voguea stavila Ines de la Fressange koja je tada već bila prešla tridesetu što nije bilo uobičajeno u modnim magazinima. No, Silvagni je modu vidjela kao umjetnost, a ne kao entitet koji diktira kako ljudi moraju izgledati. “Svoje znanje o slikarima i piscima unosila je u modu”, rekla je Ines de la Fressange o svojoj cjeloživotnih prijateljici za WWD. “Znala je da su slikari u tridesetima bili ispred svog vremena i bila je uvjerena da tako treba biti i u modi. Nije htjela slijediti nekog ili nešto, htjela je otkrivati.” De la Fressange je otkrila i da je Silvagni bila neizmjerno darežljiva i brižna, da je kroz godine ugostila bezbroj pripadnika svijeta mode u svojoj kući u Provansi i da je baš zbog toga bila tako dobra s mladim fotografima i talentima koje je trebalo usmjeriti. “Razumjela je njihovu kreativnost bez predrasuda.”
SILVAGNI I YAMAMOTO
Silvagni je otišla iz francuskog Voguea 1991. kad je jedan od oglašivača radio pritisak i pokušao odlučiti o sadržaju, a izdavač se nije bunio. Za nju je kreativnost bila ispred svega i nije to namjeravala žrtvovati. Jedan od njezinih najbližih prijatelja tada je postao Yohji Yamamoto. Silvagni je nakon odlaska iz Voguea počela raditi za njega kao kreativna direktorica. Bilo je to vrijeme u kojem je ono što su Yamamoto i Kawakubo radili u Parizu bilo kontroverzno. Dobivali su loše kritike, a Silvagni je vidjela da tu postoji nešto više i dala im punu podršku. Zbog takvog je pristupa, otkrila je za WWD Nathalie Ours koja je s njom radila kod Yamamota, bila savršen izbor za brend i njegovo napredovanje. “Nije bila samo inspirativna za Yohjija nego i za sve ljude oko sebe. Imala je viziju i dijelila ju je velikodušno. Ponekad su kreativni ljudi sebični i ne nužno darežljivi. Ali ona je bila velikodušna, draga i zbilja, zbilja smiješna.”
Kreativnost joj je bila na prvom mjestu do samog kraja. Kad je već bila u mirovini 2014. dala je veliki intervju za magazin Vestoj u kojem je govorila o svom prijatelju i suradniku Yamamotu. “Takav genij. Takva karizmatična osoba”, rekla je i dodala da je unatoč tome tužna jer vidi da si Yamamoto nanosi bol. “Mislim da je umoran od svega. Vidim to u odjeći. Mislim da pokušava nestati” rekla je i zaključila da bi svatko trebao raditi iz kreativnog poriva, a ne zato da bi se brend održao i nastavio s radom, posebno ne kada više ne trebate ganjati uspjeh kao što to Yamamoto zaista ne treba.
Silvagni je čitav život bila okružena kreativcima pa tako i u obitelji. Bila je udana za Giorgija Silvagnija, producenta i dobitnika Palme d’Or za film Eternity and a Day, a nadživjela ju je kći Alexia Silvagni kojoj je bilo suđeno da postane fotografkinja i nastavi njegovati strast njezine majke kroz svoj rad.