Portugalski Vogue objavio je broj bez ijednog teksta. Evo kako su se modni magazini okrenuli politici i aktivizmu
Vogue Portugal za ovaj je mjesec objavio broj bez teksta, Harper’s Bazaar imenovao je prvu nebijelu glavnu urednicu Samiru Nasr
Vogue Portugal za ovaj je mjesec objavio broj bez teksta, Harper’s Bazaar imenovao je prvu nebijelu glavnu urednicu Samiru Nasr
Iza nas je burna godina u modnim medijima. Glavna urednica portugalskog Voguea objavila je do sada još neviđeno izdanje, bez ikakvog teksta. Naslovljeno je No Comments Issue, a u svom uvodniku napisala je da nam tekst prečesto sugerira kako bismo se trebali osjećati u vezi nekog pitanja. Fotografije koje su bez ikakvog konteksta prikazane u magazinu tu su, napisala je, da bi probudile emocije i potaknule nas na djelovanje. Paralelno, u Harper’s Bazaaru ogromna promjena (i napredak). Magazin je prvi put u svojoj 154-godišnjoj povijesti za glavnu urednicu imenovao ženu koja nije bijela. Samira Nasr je prije toga bila direktorica mode u Vanity Fairu i mislila je da će joj to biti najveći doseg u karijeri s obzirom na to da je nebijela žena. Svoje prvo izdanje Harper’s Bazaara predstavila je u ožujku.
Anna Wintour, globalna direktorica sadržaja u Conde Nastu, napravila je pak velike rotacije unutar globalnih izdanja Voguea. Francesca Ragazzi na čelu je talijanskog Voguea zamijenila Emanuelea Farnetija, a Eugenie Trochu na čelu francuskog Emmanuelle Alt. Trochu je odmah s prvim izdanjem promijenila ime Vogue Paris u Vogue France kako bi ga učinila inkluzivnijim i na prvu naslovnicu stavila crnu glazbenicu Ayu Nakamuru. Ove je godine napokon lansiran i skandinavski Vogue čija je urednica Martina Bonnier pak napravila revoluciju time što je njezino izdanje dostupno isključivo na zahtjev. Nema ga na kioscima već se može isključivo naručiti online, a umjesto u plastiku umotan je u papir. Uz to, na svoju je prvu naslovnicu stavila 18-godišnju Gretu Thunberg.
MODA I AKTIVIZAM ODUVIJEK SE VOLE
I iako su se još od njihovih početaka krajem 19. i početkom 20. stoljeća u njima nerijetko znale naći vijesti iz politike, aktivizam kakvim se danas bave za modne magazine je novost. No, ne i za modu odnosno odijevanje. Još 1789. prvi američki predsjednik George Washington koristio je odijevanje kako bi slao političke poruke. Na svojoj se inauguraciji pojavio u tamnosmeđem odijelu proizvedenom u SAD-u koje se smatralo građanskim odijelom te je time poslao poruku da će biti blizak s narodom i poticati američku proizvodnju. U 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća New York je bio pun mladih Afroamerikanaca koji su svoj identitet izražavali kroz tzv. zoot suit. Predimenzionirano odijelo u jarkim bojama koje se suprotstavljalo uštogljenim odijelima bijelaca. Beat pjesnici nakon Drugog svjetskog rata nosili su crno i kožnate jakne kao simbol pobune što su kasnije prigrlili Marlon Brando, James Dean i Elvis Presley. Žene su se u šezdesetima bunile nenošenjem grudnjaka.
Dizajneri su kroz svoje kolekcije slali aktivističke poruke od početka 20. stoljeća. Britanska dizajnerica Katharine Hamnett 1984. posjetila je tadašnju premijerku Margaret Thatcher odjevena u haljinu s natpisom 58% Don’t Want Pershing kojom je poručila premijerki da narod ne odobrava njezinu odluku da SAD postavi svoje Pershing rakete u Veliku Britaniju. Vivienne Westwood od početka svoje karijere šalje političke poruke svojim kolekcijama, Alexander McQueen neprestano je tematizirao potlačenost naroda svoje rodne Škotske. Hussein Chalayan tematizirao je etničko čišćenje na rodnom Cipru. Benetton je svojim kampanjama iza kojih je stajao Oliviero Toscani tematizirao AIDS, probleme LGBTIQ+ zajednice, smrtnu kaznu, sukobe SAD-a i Kube i niz drugih problema.
AKTIVIZAM U MAGAZINIMA JE NOVOST
Magazini su sva ta zbivanja u modi redovito pratili, no vlastito mišljenje nikad nisu iznosili. U novinarstvu valja biti objektivan, no nužno je i prepoznati kad se događa nepravda na bilo kojem polju i glasno je prozvati. Modni su magazini godinama sudjelovali u nizu nepravdi. Poticali su snimanje maloljetnih modela za naslovnice, desetljećima birali gotovo isključivo bijele osobe kako za svoje naslovnice tako i za svoje vodstvo, a teme o mršavljenju bile su dio sadržaja na mjesečnoj bazi te se figure osim onih koje su prema njihovim definicijama bile savršene, nisu mogle vidjeti na fotografijama. A onda smo došli u 21. stoljeće. Tiskane magazine nadjačali su digitalni, a najveću promjenu donijele su društvene mreže. Na njima su pravo glasa dobili svi i ubrzo su magazini počeli gubiti autoritet i postali predmetom cancel kulture. I to ih je natjeralo da se rapidno počnu mijenjati.
Ispred svog vremena bila je Franca Sozzani, legendarna urednica talijanskog Voguea koja je modni svijet šokirala svojim izdanjima. Neka od najvažnijih su Makeover Madness koje je u fokus 2005. godine stavilo tajnu ljubavnu vezu mode i plastične kirurgije i The Black Issue iz 2008. koje je slavilo zapostavljene crne manekenke. U veljači 2011. godine izdala je i Vogue Curvy, specijalno izdanje posvećeno oblinama. Usporedbe radi, američki Vogue prvu je plus size manekenku (Ashley Graham) stavio na naslovnicu tek 2017. godine.
Od tada se mnogo toga promijenilo, britanski Vogue dobio je prvog muškarca na svom čelu koji je k tome crn i gay. Američki Vogue na naslovnici je imao fotografiju Kamale Harris, prve žene i prve nebijele osobe koja je postala potpredsjednica SAD-a. Vogue Portugal 2020. u jeku pandemije koronavirusa objavio je naslovnicu s dvoje modela koji se ljube pod maskama. U travnju 2020. britanska Grazia na naslovnicu je umjesto modela stavila četiri liječnice. Vanity Fair Italia istog je mjeseca na naslovnici objavio fotografiju Caterine Conti, liječnice specijalizirane za plućne bolesti. Par mjeseci kasnije i britanski Vogue objavio je nekoliko naslovnica na kojima su bili primalja, vlakovođa i prodavačica ili, kako su ih nazvali, heroji pandemije. Promjena se polako događa. Modni su mediji počeli progovarati o važnim temama i nisu pritom izgubili objektivnost. Pitanje je samo hoće li i to biti dovoljno da se čitatelji vrate tiskanim medijima i održe ih na životu u digitalno doba.