Otvorena je izložba kontroverznog Silvija Vujičića kojem pošta uništava pozivnice. Pričale smo s njim

Hrvatski modni dizajner Silvio Vujičić sinoć je u prostoru HDD-a otvorio izložbu koja donosi presjek svih njegovih dosadašnjih pop-upova

Na izložbi “E.A. 1/1 S.V. DuBOko UNuTRa” prikazano je 11 pop-upova brenda E.A. 1/1 S.V. koji su nastajali od kraja 2015. do kraja 2016. godine, a Silvio je kroz njih htio pokazati kako u godini dana izgleda popratna djelatnost njegovog brenda. “Primarno imam umjetničku produkciju, puno radimo na dizajnu tekstila za interijere, radimo velike muške i ženske kolekcije koja izlaze dvaput godišnje i puno su kompleksnije od pop-upova.” objašnjava mi Silvio.

U prostoru HDD-a dočekao nas je i koautor koncepcije izložbe i postava, Deni Horvatić, i odmah nam pružio katalog izložbe insprintan u 146 primjeraka, kojeg je Silvio sam napisao i izradio kako bi što vjerodostonije prenio ideju iza svakog pop-upa, kao i razlog zašto je odlučio napraviti ovu izložbu.

“Godinama sam bio u nekakvim žirijima unutar HDD-a, a primijetio sam da u Hrvatskoj oni nisu relevantna instutucija za modni dizajn, iako imaju mogućnosti za to. I onda se ovdje izlaže sve osim mode. Oni kao takvi o modi ne znaju puno, a modni dizajneri kod nas nemaju praksu izlaganja materijala, popratnog materijala ili koncepata. I zato se moda ne dešava ovdje, bez obzira na to što se ovdje dešava svaka druga moguća kategorija produkt dizajna, pa sam predložio da s obzirom na našu jaku produkciju koju imamo u smislu tih pop-upova, pokažem kako izgleda jedna naša godina. Oni su to prihvatili u natječaju i ovo je prvi put da, otkad postoje kao institucija, imaju izložbu ovog tipa.”

KONTROVERZNE KOLEKCIJE ILI LAŽNI KONZERVATIVIZAM DRUŠTVA?

Silvijeve pop-up ili kapsulne kolekcije, kako ih već želite nazvati, uvijek su pomalo kontroverzne – na što hrvatska publika, ali prvenstveno mediji, nisu spremni. “Kad smo počeli, na naš prvi pop-up skoro nitko nije došao. Ovdje to nije bilo uvriježeno načelo pokazivanja, vani je to nešto što postoji već 50 godina, ali da bi neki modni brend živio cijele godine, mislim da nije dovoljno da ima kolekcije s pauzama od šest mjeseci. Tako dolazi do pada brenda i ulazite u sivu zonu, a mi smo odlučili uložiti više energije i stalno biti prisutni. Drago mi je da publika raste. Mislim da su mlađi ljudi počeli dobivati poslove na pozicijima gdje im se omogućuje da publiciraju takve stvari. Ovakve stvari stariji ljudi unutar modne industrije ne bi nikad objavili, to je za njih prekontroverzno. Naši pop-upovi su uvijek kontroverzni, naše kolekcije nisu toliko,” kaže Silvio.

Ovakve stvari stariji ljudi unutar modne industrije ne bi nikad objavili, to je za njih prekontroverzno.

Najkontroverzniji pop-upovi koje je do sada prikazao za njega su bili Darkroom Series iz veljače 2016. i Damirove priče iz prosinca 2016. Damirove priče bile su kontroverzne već i u samoj ideji. “Damirove priče kao ideja za pop-up su nešto tako nadrealno i skupo da to nitko normalan na planeti Zemlji ne bi napravio. Uzeli smo najboljeg snimatelja u zemlji, najboljeg montažera i snimili s najskupljom kamerom ljude koji ne znaju tekst i pričaju taj tekst koji je reklama za dva ili tri komada kontroverzne robe,” kaže mi Silvio. Damirove priče su zapravo bile modni film koji će opet biti prikazan u Kinu Europa 8. studenog ove godine, a tijekom čijeg je prvog prikazivanja u Kinu Tuškanac, trećina publike napustila dvoranu.

“Naša pozivnica je pozivala na prezentaciju modnog filma, ali kad ljudima kažete modni film oni pomisle da će tu biti pašnjak s vilama, da će tu letjeti leptiri, da će djevojke gaziti po cvijeću i postajati cvjetovi. To je zato što 90 posto kampanja tako izgleda – editorijali, kampanje, filmovi – i ne bilo koji, čak i Chanel radi takve videe. To je neki uvriježeni obrazac da modni film sa sobom ne može nositi problematiku nego je pitoreskan, a mi smo nudili Damirove priče koje su reklame za dva tri komada odjeće kroz intervju s ljudima koji su istiniti, ali vrlo kontroverzni, a opet i nisu. No, očito dovoljno kontroverzni da vam 50 ljudi od 150 izađe van iz dvorane.”

Kad ljudima kažete modni film oni pomisle da će tu biti pašnjak s vilama, da će tu letjeti leptiri, da će djevojke gaziti po cvijeću i postajati cvjetovi.

Zanimljiva situacija dogodila se s Darkroom Series koje su predstavljene dvaput, ali s razmakom od 10 godina. “Darkroom series sam izbacio u sezoni 2005./2006. i tad je bio objeručke prihvaćen. Tad sam puno radio s pornografskim materijalima, tekstovima i videima te ih aplicirao sitotiskom na odjeću. Te godine se otvorio Viktor Concept Store, multibrand trgovina na zelenom valu i tamo sam imao cijelu Darkroom seeriju u kojoj su bile torbe, košulje i majice. Ona je u Zagrebu skoro bila rasprodana i nije uopće naišla na nikakvu kritiku,” otkriva Silvio.

“I onda se desila neka degeneracija društva, jer 10 godina nakon, 2016. godine kad smo izbacili Darkroom pop-up, publika nam je bez pozdrava pobjegla iz showrooma. To je bilo jako zanimljivo jer se po tome može pročitati neko stanje da mi uvijek mislimo da je danas bolje i naprednije, ali nije. Neka degeneracija se desila u Hrvatskoj.” Na pitanje što misli koji je tomu razlog, Silvio odgovara da mu se čini da se kod nas razvio neki lažni konzervativizam. To i nije tako neobično jer je Hrvatska, ali i cijela Europa trenutno pod vlašću konzervativaca što, iako nam se čini da smo slobodniji nego ikad, sigurno utječe na svijest.

Situacija nam se desila s pozivnicima za prošlu kampanju koje je Hrvatska pošta uništila.

Tom lažnom konzervativizmu, kako ga Silvio naziva, u prilog ide i situacija koju su imali s Hrvatskom poštom kad su pokušavali poslati pozivnice za svoju posljednju kampanju. “Situacija nam se desila s pozivnicima za prošlu kampanju koje je Hrvatska pošta uništila. Slali smo pozivnice na itnernacionalni i domaći press, 160 pozivnica jer je to bio pop-up i to je jednostavno način na koji mi komuniciramo. One su sadržavale selfie fotografije naše kampanje koja nije pornografska, ona je erotizirana, ali ništa više nego Polzela čarape na ulici. Pošta nam sutradan nije htjela poslati druge jer su dobili nalog da ne smiju slati naše pozivnice i nitko od 160 uzvanika ih nije dobio. 2005. mi se to nikad ne bi desilo, a slao sam eksplicitne pornografske sadržaje. Ove stvari uzbuđuje me raditi i danas jer vidim da su problematične.”

POSTOJI LI UOPĆE HRVATSKA MODNA SCENA?

“Imamo modnu scenu,” odgovara Silvio na moje pitanje iz podnaslova. “Mi ne spadamo u nju, ali ne mogu reći da ne spadamo u scenu. Postojimo sa strane, živimo i komuniciramo. Kad sam ja studirao krajem 90-ih u Hrvatskoj nije bilo ničega. 1998. nije bilo ni konca, a onda je 2000. godine ili tako negdje počeo prvi Cro-A-Porter, pa je kasnije došao Fashion.hr i te neke druge manifestacije tako da se ja mogu referirati na period kad nije bilo ničega i ovo što postoji danas, ali ovo što postoji je dosta slično. Čak su se i dizajneri kao što su I-gle, Dioralop ili drugi kvalitetniji dizajneri koji po meni imaju viši nivo razmišljanja dizajna od možda nekih drugih, zapravo adaptirali da bi ušli u taj obrazac naše modne scene i tako razvodnili svoj DNK.

Kod nas nema dizajnera koji rade svoje revije, svoje evente. To je nestalo, svi su se objedinili u to jedno i definitivno je to ta jedna modna scena, to je potpis ugovora, oni koriste istu rasvjetu, istu muziku, istu pistu i tako su potpisali da su kolektiv. Mi to nismo, mi smo sa strane. Nikad nismo sudjelovali na takvom eventu u Hrvatskoj.”

Čak su se i dizajneri koji po meni imaju viši nivo razmišljanja dizajna adaptirali da bi ušli u taj obrazac naše modne scene i tako razvodnili svoj DNK.

Brend E.A. 1/1 S.V. djeluje izvan te scene i čini to vrlo uspješno i u skladu sa svjetskim trendovima, ali i osluškujući vlastitu publiku. “Uskoro izbacujemo kolekciju s kojom svjesno kasnimo mjesec dana. Pokušali smo neko dulje vrijeme raditi u obrascu da izbacujemo kolekcije kad i ostatak svijeta, ali smo u poslovnom smislu shvatili da je to potpuno svejedno.”

STUDENTI MORAJU ZNATI DA MODNI DIZAJN NE ZNAČI JEDNO

“Ne želim reći da sam ja neki dobročinitelj, ali mislim da je ovakva izložba idealan materijal za studenta, da vide što se sve može objediniti pokazati, mislim da je čak i dosta seksi,” kaže Silvio i preduhitruje moje pitanje kako studentima modnog dizajna pokazati da se vlastita vizija može ostvariti u našoj sredini, koju mladi dizajneri ili studenti dizajna često percipiraju kao isključivo ograničavajuću.

“Kad sam ja bio mlad išao sam po svijetu i nisam bio opterećen problematikom kako ću doći tamo. Ako se nešto dešavalo u Antwerpenu što mi se sviđalo i želim to pogledati, sjeo bih na bus do negdje pa onda od tamo negdje dalje i tako putovao po Europi i gledao izložbe,” kaže Silvio.

Izložbu bih preporučio svima, ne zato što je moje nego da studenti stvore ideju da se može.

“Odlazio sam svake godine pogledati što rade stduenti jer mi je to bilo najnormalnije. Nekad prespavaš na klupici, nekad kod nekoga, nagledao sam se svega. I nebitno je sviđa li ti se nešto ili ne. Važno je, ako se baviš modom, stalno biti okružen njome, okružen tuđim, stalno imati stav, imati neko mišljenje. Kao student na ovoj izložbi možeš iščitati kod dizajna, kako on može izgledati, što je to popratni materijal, kako može izgledati štender, kako može izgledati pozivnica, koje su to tehnologije, mora li sve danas biti u digitalnom tisku, zašto ne bi bilo u nekom drugom tisku, zašto ne bi bila ilustracija.

Mislim da je ova izložba medijski interesantna jer objedinjuje puno različitih medija i materija i ja bih ovu izložbu preporučio svima, ne zato što je moje nego da studenti stvore ideju da se može. Ovi pop-upovi su jeftini, osim dva možda koji su skuplji u produkciji, ne uzimaju puno vremena, a maksimalno su efektni. I to treba uzeti u obzir.”

Izložba je otvorena sinoć, 30. listopada, a može se pogledati sve do 16. studenog u prostoru galerije Hrvatskog dizajnerskog društva, u Boškovićevoj 18.