Boris Pavlin

Kvragu, ako jedna Keira Knightley može nositi isti kaput osam godina, možete i vi

Povodom nove kolekcije koju je predstavio jučer, razgovarale smo jednim od rijetkih stručnjaka za visoku modu u Hrvatskoj, Borisom Pavlinom

Boris Pavlin, jedan je od rijetkih hrvatskih dizajnera koji veliku pažnju u svom radu pridaje ručnoj izradi. Iza sebe ima više od 25 kolekcija, karijeru je započeo sada već davne 2005. nakon završenog postdiplomskog studija na prestižnom talijanskom Istituto Marangoni, a kolekcije predstavlja izvan svih zadanih okvira, bilo hrvatskih ili inozemnih, samo onda kad je potpuno spreman predsatviti ih javnosti.

Tako je jučer, nakon nešto manje od godinu dana od posljednje kolekcije, predstavio svoju najnoviju kolekciju pod nazivom “Umbra”. Predstavio ju je u obliku kampanje koju je snimio Franjo Matković, a mi smo je iskoristile kao povod za razgovor s čuvenim Borisom Pavlinom.

80 DO 160 SATI RADA NA JEDNOJ HALJINI

“Umbra je prvenstveno, i više od ijedne dosadašnje kolekcije, teksturalna”, opisuje Pavlin svoju najnoviju kolekciju. “Fokus je bio na stvaranju izrazito taktilnih komada tehnikama luneville veza i kolažnim aplikacijama čipke. Otuda zapravo i samo ime, jer reljefnost samih komada stvara nevjerojatnu igru sjena na njima.”

Rad na kolekciji trajao je više od pola godine, otkriva dizajner. “Prva haljina je bila završena još u lipnju 2018., a sama kolekcija je prošla kroz uistinu dosta iteracija do snimanja same kampanje. Osnovne vodilje su efekt trodimenzionalnosti i interakcije s prostorom dok su ružičasti tonovi prisutni na većini komada.”

Ručni rad nije brz i ne može se raditi letimice ili površno. Na pojedinačnu haljinu utroši se prosječno od 80 do 160 radnih sati

Kolekcija sadrži osam haljina, a ako sada poželite jednu od njih vjerojatno ćete se trebati prijaviti na listu čekanja.”Kada kažem da postoje liste čekanja nakon što naručite izradu haljine kod nas, to uopće nije šala”, kaže Pavlin. “Ručni rad nije brz i ne može se raditi letimice ili površno. Na pojedinačnu haljinu utroši se prosječno od 80 do 160 radnih sati. Mislim da je to sasvim vidljivo.”

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

Franjo Matković

RUČNI RAD KAO IMPERATIV

Ručna izrada je u ključna u svakoj kolekciji Borisa Pavlina i gotovo sve se izrađuje u njegovom studiju. Vanjske suradnike koriste tek da rad s kožom ili filigran, ali, kako kaže Pavlin, taj je dio u zadnje vrijeme uistinu malen.

Sjećam se njegove slavne revije na Cro-A-Porteru iz 2010. godine jer to bila jedna od prvih revija na kojoj sam bila dok mi je svijet mode općenito još bio sasvim nepoznat. Na njoj je prikazana haljina na kojoj je radilo osamnaest čipkarica, članica Zadruge lepoglavske čipke. Bila sam opčinjena.

“Smatram da je naša kostimografska i etnografska baština izrazito važna i vrijedna”, kaže Pavlin. “Iskustvo rada s lepoglavskim čipkaricama je bilo nevjerojatno kreativno i edukativno za mene. Nakon toga sam zapravo počeo eksperimentirati s tehnikama veza, izradom čipke te sam dalje razvijao svoj stilski rukopis u tom smjeru. Nažalost entuzijazam s kojim su u Lepoglavi krenuli u taj projekt nije uobičajen u hrvatskim udrugama/zadrugama, tako da zapravo nisam imao ni previše volje eksperimentirati dalje u tom smjeru. Osim toga, želio sam izbjeći zamku postajanja “onog dizajnera koji radi s etno čipkama”. Smatram da je jedan zbilja jedinstven i kvalitetan projekt sasvim dovoljan.”

Baš smo nedavno završili suknju od rukom tkanog sirovog lana izvezenu leptirovim krilima od iridescentnog polikarbonata. Nemate pojma koliko je to zabavno

Unatoč tome, sve više se trudi koristiti tradicijske metode na netradicijske načine sa, kako kaže, sasvim suvremenim reyultatima. “Ali puno mi je uzbudljivije spajati dosad nespojivo, miješati francuski ili belgijski s hrvatskim vezom, apstrakciju s tradicijom, high tech materijale s arhaičnim. Baš smo nedavno završili suknju od rukom tkanog sirovog lana izvezenu leptirovim krilima od iridescentnog polikarbonata. Nemate pojma koliko je zabavno raditi takve stvari.”

ZID IZMEĐU VLASITOG RADA I AKTUALNE MODE

U jednom intervjuu na koji sam naišla prošle godine, Pavlin je ustvrdio da je dizajner koji prati trendove loš u svom poslu. “Oduvijek sam pokušavao napraviti zid između sebe, svog rada i aktualne mode”, odgovara na pitanje stoji li još uvijek pri tome. “Pratim ju više politički nego stilski. Zanimljivo mi je pratiti dizajnerske migracije kroz velike modne konglomerate bez da se fokusiram na pojedinačne kolekcije. Nešto kao modno teorijski meta-gaming.”

Moda je definirana svojom poviješću

Prije novih trendova, važnije je ipak znati što se u modi zbivalo u čitavoj njezinoj povijesti. “Moda je definirana svojom poviješću. Smatram da bi svaki dobar dizajner trebao biti svojevrsni modni povjesničar, što je osobito bitno kod mladih dizajnera”, tvrdi Pavlin.

“Danas, u copy paste svijetu reciklirane mode izrazito je važno znati tko su originali i kako su izgledali počeci današnjih stilova. Balmain, Schiaparelli, Worth, James, Desses, Galitzine, Dior, Mugler i još toliko drugih često zaboravljenih imena koja su stvarala modu na njenom vrhuncu. Tako treba konzumirati modu.”

Pista je oblik prezentacije odjeće za kupce i profesionalne modne novinare, a ni jedni ni drugi u Hrvatskoj zapravo ne postoje

Ni revije u Hrvatskoj više nisu predmet njegovog interesa jer, kako kaže, nemaju baš puno smisla. “Pista je oblik prezentacije odjeće za kupce i profesionalne modne novinare, a ni jedni ni drugi u Hrvatskoj zapravo ne postoje. Pa onda imate te čudnovate medijske cirkuse u kojima je odjeća u potpunosti gurnuta u drugi plan jer medije zanima samo koja sponzoruša sjedi u pratnji koga u prvom redu. A kritičko razmišljanje se svodi na to da je sve uvijek super i lijepo, bez obzira na sadržaj. Kao oblik promocije bilo kakvog ozbiljnijeg dizajna to jednostavno ne funkcionira.

I nemojte me krivo shvatiti, ja zaista volim revije, ali ovo što se trenutno Hrvatskoj događa s modnim tjednima jednostavno nije nešto u čemu se mogu zamisliti. Kampanje su tu puno usredotočenije na ono što je bitno, moj kreativni output. Na neki način one su puno osobniji i zabavniji način prezentiranja mog dizajna javnosti. Bez filtera žute štampe i nebitnih ljudi. Koncentrirana moda.”

MOŽE LI KVALITETA POBIJEDITI BRZU MODU?

Istraživanja potrošačkih navika pokazuju da su ljudi sve svjesniji negativnog utjecaja brze mode na okoliš i ljudska prava u zemljama u razvoju, no high street brendovima prodaja i dalje raste. Pavlin možda radi gotovo isključivo visoku modu, no filozofija koja stoji iza njegovog rada ono je čemu bi svi dizajneri danas trebali težiti. To su prvenstveno kvaliteta i dugotrajnost.

Tekstilna industrija proizvede godišnje više od 1,2 milijardi tona CO2 derivata, što je čini jednom od najprljavijih svjetskih industrijskih grana

“Modna industrija je već neko vrijeme svjesna problema brze mode high street brendova i dugoročno se ona smatra izrazito štetnom i neodrživom. Ako zanemarimo činjenicu da brza moda potkopava samu ideju mode kao nečeg vrijednog i posebnog, ostaje onaj puno očitiji i bitniji ekološki problem. Tekstilna industrija proizvede godišnje više od 1,2 milijardi tona CO2 derivata, što je čini jednom od najprljavijih svjetskih industrijskih grana s udjelom od preko 5 posto globalnog svjetskog zagađenja”, govori Pavlin.

“Moda je danas nešto trivijalno, nešto na što ćete potrošiti malo i zamijeniti to prvom prilikom, uglavnom samo taštine radi. A takav neodrživ konzumerizam donosi high street brendovima sulude količine novaca, a svi znamo da novac pokreće svijet, a sve drugo je nebitno.”

Kvragu, ako jedna Keira Knightley može nositi isti kaput osam godina, možete i vi

Ekscesivni konzumerizam je pritom problem i kod onih koji ekološki segment vide samo kao rezultat loših praksi u proizvodnji, a ne i kao rezultat svojih potrošačkih navika. “Pa imamo vojske eko friendly vegana koji sumanuto kupuju hrpe bezvrijednih trendovskih komada iz sezonu u sezonu, ne zato što im trebaju, već zato što su jeftina modna kulisa na njihovim Instagram profilima punim smoothieja od chia sjemenki i organskog kelja. Ironija je očita”, zaključuje Pavlin.

“A zapravo ne bi trebalo puno da se drastično promjeni carbon footprint mode danas. Nikome ne trebaju ormari i ormari puni odjeće koju su nosili jednom ili dvaput. Dovoljno je razmišljati o onom što kupujete. Umjesto pet bezveznih majici od 70 kuna, kupite jednu fenomenalnu od 350. I nosite ju, jer je fenomenalna. Nosite ju godinama jer ste bili dovoljno pametni da čekate priliku da nađete jednu odličnu majicu od super kvalitetnih materijala koja vam super stoji i s kojom poslije dva mjeseca nećete brisati pod jer se raspala u pranju. Kvragu, ako jedna Keira Knightley može nositi isti kaput osam godina, možete i vi.”

Da publika ne postoji ja bih već odavno otišao odavde

Što se tiče publike za kvalitetan dizajn u Hrvatskoj, Pavlin tvrdi da je ima dovoljno. “Onaj dio populacije koji uistinu promišlja o onom što želi odjenuti, ma koliko god se to trivijalno i frivolno činilo s obzirom na aktualno stanje u državi ili baš usprkos tome. Da publika ne postoji ja bih već odavno otišao odavde.”

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube