Znamo da je preslatko, ali ako vidite lane, nemojte ga dirati. Pročitajte apel udruge za divlje životinje

Jedno je lane jučer preuzeto iz Dumovca, i othranjuje ga volonterka udruge za zaštitu divljih životinja, iako za time nije postojala realna potreba

Na Facebook stranici AWAP Divlje životinje, posvećenoj pomoći divljim životinjama, jutros smo naišle na jednu dirljivu, ali i vrlo edukativnu objavu. Na dvjema se priloženim fotografijama nalazi lane sa Sljemena, koje je jučer preuzeto uz Dumovca, a koje sad othranjuje jedna volonterka. No, ovo nije nužno priča sa sretnim završetkom. Kako stoji u objavi udruge, uz sve mirise koje je lane već pokupilo, bit će ga nemoguće vratiti majci u prirodi, jer bi ga sigurno odbacila.

“Ponovno i ponovno molimo, ne dirajte lanad, male divlje zečeve i ostale životinje, ako nisu ozlijeđene i ako niste sigurni da je mama stradala. Ne dirajte ni poletarce, jer je normalno da nekoliko dana borave i hrane se na tlu, dok ne polete. Lanad i mali zeke se pritaje u travi, mama je obično u blizini, ne morate ju vidjeti. Ljudi zaključe da mame nema i diraju životinju. Ako se nađete u situaciji da nađete lane ili zeke, ili bilo što drugo, neozlijeđeno, molimo da prvo nazovete nas, prije nego dirate životinju. Ponavljamo da nemamo mogućnost othrane lanadi, te ih nećemo uzimati. Također smo zatrpani i drugim životinjama, posebno pticama, od kojih većinu nije trebalo uzimati”, stoji u drugom dijelu objave za koju su zamolili da se dalje dijeli.

Kratki smo komentar dobili i od veterinarke s kojom udruga surađuje, Ingeborg Bate. “Ključno je naglasiti da nas se treba nazvati prije nego što se životinja uzme u ruke. Ako nas se zove iz automobila, tad je već često prekasno. Isto tako, moram spomenuti i novi set problema do kojih dolaze kad se lanad uzima iz prirode i daje ljudima na othranjivanje. Ženke se često previše nauče na čovjeka, postanu previše pitome i jako ih teško vratiti u prirodu kad porastu, dok mužjaci, jednom kad im krenu rasti rogovi, često kreću napadati ljude koji su ih do jučer hranili i bili najbliži. Posljedično, prestaju se bojati ljudi i mogu ih htjeti napasti i u prirodi”, zaključuje Bata.