Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

Emocije

Zbog ‘obične bolesti’ kroničnog gastritisa potpuno sam morala promijeniti život

Nije rijetka, a niti previše česta bolest, ali život s kroničnim gastritisom nije lak. Posebno kad se dogodi odjednom, potpuno vas prepadne i natjera vas da potpuno promijenite hrpetinu svojih navika. Ovo je moja priča o promjeni života

Kronični gastritis poznata je bolest želuca i želučane ovojnice koja je zapravo, dosta česta. Uključuje razne simptome koji se razlikuju od osobe do osobe, ali uglavnom označava bolove i nemogućnost normalnog hranjenja. Imam 25 godina i dobila sam dijagnozu prije mjesec dana. Od onda sam morala gotovo potpuno promijeniti neke svoje navike koje su do tada, priznajem, bile grozne.

Smatrala sam da je važno da usmjerim pozornost na to koliko loša prehrana i višak stresa mogu utjecati na naše zdravlje.

Svakog dana radila sam nešto krivo

Prije nego napišem svoj dnevnik hranjenja kroz dane, želim napomenuti sve svoje loše navike koje sam imala prije zadobivanja napadaja gastritisa.

Nikada nisam jela doručak i pila sam kavu na prazan želudac

Moja jutarnja rutina izgledala je tako da bih doma skuhala tursku kavu, stavila malo šećera i mlijeka. Popila bih ju dok se spremam za posao. Nakon toga ne bih ništa jela, a ako bih baš bila jako gladna, pronašla bih nešto u pekari. Ta peciva bila bi masna, puna sira ili rajčice.

Pila bi limunadu na prazan želudac

Češće se dogodilo da bih stigla na posao praznog želuca, pa umjesto da pojedem nešto, popila bih limunadu.

Čekala sam da budem jako gladna prije nego bi otišla jesti

Znam da nisam jedina koja na poslu počne raditi neki zadatak pa dok ga ne završim ne odem niti jesti, ni popiti vode. To je upravo jedna od grešaka koje sam radila. Doslovno bih čekala da me želudac počne boljeti i tek to mi je bio znak da moram nešto pojesti.

Sitne loše navike dovele su teške bolesti

S vremenom su sve te loše navike dovele do puno većih problema. Nakon što bih pregladnila i krenula jesti, s vremenom nisam mogla pojesti više od nekoliko zalogaja od svakog jela. Primjer za to je bio odlazak u restoran gdje bih mogla pojesti, primjerice, jedva jedan komad pizze, a bila bih gladna. Počela mi je smetati i topla hrana. Više mi nije odgovarala niti limunada, a još manje kava. Trbuh me nikada nije bolio, ali sam neprestano osjećala tupu bol u donjem tijelu trbuha.

Nakon toga se dogodilo ono najgore – počela sam gubiti kilograme (kojih sam ionako imala malo), a i povraćati nakon jela. Završila sam u bolnici, na infuzijama, izgubila sam šest kilograma u tjedan dana i shvatila da je hitno vrijeme za promjenu.

Ovako sada izgleda jedan dan u mom životu.

05:30 – Budim se ujutro i jedva otvaram oči, do negdje 6 ustajem iz kreveta. Odmah pijem tabletu i dvije čaše vode. Nakon toga pripremam hranu koju nosim danas za ručak i odlazim na posao. Pojedem jedan tostirani crni kruh.

08:00 – Dolazim u redakciju, a prije toga kupujem sendvič od puretine iz Dubravice i proteinski jogurt od čokolade. Pojedem to i popijem čašu vode. Nakon jela šetam do trgovine s kolegom, od sada nadalje moram hodati nakon jela pa u pravilu nekada jedem i dok hodam do posla.

12:00 – Vrijeme je za ručak. Danas jedem tjesteninu s komadićima tune. Do sada nisam jela ribu gotovo nikada, doslovno sam ju izbjegavala što više sam mogla. Uzela sam i povrće od kuće, iz vrta pa sam i malo toga narezala u tjesteninu. U pravilu bih ga trebala malo prokuhati, ali malo svježeg povrća mi ne sjeda teško pa sam ipak odlučila da bude ovako. Uz to sam popila i jednu šumeću tabletu vitamina. Nakon ručka popila sam mineralnu vodu u kafiću. Nema više kave.

14:00 – Pojela sam dvije banane, jabuku i nektarinu. Narezala sam si ih i stavila na tanjurić pored laptopa. Ovako se natjeram da ih grickam bez da primijetim.

16:00 – Odlazim s posla, a na putu kupujem smoothie. Važno mi je da pijem samo one koji u sebi nemaju citrusa nego, primjerice, ananas, avokado i banane.

18:00 – Kod kuće jedem tri kuhana jaja i dvije šnite crnog kruha sa sjemenkama. Pripremam piletinu i rižu s kuhanim povrćem za sutrašnji ručak.

20:00 – Odlazim na piće s frendicama. Sve piju cidere i gin tonike, ja pijem mineralnu vodu s okusom. Danas sam si dopustila čak dva puta piti gazirano, inače mi je pravilo da pijem samo jednu čašu dnevno.

22:00 – Dolazim doma i pojedem četiri integralna keksa. Odlazim pod tuš i spavati.

Promjene su bile male, ali sada se bolje osjećam

Ono što sam najviše promijenila i što se potpuno izmijenilo u mom životu jest to što sam prestala pušiti cigarete, potpuno izbacila alkoholna pića (čak i pivu koja se smatra prehrambenim proizvodom), više ne jedem previše hladnu ili vruću hranu. Na mom jelovniku više nema citrusa (koje obožavam), nema više niti kiselog zelja, paprike ili cikle. Sve od navedenog mi je omiljeno. Osim toga i meso koje jedem mora biti drugačije pripremljeno. Tako sada više ne jedem svinjetinu ili junetinu već sam ih zamijenila sa piletinom, puretinom i ribom. Za mene više nema ćevapa, pljeskavica niti fast fooda, a prije sam to jako često jela.

Ono što mi je bilo najteže za prihvatiti je da nema više kave. Smijem ju i dalje piti, ali je ta količina smanjena na jednu kavu u par dana i to isključivo na pun želudac i po mogućnosti sa što manje mlijeka. Počela sam i više hodati, prestala sam jesti u ležećem položaju i izbacila sam grickalice. Počela sam vježbati i više se kretati po svježem zraku.

Bilo je teško, ali izbacila sam stres

Ono najvažnije. Izbacila sam stres. Koliko sam mogla. Dok se nije dogodio napadaj, nisam niti znala koliko stresa osjećam, a moje tijelo ga je cijelo vrijeme trpilo. Puno toga sam držala u sebi, puno toga nisam puštala i rijetko sam nekome iskreno govorila o tome. Pomirila sam se s nekim vlastitim problemima i brigama, ali i smirila tempo života.

Na kraju svega, osjećam se bolje. Osjećam se sigurno u sebe, ali sam i sretna što napokon radim stvari koje sam odavno htjela kao što je vježbanje. Uvijek sam govorila sama sebi da nemam vremena za to, a zapravo sam samo bila lijena. Nažalost, bolest me natjerala da vidim koliko grešaka sam radila i s vremenom se dovela do teškog stanja iz kojeg se još uvijek izvlačim.

Ovaj tekst napisan je s namjerom da se sve sjetite brinuti se o sebi i o svom životu. Sitne navike i male promjene mogu vam pomoći da se bolje osjećate same sa sobom.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba