Tajna uspjeha ne leži u dobroj organizaciji nego u našoj sposobnosti da naučimo prigrliti kaos zvan majčinstvo
U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same
Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.
Svaku uspješnu majku barem su jednom upitali koja je njezina tajna. Gotovo svaka uspješna majka odgovorila je: “Dobra organizacija.”. Kad sam dobila dijete shvatila sam da će moji dani morati postati organiziraniji. Nema više onog “ako ne stignem sada, poslije ću” jer poslije sigurno nećeš stići, a sve ono što nisi stigla ili što si odgađala nastavilo se gomilati. U majčinstvo jedini plan je imati plan, čak i vikendom.
Prva godina majčinstva naučila me je koliko je bitno držati se rutine i ne skretati s ceste, jer ako to napraviš naći ćeš se u totalno drugoj zemlji gdje nitko ne priča tvoj jezik i gdje te još manje razumiju. Vozi svojim putem, ne pričaj s ljudima koje ne poznaješ, mogli bi te namamiti vrećom punom dobronamjernih savjeta koji će ti u ustima ostaviti samo gorčinu. Preživjeli smo i tu prvu godinu, punu uspona i padova, loših i dobrih dana. S. je krenuo u jaslice, pa u vrtić. Ja sam promijenila dva posla i pokrenula vlastiti. Većinom radim od doma i sve bi trebalo funkcionirati onako kako sam ja to sebi zamislila.
Ako taj dan nisam uspjela skuhati zdravi ručak ili ne daj bože usisati kuću, smatrala sam to svojim neuspjehom
Rad od kuće ima svojih prednosti i nedostataka. Prednost je što si većinom vrijeme mogu organizirati kako želim. Moj je ured uvijek sa mnom, osobito noću dok dijete spava. Nema onog što ne mogu stići ili je barem tako trebalo biti. Svaki dan skuhano i zdravo, čisto i pospremljeno. Svaki dan, i to dosta dugo vremena, radila sam sve kako bih ispunila sve ono što sam od sebe očekivala vjerujući da i drugi od mene to očekuju. Ako taj dan nisam uspjela skuhati zdravi ručak ili ne daj bože usisati kuću, smatrala sam to svojim neuspjehom. Cijelo vrijeme mislila sam da se sigurno mogu bolje organizirati. Čitala sam blogove o organizaciji vremena, kupila sve one lijepe to-do liste i planere, a svejedno sam bila sve nervoznija jer nisam ništa stizala.
Prljavi veš se gomilao, iako bih dan započinjala uključujući veš mašinu. U frižideru nije bilo ničega iako bih sate provodila u trgovinama. Moje to-do liste bile su sve veće. Sve sam radila, ali očito nešto nisam radila kako treba.
Za sve loše krivila sam sebe, ne videći sve ono dobro što sam svakodnevno radila
Dok nisam shvatila da ipak nemam takve supermoći, a bome niti superpomoći, da u 6 sati slobodnog vremena (dok je dijete u vrtiću) zguram i posao, i kućne obaveze, pa i vrijeme za mene. U tih šest sati htjela sam biti i poduzetnica i čistačica i kuharica. I vježbati barem 45 minuta. Kako bi uspješne majke rekle: “Za sve se može naći vremena, bitna je samo dobra organizacija.”. Za sve loše krivila sam sebe, ne videći sve ono dobro što sam svakodnevno radila.
Zaista ne znam tko uspješnim majkama čuva djecu, čisti kuću ili kuha ručak niti kako sve to same stižu, ali jedno znam. Ključ uspješnog balansiranja između privatnih i obiteljskih obaveza ne leži u dobroj organizaciji. Prvo, ne vjerujem u to da postoji nešto kao uspješno balansiranje. Nešto ćemo uvijek barem malo, ako ne i puno, morati žrtvovati. Drugo, nemojmo dopustiti da nam izvršeni zadatci s to-do liste budu mjerilo uspjeha. Smanjimo očekivanja od samih sebe. Smanjimo te beskonačne liste. Skoncentrirajmo se na prioritete.
Nešto ćemo uvijek barem malo, ako ne i puno, morati žrtvovati
Trebalo mi je dugo vremena da prihvatim ovu svoju novu realnost. Da shvatim da mogu, ali ne moram sve. I da tajna uspjeha ne leži u dobroj organizaciji nego u našoj sposobnosti da naučimo prigrliti kaos zvan majčinstvo. Postoje dani kada od sebe dajem 100 posto, no i oni kada dajem upola manje.
Skoro je 22h. Dijete spava, kuhinja je čista, suđe se pere. Objesila sam veš. Mogla bih pripremiti ručak za sutra ili ispeglati posteljinu. Umjesto toga uzimam čašu crnog vina i palim Netflix. Pronašla sam svoj balans.