Slučajno je otkrila kvržicu na dojci: 'Moj život su spasile osobna inicijativa i rana dijagnostika'

Pobrinuti se za svoje fizičko zdravlje i borbu protiv tumora ne možemo bez brige o mentalnom zdravlju, najboljem savezniku na tom putu

Dijagnoza raka dojke ozbiljno narušava mentalno stanje oboljelih, ali i njihovih obitelji. U posljednjih nekoliko godina, broj novootkrivenih slučajeva u porastu je u svim zemljama, a stručna psihološka pomoć i mentalno zdravlje u trenucima oboljenja često su zanemareni. Međutim, budući da se ipak smatraju jednim od ključnih saveznika u borbi protiv tumora, o njihovoj smo važnosti razgovarali s doc. dr. sc. Vesnom Ramljak, voditeljicom Odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju KBC-a Sestre milosrdnice te predsjednicom udruge Europa Donna Hrvatska i Tijanom Debelić, doktorandicom psihologije i kognitivno-bihevioralnom psihoterapeutkinjom u superviziji.

Neizvjesnost postaje dio svakodnevice

“Dobro organizirana psihološka pomoć trenutno postoji u KBC-u Zagreb i djelomično u KBC-u Sestre milosrdnice. U izvanrednoj udruzi Sve za nju korisnice se mogu obratiti u svakom trenutku bez uputnica i suvišnih priča. Udruga Europa Donna Hrvatska također pruža psihološku pomoć, ali u puno manjem broju jer imamo samo jednu psihologinju. Sve u svemu, možemo reći da je psihološka pomoć ipak nedostatna i ponekad neadekvatna”, smatra docentica Ramljak.

Upravo zbog toga, u tom je području potrebno kontinuirano raditi na poboljšanju usluga i dostupnosti. “Dijagnoza raka dojke poljulja svijet oboljelih iz temelja i neizvjesnost postane dio svakodnevice s kojom je teško naučiti živjeti. A potrebne informacije o bolesti, o tome što možemo očekivati u procesu liječenja, koje emocije nas čekaju, razumijevanje i podrška te smjernice kako se nositi s onime što se događa, mogu puno doprinijeti kvaliteti života oboljele osobe i njenih bližnjih”, ističe doktorandica Debelić.

Dodaje kako potražiti stručnu psihološku pomoć ne znači biti slab, već jak i svjestan svojih granica, koje kao ljudi svi imamo, posebice kada se suočavamo s nečim velikim i zastrašujućim kao što je dijagnoza raka dojke. “Pobrinuti se za svoje fizičko zdravlje i borbu protiv tumora jednostavno ne možemo bez brige o mentalnom zdravlju, najboljem savezniku na tom putu. Mentalno i fizičko zdravlje snažno su povezani i značajno utječu jedno na drugo, a strah i ostali neugodni osjećaji koji se javljaju, mogu narušiti oporavak i svakodnevno funkcioniranje oboljelih”, smatra.

Pojavljuje se strah za vlastitu egzistenciju

“Većina žena u trenucima oboljenja boji se za vlastitu egzistenciju, s obzirom na to da liječenje dojke zahtijeva dugo izbivanje s posla. To se osobito odnosi na žene zaposlene u privatnom sektoru u kojem nije čudno da tijekom liječenja dobiju otkaz. Često se bolest skriva, zato što žene osjećaju grižnju savjesti kao da su one krive što su bolesne. Oboljele imaju puno pitanja, sumnji, želju za razgovorom te nije neobično da se u većini slučajeva obraćaju udrugama koje su kompetentne i koje im mogu pomoći”, ističe docentica Ramljak.

Doktorandica Debelić dodaje pak da se kao česte posljedice dijagnoze javljaju i anksioznost te depresija, strah od posljedica liječenja – gubitka kose, neplodnosti, mastektomije. Za majke je tu i strah od napuštanja djece ako ne uspiju pobijediti u borbi s tumorom. Baš je zato, tvrdi, ključno raditi na jačanju nade i optimizma, kao i na prihvaćanju nove slike o sebi, promijenjene usred liječenja i operacijskih zahvata.

Važna je osobna inicijativa i rana dijagnostika

S navedenim strahovima borila se Marina Hasija, onkološka pacijentica koja je 2014. godine sasvim slučajno otkrila kvržicu na dojci, nakon čega se morala podvrgnuti nekoliko operacija, brojnim lijekovima, zamrzavanju jajnih stanica, kemoterapiji i zračenju. No, na svu sreću, sada je cancer-free. Važnost efikasnijeg rada onkoloških institucija i udruga, posebno ističe. “Jednu od specijaliziranih udruga sam i sama posjetila, a osim stručne pomoći i savjetovanja osoba koje su i same prošle borbu s rakom, u opuštenoj atmosferi naučila sam više o svojim mogućnostima, o dijagnozi, o prehrani, zapravo, o svemu što me zanimalo”, prisjeća se Marina.

To joj je pomoglo da se lakše suoči s dijagnozom, a iz svog osobnog iskustva, savjetuje: “Budite pametni i provjerite se, podsjetite i druge da učine isto, uvijek slušajte svoje instinkte i jake predosjećaje. Budite uporni, čak i ako vas pokušaju u tome spriječiti, tražite drugo mišljenje bez iznimke i ono najvažnije – ne bojte se. Velika je razlika između paranoje i racionalnog samopregleda jednom godišnje. Moj život su spasile isključivo osobna inicijativa i rana dijagnostika.”

‘Budi TU. Budi CE’

Važnost samopregleda i stručne psihološke pomoći oboljelima od raka dojke prepoznala je i Cedevita, pokrenuvši novu kampanju ‘Budi TU. Budi CE’ kojom osvještava javnost o izazovima s kojima se suočavaju oboljeli i njihovi bližnji te o tome kako im u tom procesu pružiti potrebnu podršku. Kampanja obuhvaća i niz edukativnih aktivnosti usmjerenih prema psihološkoj pomoći te je nastavak dobro poznate Cedevita platforme ‘Budi DOBRO. Budi CE’ kojoj je cilj potaknuti ljude svih generacija na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju.

U okviru kampanje, Cedevita će u ružičastom mjesecu na tržište plasirati novi okus – Pink Grejp, a uz kupnju kojeg svi imaju priliku podržati rad udruge Europa Donna Hrvatska. “Jedna od primarnih zadaća Europa Donna koalicije je, kao dio civilnog društva, utjecati na poboljšanje svega onoga što vidimo kao manu i problem na javnom te državnom nivou. Tu su i edukacija i osvještavanje populacije o određenim zdravstvenim problemima, pružanje psihološke pomoći te savjetovanje i upućivanje kada i kome se obratiti u pojedinim situacijama”, pojašnjava predsjednica Ramljak.

Snažni saveznici na putu do ozdravljenja

Osim kod oboljelih, mentalno zdravlje ključno je održati i kod njihovih bližnjih. “Teško je ostati jak i pozitivan za nekog koga voliš i tko pati jer se i tebi ruši tlo pod nogama i boriš se sa svojim unutarnjim strahovima. Ono što je bitno je ne izgubiti iz vida sebe. Biti tu za nekog možemo samo ako smo tu za sebe – kako bismo pomogli njemu moramo sami biti dobro. Iz svih ovih razloga je iznimno bitno da obitelj oboljelih također potraži stručnu pomoć jer će dobiti potrebnu podršku, ali i smjernice kako pomoći oboljelom”, pojašnjava doktorandica Debelić.

Pri tome je, kaže, važno truditi se nastaviti voditi život kao prije dijagnoze, onoliko koliko to nove okolnosti omogućavaju. “Život je u srži težak za prihvatiti jer stavlja pred nas neminovnost poput bolesti i smrti, pred kojima smo svi potpuno bespomoćni, a loša dijagnoza nam ovu gorku istinu pljusne u lice. Ključno je naučiti živjeti dan po dan, osvijestiti da jedini trenutak koji zaista imamo je – sada”.

Međutim, smatra, naravno da je to lakše reći nego učiniti, ali kvalitetna stručna psihološka pomoć, vježbe mindfulnessa, meditacija, molitva, bilo koja vrsta fizičke aktivnosti, što češći boravak u prirodi, rad sa zemljom i biljem, briga o životinjama, druženje s bliskim ljudima i njegovanje voljenih hobija mogu biti snažni saveznici na putu ozdravljenja i prihvaćanja novonastalih životnih okolnosti.