Slučajevi Wood i Ocasio Cortez samo su još jedan dokaz koliko je žrtvama teško prijaviti i progovoriti o nasilju

Protekli tjedan obilježio je još jedan val javnih svjedočanstava o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju u Hrvatskoj i svijetu

Svijet i Hrvatsku ovih dana tresu skandali sa seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem žena. Sigurni smo da vam nije promaknulo da je Evan Rachel Wood javno progovorila o tome da ju je godinama zlostavljao Marilyn Manson nakon čega se javilo još žena koje je zlostavljao na gnjusne načine. Jučer je o tome da je preživjela seksualno nasilje, iako nije ulazila u detalje, govorila i američka demokratska kongreskinja Alexandria Ocasio Cortez.

Uz to, niz žena za seksualno je uznemiravanje i zlostavljanje optužilo i glumca Armieja Hammera, a istovremeno u Hrvatskoj imamo ogroman skandal na Sveučilištu u Zagrebu na kojem sve više studentica sa sve više fakulteta prijavljuje zlostavljanje profesora. Pritom, Telegram je otkrio da je za zlostavljanje jednog profesora znao sam rektor Sveučilišta Damir Boras i ne da nije učinio ništa, nego je profesora nagradio počasnom titulom. U nastavku smo pokušale rezimirati ove priče kako bismo još jednom ukazale na to zašto je žrtvama tako teško prijaviti nasilje ili javno progovoriti o njemu, neovisno o tome tko su i kakvog su društvenog statusa.

METODA LOVEBOMB I KAKO SU JE POZNATI MUŠKARCI KORISTILI

Sredinom siječnja počele su pristizati optužbe na račun američkog glumca i zvijezde filma Skrivena ljubav, Armieja Hammera. Glumac je navodno ženama slao poruke u kojima piše o svojim seksualnim fantazijama koje uključuju ropstvo i kanibalizam, a njegova bivša djevojka Courtney Vucekovich dala je ekskluzivnu ispovijest za Daily Mail u kojoj je opisala kako je sve glumac njome manipulirao. Opisala je da je koristio metodu ‘lovebomb’ što otprilike znači da se pokušao prikazati najboljim partnerom na svijetu, obasipajući Vucekovich komplimentima i govoreći da je “postao opsjednut njome” sve dok mu ona zaista nije i povjerovala.

Istu su metodu nekoliko dana kasnije opisale žrtve Marilyna Mansona. Prva je prije tri dana, 1.veljače, progovorila Evan Rachel Wood, njegova bivša djevojka i zaručnica. Objavila je na svom Instagramu da ju je Manson kojem je pravo ime Brian Warner počeo mamiti dok je još bila tinejdžerica, a onda i zlostavljati dok su bili u vezi od 2007. do 2010. Nakon nje, istupilo je još žena, točnije njih sedam, koje su između ostalog pričale da ih je Manson zaključavao u sobe “kad ne bi bile dobre”, tražio ih da se skidaju i kupaju pred njim tik nakon upoznavanja, a od jedne je tražio i pakt krvlju te i njoj i sebi zarezao dlan kako bi to izveo. Među njima je bila i manekenka Sarah McNeilly koja je baš kao i Vucekovich u slučaju Armieja Hammera, rekla da je Manson koristio ‘lovebomb’ metodu sve dok nije dobio njezino povjerenje nakon čega je “otkrio svoju tamnu stranu”.

Evan Rachel Wood već se godinama bori za prava žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i otvoreno govori o nasilju koje je preživjela. Prije tri godine govorila i pred američkim Kongresom detaljno opisujući kakav je strah osjećala i koliko se bojala prijaviti nasilje, a koliko se zaista bojala govori činjenica da je nakon 11 godina od prekida s Mansonom, napokon otkrila da je čitavo ovo vrijeme njen zlostavljač bio upravo on. Ni Alexandria Ocasio Cortez koja je jučer na Instagramu spomenula da je bila žrtva seksualnog zlostavljanja, nije rekla što joj se točno dogodilo niti tko je njen zlostavljač. Niti je to njezina obaveza. Ovi su događaji važan podsjetnik da društveni status ne donosi nikakvu zaštitu niti čini prijavu ili javni istup lakšim iskustvom.

ŠTO SE DOGAĐA U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj je val javnih istupa o seksualnom uznemiravanju krenuo prije otprilike dva tjedna kada je srpska glumica Milena Radulovića u javnost istupila s vlastitom šokantnom pričom. Ona i još nekoliko žena rekle su da ih je Miroslav Mika Aleksić, vlasnik škole glume i poznati srbijanski redatelj silovao i seksualno uznemiravao. Ubrzo se doznalo da nisu bile jedine, a slična stravična svjedočanstva počela su pristizati iz cijele regije. A onda su polako počela pristizati svjedočanstva sa zagrebačkih fakulteta. Prva je bila Akademija dramskih umjetnosti, a onda je otkriven još niz priča s Filozofskog i s Veterinarskog fakulteta.

Priča tu nije stala, Telegramova Dora Kršul otkrila je da rektor Sveučilišta Boras znao za najmanje jedan slučaj zlostavljanja u kojem mu je bio poznat i identitet zlostavljača i žrtve, no nije pokrenuo nikakav postupak. Naprotiv, istog je profesora nagradio počasnim zvanjem professor emeritus. Umjesto da momentalno odstupi s pozicije, Boras je potom optužio žrtvu i Telegramovu novinarku da su izmislile zlostavljanje i tako nastavio štiti profesora.

Sve to vrijeme ispod objava na društvenim mrežama i članaka iz medija, građani iz cijele regije pišu nezamislivo gnjusne komentare kojima podržavaju zlostavljače i preispituju žrtve i njihovu borbu s time kada i kako će progovoriti o zlostavljanju ili ga prijaviti. I kako bi se onda žrtve usudile prijaviti ili javno progovoriti o nasilju? Društvo osuđuje i to će vjerojatno uvijek biti tako. No, dok nas ne štiti sustav, ništa se neće promijeniti.