Parovi koji su zajedno od 9 mjeseci do 56 godina dali su nam savjete o uspješnom braku

Pitale smo sedam bračnih parova da nam otkriju tajnu svojih uspješnih brakova

Što je uopće uspješan brak? Mjeri li se godinama zajedništva, djecom, stečenim nekretninama, zajedničkim putovanjima? Može li se uopće mjeriti ili uspješan brak označava tek osjećaj koji nosimo svakog dana baš zato što znamo da pored sebe imamo voljenu osobu? A možda na ovo na pitanje odgovor ni ne postoji. U pokušaju da ga pronađemo pitale smo sedam bračnih parova da nam otkriju koja je tajna njihovih uspješnih veza koje su kasnije prerasle u uspješne brakove ili životna partnerstva.

Vesna i Drago Muhić, u braku 56 godina

“1959. godine živio sam u kući roditelja na Horvatovcu broj 10. Uz studij arhitekture osnovao sam i prvi instrumentalno vokalni sastav u Hrvatskoj (4+2, kasnije kvartet Problem). Kvartetske probe održavali smo u mojoj sobi s malim balkonom na katu i pogledom na ulicu. Na Horvatovcu je stanovalo nekoliko lijepih djevojaka i ‘jedna prelijepa mala crna’. Usprkos moje dvije ozbiljnije veze do tada, više ništa me nije moglo zadržati da poduzmem sve što mogu i pokušam osvojiti ‘neosvojivu’ tvrđavu. Da ne duljim dogodila se ‘magija’, nevjerovatan osjećaj da je naše poznanstvo samo nastavak nekakvog prošlog života. Taj osjećaj ne mogu shvatiti niti danas poslije četiri godine predbračnog i 56 godina zajedničkog života u braku. Veza iz snova, ali kao i u svakoj vezi morali smo riješiti i usuglasiti određene poglede, temperamente kao i navike, prenesene iz različitih obiteljskih odnosa dviju dobrih građanskih obitelji. Imali smo sreću da smo vrlo rano nagrađeni rođenjem dva prekrasna sina koji su našu vezu još više učvrstili.

Harmoniju braka nisu poremetila ni dugogodišnja inozemna gostovanja kvarteta (Izrael, Njemačka, Francuska, Engleska) kao niti 40-godišnji zajednički rad u modnom atelieru ‘nataša’. Vesna, veliki drug i borac uspjela je ‘slomiti’ dobrog, ali relativno konzervativnog tatu (kasnije izuzetnog tasta) i posjećivala me u Njemačkoj, Francuskoj. U Parizu smo prošli i financijsku krizu zbog sloma agencije za koju je kvartet radio, uzrokovanu ubojstvom predsjednika Kennedyja. Niti ta kriza nije ostavila traga na našoj izuzetnoj vezi zbog obostrane tolerancije koja danas nedostaje mnogim mladim parovima. Da, tolerancija je jedan od uvjeta kvalitetnog zajedničkog života. Podjeliti dužnosti, svakodnevne obaveze, podmetnuti rame u nevoljama, uskladiti obaveze u zajedničkom kućanstvu, imati razumijevanje kad je (bračni) partner u ‘podrumu’, to je naš ključ za dugotrajnu uspješnu vezu. I jako važno – prepoznati dobre navike iz svojih obitelji i unaprijediti ih zbog odgoja svoje djece i kvalitetnog zajedničkog života, ali isto tako prepoznati i one loše (svaka obitelj ih ima) i eliminirati ih iz zajedničkog života. Tako smo uspjeli, držeći se za ruke, pobijediti sve velike probleme koji su prijetili da nas slome. I tragedija koja bi mnoge obitelji uništila, tragični gubitak sina, nije nas zbog međusobne obostrane i iskrene podrške slomila.”

Andrea i Davorin Cmrečki, u braku 15 godina

“U braku smo, dakle, 15 godina formalno, a meteorološkom terminologijom rečeno po real feelu bolje polovice (čitaj-žene): “tek osam godina”, ona će svaki puta kada je netko pita koliko smo u braku. Da li je to dugo ili kratko, procijenite sami. U svakom slučaju je ‘reprezentativni’ vremenski uzorak u ovom dosadašnjem našemu životnome tijeku. Do sada smo naučili da doista vrijedi ona stara da sve što sam mislio da znam uistinu nisam znao dok se nije desilo. A najviše da, ako ste doista u istinskom Braku, a ne u Mraku, onda i u ne-zajedništvu postoji zajedništvo. I dok je jedan gore, a drugi dolje, dok je jedan veseo, a drugi neveseo, dok je jedan budan, a drugi pospan, dok je jedan ‘da’, a drugi ‘ne’, bitno je da postoji neraskidiva spona zajedništva koja nas gura naprijed, vrti i okreće gore i naprijed poput špage u jo-jo-u. Naučili smo da su zagrljaji i razgovori svakodnevica, povremena odvojenost i povjerenje nužnost i da je u dvoje lakše. Prihvaćanje drugog onakvim kakav on uistinu jest bez potrebe za mijenjanjem, je must-be, a istovremeno znači i to da se s njim ne moraš složiti, samo prihvatiti jer ne treba dokazivati.

Savjet? Pa recimo, brak je samo točka na ‘i’. Potvrda saveza u koji vas je Svemir već lukavo uvukao. To nije pitanje u nas tradicionalno etno uvriježenog socio-vjeroispovjesnog prestiža, već istinsko razumjevanje živosti, prisutnosti i života osobe za koju želite, pitate i molite da vas slijedi u svim vašim slabostima, manama, tamnim stranama i, naravno, vedrinama. Ali ujedno i iskrena, nesebična spremnost na istovjetan način biti tu i uzvraćati svom partneru. Kada zapnete, ne odustajte olako, savjetujte se, tražite rješenje ako vidite da vrijedi ustrajati.”

Mirela i Igor M., u braku 6 godina

“Na pitanja ću odgovoriti samo ja jer sam odlučila da će Igoru ovaj članak biti dio mog poklona za Valentinovo, i to kao iznenađenje. Dakle, u braku smo službeno šest godina. Ono što mogu reći za oboje jest da smo naučili da je akcija uvijek bolja od predugog razmišljanja i promišljanja, bilo da se radi o našoj vezi, karijerama ili zajedničkim putovanjima”, priča mi Mirela koja se zbog ljubavi 2012. godine preselila u Francusku, predgrađe Pariza gdje se prije šest godina i udala za Igora, a gdje oboje danas i sretno žive.

Kao savjet mladim parovima koji ulaze u brak Mirela poručuje da ostanu svoji jer kako dodaje, svaka strana donosi nešto novo i originalno u svoj partnerski život. Upravo to nešto posebno potrebno je i zadržati jer se radi vjerojatno o onom nečem čime ste svoju ‘bolju’ polovicu i privukli. “Također, odlično je imati neki zajednički cilj koji vas svakodnevno motivira da radite i uživate u njegovom ostvarenju”, zaključuje.

Antonia Matković Šerić i Aljoša Šerić, u braku 5 godina

“U braku smo pet godina, iako smo u vezi sedam. Ono što sam u braku dosad naučio jest strpljenje. Uz to, naučio sam se ne tjerati mak na konac, čak i onda kad misliš, odnosno, ispravit ću se, i kad znaš da si u pravu. Naučio sam se kako je dobro imati nekog koga voliš pored sebe u trenu kad te uhvati napad panike jer pomisliš da bi bilo bolje da si vozač kamiona, a ne glazbenik. Pritom ne mislim ništa loše o šoferima, i sam sam htio biti vozač još od filma Smokey and the Bandit. Uglavnom, lijepo je imati nekog na koga možeš istovariti sve svoje neutemeljene strahove i paranoje, a da te taj netko ne ostavi. Ja još uvijek mislim da je samo pitanje vremena kad će Antonia shvatiti da je fulala kad je izabrala mene. Strah je dobar, strah me tjera da budem pažljiviji”, emotivno je objasnio Aljoša dok je njegova životna suputnica Antonia sličnog mišljenja.

“Lijepo je živjeti u dvoje, dijeliti sreću, ponekad uvjetno rečeno i ‘nevolju’. U braku sam naučila da ne znam sama pretraživati po Netflixu jer to uvijek i isključivo prepuštam njemu”. Na pitanje što bi oboje savjetovali mladim parovima koji ulaze u brak, Antonia kaže kako su ljubavni odnosi jedina igra koja nema pravila, tako da zapravo ni nema neki pravi odgovor na ovo pitanje. “Savjetujem da se uvijek paze i da si međusobno budu broj jedan, da ne budu previše ponositi u svađicama, i samo da uživaju u malim zajedničkim stvarima”. Aljoša pak dodaje da nikada ne treba pomisliti da si i u jednom trenutku bolji od partnera.

Marino Čanađija i Dražen Dinter, u životnom partnerstvu 4 godine

“U vezi smo 14 godina, od čega četiri u braku. Prije registriranja životnog partnerstva živjeli smo devet godina zajedno tako da nam je sam čin registriranja bio velika zabava i radost, a tek smo kasnije shvatili kakvu smo veliku stvar napravili te nam je to dalo još dodatnog pozitivnog životnog elana”, rekao nam je Marino.

“Puno stvari radimo zajedno i u tome uživamo, kao što su putovanja, sportske aktivnosti, izlasci i kazalište, a nikad ni jedan od nas nije imao osjećaj da nas zajedništvo guši ili da treba malo slobodnog vremena samo za sebe”, dodao je Dražen. U slučaju ovog para, ne vrijedi ona da strast s godinama blijedi.

“Još i dan danas, kad ga pogledam, pomislim: ‘Oh, kako je dobar, drag, a i… lijep’ (smijeh), a njegov utjecaj na mene je da budem još bolja i kvalitetnija osoba. Razmirice uvijek rješavamo razgovorom nakon čega obojica osjećamo olakšanje i još se nekako više zbližimo. Njegova nesebična potpora u situacijama vezanim za posao kao i u općenitim svakodnevnim stvarima daje mi osjećaj dodatne sigurnosti u onome što odlučujem i radim”, ispričao nam je Marino.

Savjet koji bi dali budućim bračnim/životnim partnerima zapravo je jednostavan. “Život si posložite za sebe i zbog sebe, a ne zato što selo tako hoće. Ako si sretan u vezi s voljenom osobom onda se ne obaziri na seoske priče”, slažu se. “I naravno, ničeg nema bez tolerancije i kompromisa uz stalnu komunikaciju”, zaključuju Dražen i Marino.

Ana Vučak Veljača i Ivan Veljača, u braku 2 godine

“U braku smo dvije godine, u vezi pet”, kaže Ana. “Naučila sam se životu u dvoje, razumijevanju, brižnosti i naučila sam ponekad stat na loptu, nisam više možda impulzivna kao prije. (smijeh) Brak je super! Uđite u njega ako vam to doista nešto znači, ne iz ispunjavanja neke forme. Odluku o braku donesite iz ljubavi i spremnosti na cjeloživotnu zajedničku priču. Onda ste spremni na sve, u dobru i u zlu.”

“Iako imam još puno za učiti, smatram da sam jako puno naučio o strpljenju”, nadovezuje se Ivan. “Također, Ana me još uvijek uči da je u životu bitno svakodnevno se veseliti malim stvarima jer sve te male stvari čine život zanimljivijim i bogatijim”. Ljudima koji tek ulaze u brak rekao bi samo: “Prepustite se svim srcem i sve će biti super”.

Nela Fegić Moguljak i Mirko Moguljak, u braku 9 mjeseci

“Službeno smo u braku 9 mjeseci, ali znate onaj osjećaj kao da se nešto dogodilo jučer, a s druge strane, kao da traje već 1.000 godina? E pa tako nekako nam je već skoro devet zajedničkih godina”. Na pitanje što su naučili u tako kratkom vremenu u braku, iako su u vezi već devet godina, Nela govori kako je Mirko naučio da nikad ne možeš imati previše čizama, a da je ona pak naučila da i ozbiljni muškarci gejmaju. No, šalu na stranu, ipak imaju i nekoliko važnih lekcija koje bi rado podijelili sa svijetom.

Prva od njih je sharing is caring. “Dijeljenje je super! Sve možeš sam, ali u dvoje je bolje. Veselje, suze, sve što ima veze s hranom, pranje suđa i pospremanje, kihanje i kašljanje, snoozanje ujutro, prekovremeni navečer, stogodišnje biranje serije na Netflixu itd. Sve je zabavnije i lakše u tandemu”. Kao drugu lekciju navode onu naziva ti + ja, supružnika dva. “Iako je dijeljenje super, i odvojenost je isto super. Svima nam treba zdravi me-time. Nismo pupčanom vrpcom vezani, nemamo o svemu isto mišljenje niti imamo sve jednake interese. I baš zato nam je zajedničko vrijeme punije, dinamičnije i zabavnije”, objašnjavaju Nela i Mirko te dodaju kako je sve ozbiljne razgovore puno bolje voditi kad su oboje siti, ali i kako im je bitna i ona agree to disagree. “Nesuglasice su normalne i neizbježne. Nekad netko popusti, nekad se napravi kompromis, a nekad se jednostavno složimo da se ne slažemo. Jer, i to je OK.”

Za kraj, svim mladim parovima poručili bi nekoliko stvari. “Ljubav je verbalna i taktilna – ljubite se i grlite do besvijesti! Ili nemojte, kako god vama paše. Ali, pusa za laku noć i pusa za dobro jutro su must. Čak i ako još niste stigli oprati zube. Ljubakajte se, dodirujte, šaljite slatke poruke, dajte si komplimente za svakojake pi*darije. (P)ostanite zaljubljeni tinejdžeri u duši. Samo se ne morate tako baš ponašati pred drugim ljudima, svi znamo koliki to može biti cringe.”

Uz to, dodaju i kako sve može biti jednostavno, iskreno, opušteno i bez nepotrebnih komplikacija. “Nitko ne čita misli, pa ni vaš plus jedan. Zato si skratite muke pogađanja i pretpostavljanja i jednostavno razgovarajte. Ozbiljno ili neozbiljno. O svemu, ali i ni o čemu. I ostanite bedasti, jer nema slađeg od dnevne doze bedastoće koja dolazi tek kad ste jedan uz drugog potpuno opušteni.”