Online dejting ima svoje dobre i loše strane. Psihologinja nam je objasnila što ono znači za mlade
Komunikacija u današnje vrijeme uglavnom se odvija online, posebno kod mladih ljudi koji traže partnera. Imamo mišljenje psihologinje Monike Ečimović
Ne trebamo više niti spominjati da u ovo vrijeme u kojem živimo pretežito funkcioniramo preko društvenih mreža, a komunikacija se u većini slučajeva izvodi online. Tako sve veću popularnost danas imaju i dejting aplikacije preko kojih mnogi mladi po prvi puta upoznaju čari izlazaka i doživljavaju prva seksualna iskustva.
Ljubav je jedna od osnovnih ljudskih potreba, točnije, želja i osjećaj da vas netko treba. Prilikom razvoja svake osobe dolazi do pojave osjećaja koje je ponekad teško kontrolirati, ali i velike želje da se ti osjećaji aktualiziraju. U današnje vrijeme u kojem živimo online, a i dalje postoje te potrebe, nije nimalo čudno da je sve veći broj mladih koji se okreće online dejtingu ili barem online pronalasku osobe s kojom će razgovarati.
Tinder > Iskrica
U našoj regiji su prije 20-ak godina bile jako popularne Iskrica, Monitor, Trosjed, a postojale su i mnoge televizijske emisije kao što su Simpatije preko kojih su se mladi upoznavali ‘na slijepo’. Danas su to zamijenile aplikacije na pametnim telefonima pa su tako rijetki solo ljudi koji na mobitelu nemaju Tinder, OKCupid, Badoo, Hinge i ostale aplikacije za upoznavanje. Pitanje koje se postavlja je da li je na ovaj način potpuno uništena normalna komunikacija ili se ona ovime samo poboljšala.
Osobno nisam nikada koristila takve aplikacije, ali kako navode neke moje prijateljice, ispada da se preko dejting aplikacija uglavnom dogodi da se krene komunicirati, ispitaju se sve najvažnije stvari o vama i onda nakon toga na dejtu ostanu u tišini jer su si sve već rekli. Istraživanja proteklih godina pokazuju kako je mladima online komunikacija jako važna i čak potrebna jer preko nje imaju više hrabrosti u razgovoru te ih to samo potiče na još više druženja. Velik je broj onih koji upravo na taj način i stječu kontakt s drugim ljudima, a neka poznanstva znaju završiti jako sretno u vezama, čak i u braku.
Mišljenje stručnjaka
Premda su mišljenja podijeljena i ja osobno smatram da je online komunikacija manjkava s obzirom na onu uživo, vjerujem da ipak može pomoći onima koji se bore sa sramežljivošću ili imaju otežane komunikacijske sposobnosti. S druge strane, online svijet jako je opasan ako ste naivni i može vas se lako prevariti, no, to je priča za sebe.
Baš zato što su mišljenja podijeljena, ispitale smo Moniku Ećimović, psihologinju i psihoterapeutkinju koje je njeno mišljenje o online dejtingu i što ono zapravo radi mladima.
Moderni komunikacijski alati i njihovo značenje, osobito među mlađom generacijom, imaju cilj doprijeti do osobe, a smatraju se proširenjem tradicionalne interakcije između osoba. Komunikacija u fizičkom svijetu, tradicionalna interakcija licem u lice, odvija se vizualno i verbalno. Komunikacija na daljinu: sinkrona (razgovor u isto vrijeme) i asinkrona (s vremenskom odgodom), omogućuje veću pokretljivost, razmjenu slika i drugo.
Online komunikacija pridonosi osjećaju veće autonomije u usporedbi s komunikacijom lice u lice. Osoba ima veći stupanj slobode biranja prikladnog trenutka za kontakt. Povećana je sloboda, anonimnost i kontrola nad vremenom i učestalošću kontakta.
Pitanje je u kojoj mjeri se bliski, iskreni i obvezujući odnos uopće može razviti unutar ovako ‘labavih’ uvjeta. Međutim, u računalno posredovanoj komunikaciji dolazi do sljedećeg paradoksalnog fenomena: povećana prostorna distanca te fleksibilno vrijeme kontakta ne narušavaju osjećaj međusobne bliskosti. Računalno posredovana komunikacija ne uključuje onu bliskost kontakta licem u lice, ali olakšava osobi da otvori svoj unutarnji svijet fizički odsutnom i često nepoznatoj osobi s kojom komunicira. Iskustva iz prakse pokazala su da online kontakti mogu biti vrlo emocionalno intenzivni, iako su inicijalna očekivanja često suprotna. Mnogima je na temelju dopisivanja lakše objasniti što osjećaju i tako biti iskreniji.
Rezultati istraživanja Jeffreya Hancocka (2004) pokazuju da je najmanje neistina izrečeno u komunikaciji putem e-maila (oko 14%), za razliku od komunikacije licem u lice (27% neistina) i komunikacija putem telefona (oko 37% neistina).
Ovim istraživanjima se želi podignuti svijest da online oblici komunikacije, na koji se još uvijek gleda sa skepticizmom, također mogu biti učinkoviti i pomoći osobi da, između ostalog, pronađe i idealnog partnera.
Nijedan oblik komunikacije nije isključiv, nijedan nije bolji od drugih, posebno kad je riječ o izgradnji odnosa između osoba. Iskrenost ovisi o osobi.