Nepoznat muškarac pratio me godinama. Znao je što radim, kako izgledam i s kim se družim

Mnoge žene u Hrvatskoj i svijetu prolazile su kroz neugodne i teške situacije u kojima nisu mogle objasniti nekoj osobi da nisu zainteresirane ili da ne žele nečiju pozornost. Mnoge su bile praćene i opsjedane. O takvim stvarima rijetko se priča u javnosti, pa smo odlučili s vama podijeliti anonimno pismo žene koja je u svom životu radi jednog muškarca doživljavala strah i paniku godinama

Imala sam samo 15 godina kad sam primila prvu njegovu poruku. Tada sam još koristila blog, u to vrijeme nije bilo Facebooka, a glavna komunikacija preko ‘društvenih mreža’ odvijala se preko MSN-a i mailova. Sjećam se kako sam ponosna bila na kreativni naziv svog maila i na to da će svi znati da je taj baš moj.

Kao tinejdžerica mislila sam da ću biti model. Stalno sam se fotkala, uvijek skakala ispred fotoaparata i nažalost, dosta često to objavljivala na svom blogu. U to vrijeme se nije moglo vidjeti koliko ljudi vam gleda blog, tko, niti u koje vrijeme. Fotografije koje sam stavljala su bile sasvim pristojne, nisam ni na jednoj bila bez odjeće niti u nekom seksualnom položaju ni ništa slično tome. Uglavnom su to bile fotografije djevojčice od 15 godina, tada duge plave kose u prugastim i crnim majicama.

S vremenom su moj blog počeli čitati moji prijatelji pa je tako rasla i popularnost mog bloga, ali i bloganja općenito. Objavljivala sam sve više fotografija (koliko je to bilo moguće u ono vrijeme), ali sam smatrala i da je sasvim u redu napisati sve informacije o sebi. Napisala sam koliko imam godina, u koju školu idem, što radim u slobodno vrijeme i baš sve druge informacije o sebi.

Počela sam primati neugodne komentare

Uskoro su na blog počeli stizati neugodni komentari usmjereni na moj izgled. Malo po malo mi se spuštalo samopouzdanje, a onda je počeo i glavni kaos mog života. Primila sam mail 11.02.2006. godine “Da mogu, obrisao bi sve ružne komentare. Da mogu, bio bih tu uz tebe i držao ti ruku. Nadam se da ne plačeš i da ih ne shvaćaš ozbiljno. Možda ne znaš tko sam ja, ali tu sam za tebe. D”. Ovaj mail bio je ostvarenje mojih tinejdžerskih želja i točno se sjećam kako sam sretna bila jer imam tajnog obožavatelja. Počela sam odgovarati na te mailove, famozne osobe D.

Bila sam sretna što imam tajnog obožavatelja. On je bio famozna osoba D.

Dopisivali smo se uglavnom o nekim jednostavnim temama, a povremeno smo se znali i posvađati. Ni tada nisam primijetila da se nešto čudno događa. Sada, kada sve mogu povezati, vidim da je ljutnju prema meni koristio na način da hakira moj blog i piše ružne stvari o meni. Tada sam mislila da to radi netko tko me stvarno mrzi. Jedna od stvari koja me najviše pogodila bila je kad je naslov mog bloga bio “Bezimena mrtva kurva”. Nedugo nakon obrisala sam blog, a sa D sam se nastavila povremeno dopisivati preko maila. On je bio iz drugog grada, stariji od mene i imao je curu. Barem je tako tada pisao.

Plašili su me pozivi sa skrivenog broja

Nekoliko mjeseci nakon zatvaranja bloga primila sam poziv. U to vrijeme nije bilo čudno da nečiji broj nemate pa sam se, logično, javila. Na drugoj strani bio je dečko koji je, nakon što sam se javila, shvatio da je nazvao na krivi broj. U to vrijeme nisam obraćala puno pozornosti na to. Razgovor je bio kratak i brzo sam poklopila. Par mjeseci nakon toga počela sam dobivati pozive sa skrivenog broja.

U to vrijeme to je bio jedini način na koji ste mogli pristupiti nekome anonimno i sjećam se kako sam htjela vjerovati da to radi neki dečko kojem se sviđam ili par grupica cura koje me ne vole.

Ponekad bi se i javila, ne bi čula baš ništa s druge strane, pa bi poklopila. Mailovi sa D su u to vrijeme prestali. Rekao mi je kako neće imati vremena za mene jer mu počinje faks. Bila sam tužna, ali ipak ga nisam poznavala. Pozivi sa skrivenog broja nastavili su se idućih nekoliko mjeseci i to svaki put kada bi išla iz škole na bus ili kada bi bila svojoj kući. Polako me to počelo plašiti pa sam rekla roditeljima.

Oni su naravno poludjeli, a i inače su bili skloni pretjeranoj pažnji prema meni. Htjeli su zvati policiju, ali sam im objasnila kako djeca u mojim godinama to jednostavno rade kao zafrkanciju pa su odustali od te namjere. Možda nisu trebali, a ja to tek sada vidim. Pozivi su samo magično prestali nakon šest mjeseci.

Sad više nisam imala blog, D nije slao poruke na mail, a i pozivi su prestali.

Četiri godine nisam primila ni jedan poziv

Prošlo je četiri godine bez ikakvih čudnih poziva, poruka ili mailova. Moj život se nastavio sasvim normalno, napravila sam Facebook i promijenila mail jer više nisam mogla imati takvo dječje ime na njemu. U ovo vrijeme već sam bila prva godina faksa, upoznala mnoge nove ljude i u nekoliko navrata podijelila svoje podatke s nepoznatim ljudima. Nisam vidjela baš nikakav problem u tome.

Ponovno sam primila mail 12.09.2012. godine od D. Ispričao mi se na dosadašnjem ne javljanju i pitao kako sam. U ovo vrijeme bila sam u takvoj fazi da sam tražila čim više pažnje i iskreno sam bila sretna na ovom mailu. Počeli smo se dopisivati kao da smo zaljubljeni, ja čak i jesam bila. Nije želio sa mnom podijeliti svoje fotografije, rekao je da ne izgleda dobro. Informacije koje sam znala o njemu su bile stvarno šture.

Znam da je išao na Pravni fakultet u Osijeku, da je bio četiri godine stariji od mene, ima dvije sestre i više nema djevojku. Opisao se kao muškarac srednjeg rasta, tamne kose i tamnih očiju, pomalo bezličan.

Zaljubila sam se. Otkrivala sam mu sve svoje tajne, kao i on meni svoje. Ali tada su počele čudne situacije.

Znao je točno gdje se nalazim, kako izgledam i što radim

“Bila si baš lijepa danas”, “Dobro ti stoji ta majica.”, “Bolje izgledaš sa spuštenom kosom.” samo su neki od mailova koje sam počela dobivati idućih mjeseci. Pozivi sa skrivenog broja su se također počeli ponavljati i stvarno sam se već počela bojati. Ponavljale su se iste stvari kao prije nekoliko godina, bojala sam se. Promijenila sam broj mobitela već tri puta do tada, bacala stare SIM kartice. Ali tko god da me zvao, uspio me ponovno nazvati i na novi broj.

Istovremeno sam se sve to žalila D-u koji me tješio i, kao, olakšavao situaciju. Negdje oko Nove Godine odlučila sam prijaviti mailove i pozive policiji jer sam u zadnjem pozivu čula dahtanje. Svaki mail koji sam primila bi bio onaj na koji ne možete odgovoriti. Svaki je bio drugačiji i nikad nije dolazio s iste adrese. Onaj zbog kojeg sam prijavila cijelu situaciju policiji stigao je nakon spoja s dečkom s faksa: “Ja sam bolji za tebe od njega. Ne zaslužuje te.”. Bojala sam se da mu netko ne bi naudio.

Rekla sam D-u da mislim prijaviti mailove policiji i od tada više nismo izmijenili niti jedan jedini mail.

Policija je odradila svoje i neko kratko vrijeme sam bila pod zaštitom, no kako su prestali mailovi i pozivi, oni su smatrali da nema potrebe da me se toliko pazi. Nitko čudan mi nije prilazio, obraćao mi se, niti slao neke čudne poruke. Dvije godine nakon, 2014., po prvi put sam osjetila kao da me netko prati. U to vrijeme sam počela raditi kao model za jednu modnu kuću u Zagrebu. Nakon jedne revije sam čekala bus sa hrpetinom ljudi. Sjećam se da sam malo popila prije toga. Primila sam poziv sa nepoznatog broja. Javila sam se i s druge strane čula buku u kojoj sam se i ja sama nalazila. Pretpostavila sam da me zove neka od prijateljica s revije, da je u istom busu. Ogledala sam se oko sebe, nisam vidjela nikog poznatog i osjetila kao da me netko gleda. Svi su se doimali sasvim normalni, ništa nije bilo neobično, ali ja sam osjetila odvratan osjećaj u trbuhu, kao da me netko prati i gleda. Poziv je završio, a ja sam ugasila mobitel.

Te godine D se ponovno javio sa mailovima. Rekao mi je kako se odlučio preseliti u Zagreb zbog posla, da ne nalazi ono što treba u Osijeku. Rekao mi je čak i kvart u koji se seli. Nikada nije predložio da se vidimo i tada nisam vidjela problem u tome. Moji osjećaji prema njemu zbunjivali su me. Nisam ga htjela povezati sa svim situacijama do sada, nisam htjela da on bude taj kojeg se bojim. Da, bila sam i dalje na neki glup način zaljubljena u njega, makar sam tada imala dečka.

Da nije bilo mog dečka, možda ne bi bilo ni mene

Moj tadašnji dečko nakon nekoliko tjedana je skužio da se s nekim dopisujem. Sve pozive i ostale stvari njemu sam tek olako spomenula, nikome do sada nisam previše pričala o tome. Dok nisam bila uz svoje računalo u fakultetskoj knjižnici dečko mi je upao na mail. Vidio je da se dopisujem s D i potpuno poludio. S razlogom.

On je odmah povezao dva i dva, odmah je zaključio da je taj dečko moj stalker, taj koji me prati i plaši. Nisam to htjela vjerovati i upali smo u ogromnu svađu. Na kraju me nagovorio da pitam D da se vidimo. D je prihvatio, ali je on rekao lokaciju. Radilo se o nekom kafiću u Dugavama. Došla sam tamo s dečkom koji je ostao sjediti u parku u slučaju da je bio u pravu i da je D ta osoba koje se trebam bojati.

Sjela sam u kafić, mahnito gledala oko sebe, ali se nitko nije pojavljivao. Dečko mi je slao poruke da niti on ne vidi nikoga u blizini. D je tada poslao mail da ne može doći i predložio drugo vrijeme i mjesto. Otišla sam i tamo u zakazano vrijeme nakon par dana. Ponovno se nije pojavio. Pozivi su se i dalje događali, ali nisam htjela promijeniti broj.

Dečko se tada odlučio pozabaviti njegovim mailom uz policijsku pomoć. Do tada nisam imala potrebe istraživati dublje tko je D, pa policiji ranije njega nisam ni spominjala. Uspjeli su doći do njegovog imena i ostalih informacija.

Radilo se o osobi od 36 godina koja sada živi u mom kvartu. On nije bio iz Osijeka, nije išao na pravni fakultet i vjerojatno nije bio zaljubljen u mene. Pratio me od kad sam bila klinka, svaki moj pokret i sve što sam radila.

Zvao me kad bi išla prema kući jer me tada vidio. Pratio me kad sam išla iz škole. Znao je s kim se družim, gdje izlazim i u koliko sati dolazim doma iz izlaska. Znao je točno kako izgledam i kako provodim dane. Za svo to vrijeme pravio se da je netko drugi, tješio me i bio mi potpora. Pomagao mi je u teškim situacijama i slušao sve moje probleme. Mrzio je sve ljude s kojima se družim i sve moje dečke. Htio je biti jedini u mom životu. On je razlog zašto još uvijek osjećam strah kada izlazim iz kuće. On je razlog zašto nemam ni jednu društvenu mrežu ni normalan život kao drugi ljudi mojih godina. On je razlog zašto ne vjerujem ni jednom muškarcu, ni jednoj osobi. On je razlog zašto se još uvijek bojim.