RODITELJSTVO

Nekim je ljudima smiješno što se korona uvukla na onkologiju. Ova mama poslala im je slamajuću poruku

FOTO: Screenshot

Majka nekad bolesnog djeteta na Facebooku je podijelila dirljv komentar i apelirala na pomoć

Svaki dan se možemo pitati što je to tako tužno, jalno ili ružno u životima mnogih da se smiju tuđim nesrećama. Možda njihov život, možda njihova sudbina, možda ne znaju ili ne mogu drugačije. Svjedoci smo izjava koje često nemaju veze sa zdravim razumom, a pogotovo smo osjetljivi ako su u pitanju oni najviše ugroženi. Posebno djeca. Majka Ljiljana Zovko na svom je Facebook profilu napisala dugi post u kojem se osvrnula na ljude kojima je smiješno što je koronavirus ušao u KB Sestre Milosrdnice odnosno ostavljaju neprimjerene reakcije u komentarima ispod Facebook postova o takvim vijestima. I sama majka nekad bolesnog djeteta, otvorila je srce svima i apelirala na solidarnost i ljudskost.

“Nikad ne spominjem niti pišem o tom dijelu života. Zametnula sam sjećanja negdje u tamne hodnike podsvijesti. Nemam ni jednu njenu sliku od 2. do 6. mjeseca provedenih u bolnici. Negdje sam čuvala zadnju koju nisam izbrisala. Badnja noć, ona i ja pored bora zagrljene u hodniku bolnice čekamo Božić. Mrak, tišina i bor koji svijetli. Ledena ljepota i nesrazmjer svjetla i mraka. Ja visoka 1.70 i pedeset i koje kilo. Izbrisala sam i nju.

Godinama poslije, zaobilazim KB Zagreb, vozim drugim ulicama. Slike sam izbrisala na kompjutoru, no spavaju one u mojoj glavi.

Vidjela sam svijet bolesne djece. Vidjela sam mjesta gdje smrt možeš napipati. Vidjela sam glave djevojčica bez kose, mršava tijela koja se grče dok povraćaju zbog kemoterapije. Vidjela sam majke koje dežuraju na tvrdim bolničkim stolicama. Vidjela sam zelenom plahtom zamotano tijelo od 85 centimetara kojeg odnose liftom u mrtvačnicu. Na ceduljici je pisalo Zvonimir. Svima pamtim imena.” Njen cijeli potresan post možete pročitati u nastavku.

Nikad ne spominjem niti pišem o tom dijelu života.Zametnula sam sjećanja negdje u tamne hodnike podsvijesti.Nemam ni…

Posted by Ljiljana Zovko on Saturday, October 17, 2020