Nazvala me susjeda i rekla da mi kuća gori. Mislila sam da me zeza, a sve je nestalo u 20 minuta

Uvijek mislimo kako se najgore stvari događaju drugima, čule smo se s majkom četvero djece koja je prije dva dana izgubila dom

Gordana Badovinac supruga je i majka četvero djece koja je prije dva dana doživjela životnu katastrofu. Njena kuća u Kerestincu u kojoj je živjela sa svojim suprugom, dvoje maloljetne te, dvoje punoljetne djece izgorjela je do temelja u manje od pola sata. Na ovu situaciju stigla je reakcija čitavog grada, gradonačelnika, ali i ljudi diljem Hrvatske. Popričale smo s njom o tome kako je sve ovo podnijela i što ih sada čeka.

Nakon 11 godina izgubili svoj dom

U montažnoj kući u Kerestincu obitelj Badovinac živjela je skoro 11 godina, a prije dva dana su sve njihove uspomene pretvorene u pepeo. “Klinci inače idu u školu u Zagrebu, a suprug i ja također radimo tamo. Odlazimo oko 7, pola 8 iz kuće i dolazimo kasno oko 20 sati, ovisno o tome kakve tko ima obaveze taj dan.

Nas je susjeda nazvala taj dan oko četiri sata, koja me inače ne zove često i znala sam da čim sam vidjela njen poziv da nešto nije u redu. Derala se i pitala me gdje smo i govori mi kako mi kuća gori. Ja sam joj rekla da neka me ne zeza, pa kako bi mogla moja kuća gorjeti. Uvjeravala me. Zvali su vatrogasce. Dok smo mi došli, sve je bilo gotovo. Trajalo je 20-30 minuta.”

Nakon što su stigli na mjesto događaja već je krenuo i očevid pa je zaključeno kako se radi o grešci kod električnog voda. “Sve to se dogodilo na krovu i tamo je krenula vatra. Kako se radi o montažnoj kući, koja je gotovo cijela od drveta i knaufa, sve je samo krenulo gorjeti. Doslovno je sve izgorjelo u 20 minuta. Nastalo je samo žgarište.

Apsolutno ništa nije ostalo osim golih zidova. Ostala je jedino dječja soba jer kako se radi o prizemnici, to je bila zadnja soba. Sve pored nje je izgorjelo, ali se strop kroz urušio, sve je puno čađe i pepela.” Jedino što su uspjeli sačuvati je nešto malo robe iz dječje sobe, a naspram svega što su imali, to je doslovno ništa.

Podrška cijele Hrvatske

Nakon ovog nemilog događaja, uključili su se svi prijatelji, susjedi, građani, gradonačelnik, ali i cijela Hrvatska. S obzirom na to da su već dobili mnoge potrepštine, zapravo jedino što im je zaista potrebno je novac kako bi ponovno mogli sve izgraditi i vratiti se na noge. “Samo da se ovo sve sruši do temelja košta oko sto tisuća kuna, a dalje tek idemo od toga. Što znači da sad iduća dva, tri mjeseca nećemo moći raditi ništa.

Srećom pa nam je kuća bila osigurana. Moram reći da ljudi koji nemaju osiguranje stvarno nisu normalni jer svi misle da se to događa samo drugima. Eto, mi smo primjer da se ne događa samo drugima, svima se može desiti. Sada se to treba počistiti, a tek za šest, sedam mjeseci ćemo se vratiti na noge.”

Trenutno spavaju i žive kod suprugovih roditelja u stanu, ali omogućeno im je boravište u blizini stare kuće što im je osigurao i organizirao gradonačelnik Svete Nedjelje, Dario Zurovec. Osim toga, u najkraćem roku osigurao je da će se obitelji pomoći novčanim iznosom za sanaciju kuće kako u radovima, tako i u nabavci materijala.

Obitelji su pomogli svi koji su mogli, a velika pomoć bila je i brza intervencija vatrogasaca. “Vatrogasci su došli dobrovoljno, DVD Kerestinec, Brezje, Strmec, oni su svi došli s deset vatrogasnih kola, ali ništa jednostavno nije moglo pomoći premda je intervencija bila brza, no barem se ništa nije proširilo dalje. Kćerini prijatelji s fakulteta odmah su se aktivirali i podijelili sve po društvenim mrežama, znate kako to ide.”

“10 kuna, 10 kuna, tko može, super”

Obitelj je na kraju otvorila žiro račun za uplate donacija, a jedino što im je potrebno je novac za obnovu i život. “Radi se o dvoje djece koja idu na fakultet, dvoje koja idu u školu. Nama treba stvarno dosta novaca da nam se život vrati na staro. Hvala svima sto puta za robu i sve što smo dobili, ali toliko smo toga dobili da ćemo morati vraćati i dijeliti ljudima kojima je također potrebno.

Mi smo odjednom postali glavna vijest valjda zato jer nas je tako puno i sada su svi puni empatije kad je ovakvo vrijeme. Nama su stigli kamioni robe s kojom više nemamo kuda. Potreban nam je samo novac, 10 kuna, 10 kuna, tko može, super.”

Ono što je najvažnije na kraju svega je to da Gordana ne gubi nadu niti pozitivan osjećaj koji osjeća oko svega. “Ja ne želim nikakvu patetiku. Ja nisam žena koja kuka i koja želi da ju sažaljevaju. To je realnost, svakome se to može dogoditi. Da, užas je i katastrofa, ali hajmo sada pomoći da se krene dalje, da se stane na noge. Ne želim samo biti priča u prolazu, da se ljudi sažale, nego dati do znanja da se ovakvo nešto može dogoditi svima. Uvijek sam svima voljela pomoći i volim vjerovati da mi se sada sve to i vraća.”