Mislila sam da me vara pa sam postala sumnjičava. Izgleda da nisam bila previše u krivu

Svakog tjedna Super1 vam donosi anonimni seks dnevnik. U ovotjednom izdanju imamo priču 21-godišnje studentice

SRIJEDA

Stojim ispred njegovog faksa već preko pola sata i čekam da završi s predavanjem. Želim ga iznenaditi jer smo zadnjih par tjedana imali malo teže razdoblje. Vjerujem da će se sve riješiti dosta brzo, ali vjerujem i da je dobro da ovakvo nešto napravim kako bi nam se veza malo ojačala. Želim mu pokazati koliko mi je stalo do njega. No, eto, već su svi izašli, čak sam i vidjela dvoje njegovih kolega koje sam prepoznala sa slika s Instagrama. Njega i dalje nema, a ne javlja se na mobitel. Pretpostavljam da je s nekim profesorom, da ima neka pitanja. Iskreno, ne znam. Nakon par minuta odlučim otići i čim sam prešla cestu vidim ga kako izlazi iz glomaznog ulaza. Ne izlazi sam. S njim je djevojka plave kose, visoka i poprilično kratkoj suknji. Kako ju puštaju takvu na faks?

Kroz mene prođu hladni trnci, ali krenem prema njemu. Razveselio se kada me vidio, ali ona ne, baš suprotno. Ekspresija lica postala je hladna i tumorna, kao da me baš jako nije željela vidjeti. On me zagrli jednom rukom oko struka i da mi kratki poljubac. Nasmijem se i ostajem mu blizu, a ona mu samo kaže “Javi se kako smo se i dogovorili.” i ode, bez da smo se upoznale.

– A tko je to?
– Kolegica s faksa, Marina. Zajedno smo na ovom predavanju.
– Kako ne znam za nju?
– Zašto bi trebala znati za nju?

Malo sam se naljutila čim mi je na pitanje odgovorio pitanjem, a daljnja rasprava bila je relativno staložena. Marinu zna od treće godine, družili su se u društvu i ona je donedavno bila u vezi s jednim dečkom s njihovog faksa. To su uglavnom sve informacije koje sam o njoj dobila. Nedovoljno, riješit ću to još kad dođemo doma. Sama dakako.

Stižemo kod mene u stan, cimerice mi nema iduća tri tjedna jer je dobila godišnji i otišla kući na Krk. On i ja stižemo, krenemo se malo maziti pa se brzo prebacujemo u moju sobu. Skidam majicu i nježno je spuštam na stolac dok se on ekspresno brzo skinuo do gola. Živcira me kad to radi, no dobro. Ljubi me i brzo skida do kraja pa počne maziti prstima. Ponaša se kao da se jako žuri što me ometa. Govorim mu da neka malo uspori pa me nevoljko posluša. Malo se mazimo, a onda pokrenemo. Podiže se iznad mene pa brzo i energično vodimo ljubav. Držim ga za ramena i gledam u njegove zatvorene oči. Pokušavam ga poljubiti pa se malo odmiče, a onda završava. Nakon toga nastavlja pokrete, ali moja zainteresiranost potpuno je prošla. Odmah odlazim pod tuš i puštam ga da se ohladi, pa obavljam svoje, sama pod tušem.

Vraćam se u boravak, a on je skuhao kavu i prčka po mobitelu. Kaže mi kako će ići za 15 minuta jer ide dalje s dečkima. Ustaje i odlazi do wc-a pa ostavlja mobitel na stolu. Stiže mu poruka od osobe imena ‘Luka’, a u poruci piše “Deal, vidimo se.” Uz emotikon poljupca. Presječe me bol usred tijela i ostavi neugodan osjećaj u trbuhu. On meni laže. Čije ime skriva iza imena Luka? Prije nego sam uopće stigla razmišljati o tome, vraća se, uzima mobitel, nasmiješi se i odgovori na poruku. Ja ostajem u tišini, izbezumljena, a on se nakon par minuta pokupi.

Zovem frendicu, pričam joj o svemu što se dogodilo, a ona me pokušava utješiti. Kaže mi kako mi sigurno ništa ne skriva, da on nije takav. Ne znam kome ni čemu da vjerujem. Želim izbaciti sve to iz glave pa otvaram knjigu. Kasnije jedem i čitam, a onda dobivam njegovu poruku za laku noć, kao i svakog dana do sada. Odgovaram sa kratkim ‘Noć’ uz emotikon poljupca i odlazim spavati.

ČETVRTAK

Danas nemam predavanja jer je srećom već kraj semestra, ali trebam učiti. Ujutro mu šaljem poruku i pitam ga je li za da odemo zajedno do knjižnice. Odgovara mi kako se već dogovorio s dečkima učiti na faksu. Poludim na tu poruku i dođe mi da ga pitam je li jedan od njih i Luka. Odustanem od toga i samo kažem ‘Ok.’

Nalazim se s frendicama u knjižnici našeg faksa pa im predložim da odemo do njegovog, u njihovu knjižnicu. Stižemo tamo i ne vidim ga. Promotrim sve stolove, ali i dalje ga ne vidim. Ostavljam cure i odlučim napraviti krug po faksu. Hodam po hodniku i vidim otvorena vrata jedne učionice, a unutra je on i dva prijatelja. Razgovaraju. Ostajem ih promatrati i vidim kako se on i neki drugi dečko zagrle, pa se svi rastanu i krenu prema vratima. Bježim čim prije dok mi se malo tresu noge. Nije mi jasno o čemu se radi, ali govorim si kako je u pitanju samo neka rasprava, dogovor.

Vraćam se k curama, a on i dalje nije u knjižnici. Vrag mi ne daje mira pa izlazim van i tražim ga pogledom. Vidim ga kako puši kod ograde s jednim od tih dečki i kako se nešto žustro raspravljaju. Ljut je i namrgođen. Ovo nije vrijeme kada želim da me vidi pa se vraćam unutra. Tamo i ostajem, ne želim više zadirati u njegovu privatnost, ali sam ljuta. Riješit ću to kad se vidimo.

Šaljem mu kroz dan tri poruke, a on ne odgovara ni na jednu sve dok 17 sati. “Sori draga, nisam bio uz mobitel, učio sam s dečkima pa sam ugasio zvuk.” Da, učio si s dečkima. Na rubu suza gledam u tu poruku. Vidim kako mi otvoreno laže i uopće nemam pojma što da radim.

Stižem doma, tužna i razočarana, ali više od svega zbunjena. Zovem ga želi li se prošetati. Kaže kako može pa se nalazimo za sat vremena u mom kvartu. Pokuša me pozdraviti poljupcem, a ja se polako izmaknem. Istovremeno sam ljuta, tužna, razočarana i pomalo mi se gadi. Pitam ga sasvim normalno kako mu je bilo danas, koje gradivo je učio, s kim je bio i gdje je sjedio. Na baš svako moje pitanje imao je odgovor, i to baš spreman. Nije nimalo zastajkivao niti se trznuo ni na jedno moje pitanje. Boli me iznutra, ali ne želim mu reći da znam da mi laže. Šećemo skoro sat vremena pa pričamo o faksu, a ja samo čekam da odem doma i da vrištim od ljutnje. Pozdravimo se uz zagrljaj i poljubac. Čak me i pitao što mi je pa sam mu rekla da sam valjda loše zbog PMS-a. Prihvatio je to. Stižem doma, ljuta i nervozna. Tuširam se i spremam za predavanje sutra.

PETAK

Ujutro sam se probudila puna energije, ali i dalje tako prokleto ljuta. Odradim predavanje, ručam s curama i dogovorimo se za druženje u 18 sati. Poslao mi je poruku, ali nisam mu odgovorila. Spremam se doma i navlačim usku crnu haljinu i visoke pete pa izlazim. Kasnim i uzimam taksi, a taksist mi počne bacati neke glupe fore. Smješkam se samo da bi me pustio na miru.

Oko 19 dobivam još jednu njegovu poruku “Pa gdje si ti cijeli dan?”. Pita on mene tek u 19 sati. Dođe mi da ga pitam gdje je on bio cijeli dan. Na kraju to i radim. Ne odgovara mi pola sata pa kaže kako je čitav dan učio. Izmjenimo par poruka o tome gdje smo večeras, a on mi razočarano kaže kako ide kod prijatelja doma učiti. Točnije, da će prvo igrati igrice, a onda i učiti. Uopće ne znam laže li ili ne. Ljuta, točim čašu po čašu i sve mi je veselije s djevojkama. Govorim kako ću prekinuti s njim, da to neću trpiti i da ne zaslužujem takvo ponašanje. Sve me bodre, a uskoro nam se pridružuje i muška ekipa sa stola do.

Časte nas i razgovaraju s nama, čak su i simpatični, a jedan niži momak usmjerio je svoju pažnju na mene. Svako malo mi da kompliment pa sam tako dobila komentar na svoju kosu, kožu, oči, a na kraju i usne. Vjerojatno sam popila previše, ali činio mi se baš simpatičan. Bio je niži od mene par centimetara, ali kada sam sjela i kada su nam lica bila na istoj razini, nisam mogla prestati razgovarati s njim. Ni ne znam što je govorio, samo znam da je bio urnebesno smiješan. Stavio je dlan na moje koljeno, a ja sam blago naslonila ruku na njegovo bedro. Kao da mi se iz minute u minutu približavao, a onda mi je došao potpuno blizu.

Udaljeni smo tek nekoliko centimetara, a ja osjećam onu napetost u trbuhu koja je istovremeno toliko uzbudljiva, ali i strašno neugodna. Odmaknem se malo, ali on me nastavi gledati. Pokleknem i dopustim mu da me poljubi. Usne su mu vrele, a on je bio toliko željan da me ljubi. Drži me za bedro i snažno me ljubi. Istovremeno želim prestati i maknuti se od njega, ali toliko mi je zgodan i kao da me ljutnja tjera da mu budem blizu i da radim ovo. Znam da je krivo, toliko jako, ali više ne znam u što da vjerujem osim da mi je ovo super. Trgnem se nakon par minuta i shvatim kako je ovo krivo, pa samo ustanem i krenem prema izlazu. Cure idu za mnom, zovem taksi i odlazim doma.

Zovem njega. Ne javlja se. Tri ujutro je. Kako je već tri ujutro? Zovem ga ponovno. Ne javlja se. Zovem ga ponovno. Javlja se ženski glas. Prekidam.

SUBOTA

Slomljena sam, užasne volje i čim sam otvorila oči vrti mi se glupi film od sinoć. Vrtim sve gluposti koje sam napravila i koje su se dogodile. Hvatam mobitel i čim sam ga primila u ruke sjetim se kako se jučer na njegov broj javila ženska osoba. Vidim njegovu poruku “Moramo razgovarati, nazovi me, molim te.” Da, moramo. Ali ne mogu ga nazvati odmah.

Kuham kavu, jaku, i pokušavam se sjetiti čim više stvari od sinoć. Ne ide mi baš. Pomaže mi to što vidim da imam zahtjev za praćenje na Instagramu. Tip od sinoć me uspio pronaći, pretpostavljam da mu je netko od mojih cura dao informaciju. Izbezumljena sam, slabo mi je i ne mogu se smiriti. Zovem ga. Točnije, uzimam mobitel u ruke, odabirem broj i stisnem zvanje. Prekidam. Napravim to još tri puta pa stavim na zvučnik i ustanem. Bolje funkcioniram dok hodam. Hodam po stanu i čekam da se javi. Hladno govori ‘Halo’, a ja skoro krenem plakati. Pitam ga da dođe, kaže da je tu za pola sata.

Brzinski se tuširam i perem zube, ali kuham još kave. Otvaram mu vrata, a on izgleda kao da ga je nešto totalno pokosilo, čak gore od mene. Pitam ga što je bilo. Priznaje mi kako sinoć nije završilo kako je htio i da je sve bilo tako iznenada, da nije znao kako se postaviti, i da ne zna što sada misli. Nemam pojma o čemu priča pa ga molim da uspori, a onda, skoro padnem na pod od šoka.

Poruka koju sam ja vidjela jest bila od Luke. Luka je njegov prijatelj s faksa. Luka je tek ove godine došao s njima na godinu. S njim se druži već neko vrijeme, ali nikada ga nisam upoznala. Luki se on sviđa. Luka je pokušao napraviti prvi korak sinoć. Luki je uspjelo. Ljubili su se, malo i mazili, a onda je pobjegao iz njegovog stana jer se zbunio. Otišao je kod Marte, jer je znao da ja nisam kod kuće i nije znao što da mi kaže. S Martom, kako kaže, nije bilo ništa, a javila se jer mobitel nije prestajao zvoniti. Navodno sam ga zvala 11 puta.

Sjedimo šutke na kauču i zurimo u prazan zid ispred sebe. Odjednom vidim kako je slika obješena u krivo i kako se jedna biljka gotovo potpuno osušila. Gledam u prazninu bijelog zida i razmišljam o svemu što sam čula. Još uvijek mi pulsira glava, a bubnjići kao da još uvijek čuju bas od sinoć. Okrenem se prema njemu i zagrlim ga. Nema ljutnje više. Luka je ta kojeg mi je skrivao. Pitam ga želi li pričati o tome. Govori kako ne zna što bi rekao, ali da zna da me i dalje voli. Tužno se nasmijem i samo razmišljam o tome koliko toga je do sada onda bila laž. Dok zurim ispred sebe, on pruža ruku i uhvati me za vrat. Povlači me k sebi, ljubi me i kroz poluzatvorene usne mi govori da me voli. Osjećam njegovu toplinu, žar, osjećam kako je spreman za mene. Osjećam da ne laže.

Vraćam poljubac i primam ga za leđa i lagano grebem dok me on sve vatrenije ljubi. Skida mi majicu, ljubi me po vratu i miriši mi kosu. Skida svoju majicu, a njegov muški miris obuhvati cijelu sobu. Napaljuje me taj parfem, njegove snažne ruke i njegova želja prema meni. Ovo je možda zadnji put da ćemo spavati zajedno. Želim ga i želim mu pokazati koliko mi znači.

Skidam se do kraja dok ga diram po cijelom tijelu, a on me promatra kao da me po prvi puta vidi golu. Odlazimo do mog kreveta, a ja ga guram da legne dok mu skidam traperice. Naslanjam se na njega i gola tijela nam se dodiruju. Vrući smo oboje, što i meni i njemu samo podiže uzbuđenje. Promatra me dok me dodiruje jezikom po vratu, grudima i trbuhu, a onda me okreće ispod sebe. Poljubio mi je cijelo tijelo, dodirnuo svaku pjegicu i zapalio svaki dio mene. Krećemo se u ritmu i vodimo ljubav. Gledamo se u oči, ljubi me i govori mi da me voli. Ušutka ga moje stenjanje i uživanje, a i to što sam jako blizu kraju. Igra se sa mnom kao s lutkom dok me pomiče kako bi i njemu i meni bilo još ugodnije. Uzbuđenje dolazi do vrhunca. Trnci po tijelu ne prestaju nekoliko minuta dok oboje ležimo u tišini i glasno uzdišemo.

Ne progovorimo niti riječi neko vrijeme, a onda se nasloni na mene i stavi svoju glavu na moj trbuh. Ponovno mi govori kako me voli, ali i da je strašno zbunjen jer mu se sviđa Luka. Osjeća se kao da me prevario, a ja tada shvaćam da je bolje da sinoćnju avanturu zadržim za sebe.

Nakon što smo ustali još malo razgovaramo o nepotrebnim stvarima, a onda razgovaramo o pravom problemu. Objašnjavam mu kako nisam nimalo ljuta na njega, ali da bi voljela da mi je rekao sve kada je prvi put postao zbunjen. Odlučimo da je najbolje za nas da za sada budemo malo odvojeni dok i on i ja shvatimo što zapravo želimo i kako se osjećamo u vezi svega. Toliko toga se uspjelo dogoditi u samo nekoliko dana. Nije mi lagao, barem ne s ciljem da me povrijedi, ali i dalje sam se osjećala tužno. Kako god završilo, znam da će mi nedostajati.