“Bili smo skupa kako god smo znali, makar i satima sjedili u kafiću. Pričali smo o budućnosti jer smo znali da je to ona prava i iskrena prva ljubav, ali, nažalost, zeznula sam sve zbog svoje nepromišljene lude glave i hormona”
Prva zaljubljenost popraćena leptirićima u trbuhu, znojnim dlanovima i skrivenim pogledima posebno se pamti. Čak i ako je samo platonska ili neuzvraćena, rado je se sjetimo jer nam je donijela osjećaje koje prije nismo iskusili.
Kako se danas obilježava upravo Međunarodni dan prve ljubavi, pitala sam frendice i frendove da mi ispričaju priču o svojoj prvoj ljubavi i zašto je nikada nisu zaboravili.
Snježana, 23
“Svoju sam prvu ljubav upoznala putem društvenih mreža, imala sam 15 godina te su tada takva upoznavanja bila tek u procvatu. On je bio dečko iz Splita (ja sam tada živjela u Zadru) i nekoliko mjeseci nakon dopisivanja i chatanja preko Skype-a, on je odlučio posjetiti me u Zadru. Imao je prekrasne plave oči te mi se uživo dopao još više. Proveli smo odličan dan zajedno – šetali gradom, išli u kino, na sladoled… On se tada morao vratiti u Split, ali smo odlučili da ćemo pokušati s vezom na daljinu. Naša veza je potrajala otprilike godinu i pol dana s čestim putovanjima kako bismo se mogli vidjeti. Svih ovih osam godina smo ostali jako dobri prijatelji, a naša mi je veza ostala u jako lijepom sjećanju.”
Vedrana, 27
“Moja prva ljubav bio je jedan dečko koji isprva niti nije htio vezu. Visok, crn s prekrasnim ocima i iskrenim osmjehom. Dvije godine stariji. Nekako smo kroz druženje dosli do veze i tu je krenula naša priča. Kada bi njegova škola završila, pratio bi mene na moje sate, kada bi dosla s izleta dočekao bi me na biciklu makar je vani padala kiša. Bili smo skupa kako god smo znali, makar i satima sjedili u kafiću. Pričali smo o budućnosti jer smo znali da je to ona prava i iskrena prva ljubav, ali, nažalost, zeznula sam sve zbog svoje nepromišljene lude glave i hormona. Povratka nije bilo kada sam shvatila što sam napravila. Trudila sam se nekih godinu dana i onda odustala. Sreli smo se nekoliko godina kasnije sa spoznajom kako i dalje postoji privlačnost i ljubav, ali tada je bilo kasno. Jedino što sam dobila bilo je “zašto se nisi trudila jače vratiti me?” Žalosno je što jesam, čak i predugo.”
Dean, 28
“Išli smo skupa u 3. razred. Bavila se manekenstvom i plesom i bila je jedna od onih cura u koju su svi dečki u razredu bili zaljubljeni, pa i ja, još od prvog razreda. Ne znam što je vidjela u meni, bio sam joj humorističan i zabavan, pa me šmekala te smo se često igrali zajedno. Za jedno Valentinovo dočekao sam je ispred škole, rekao joj da mi se jako sviđa i poklonio joj čokoladu i neki lančić sa srčekom. Bilo joj je jako neugodno pa je i meni postalo jaaaako neugodno. Mrmljali smo u toj nekoj neugodnosti i jedva čekali da svatko ode na svoju stranu. Sljedeći dan smo sjeli i popričali i u tom trenutku smo “bili skupa”, koliko god to blesavo zvučalo kad imaš nit’ 10 godina. Ta naša ljubav trajala je nevjerojatnih tjedan dana u kojem smo se tri puta zagrlili i dva puta držali za ruke na putu iz škole. Kasnije se u razred iz područne škole doselio jedan drugi dečko, u kojeg se ona zaljubila preko ušiju. Ja sam bio dosta ljubomoran, a par tučnjava kasnije (proklet bio, Roberte) nekako sam ju prebolio. Prve se pamte.”
Lana, 31
Prva prava ljubav bila je s 19 godina. On je bio malo stariji, 27 godina, ali razlika se nije primjetila. Upoznala sam ga u svatovima u kojima je on fotkao. Kako je to bilo na kraju srednje, pred prvu godinu faksa, proveli smo cijelo ljeto zajedno. Skoro svaki dan smo se družili; hrpa izleta, filmova, druženja s prijateljima, fotkanja. Iako sam bila spremna na vezu na daljinu, on nije pa smo prekinuli nakon četiri mjeseca. To me baš jako pogodilo i razočaralo u ljubav, jako sam zavoljela tog dečka i nisam razumjela zašto je prekinuo. Sad kad sam prošla još neke veze, puno mi je jasniji njegov postupak. Ali svejedno se još nekad sjetim našeg odnosa i pitam se kako bi to prošlo da smo se malo kasnije upoznali.”
Kristina, 25
“Baš prva prava ljubav mi se dogodila kad sam imala 13 godina, a on 14. Išli smo zajedno u osnovnu školu. Bila sam luda za njim. Zaljubila sam se u njega na prvi pogled jer mi je bio jako zgodan, a i navodno sam se ja sviđala njemu već neko vrijeme. Bio je velika faca pred svojim dečkima pa se sjećam da je to naše upoznavanje jako dugo trajalo jer se on nije opustio. Nakon što smo si otkrili da se sviđamo jedno drugom, počela sam se družiti s njegovom sestrom i sve češće biti kod njega doma. S vremenom smo se i mi počeli družiti pa me i poljubio. To je bio moj prvi poljubac i bilo je čudno, ali jako lijepo. Sanjala sam ga stalno, maštala o njemu, pisala sam mu priče i pjesme, čak sam i snimala videe dok mu pjevam. Srećom, nikad to nisam poslala. Na kraju sam ja njega ‘ostavila’ jer sam saznala da je istovremeno bio zatreskan u neku drugu curu.”
Iva, 35
“Upoznali smo se kad je meni bilo 15, a njemu 14 godina. Tek godinu dana kasnije smo prvi put zabrijali, ali ja sam onda završila s nekim tupavim tipom u vezi. Kad je to puklo, opet smo završili skupa, viđali smo se često, ali nismo bili u vezi. Tek kad sam ja upisala faks i odselila, dogovorili smo se da ipak budemo u vezi jer eto. Drugačije se ne bismo viđali, ne bismo opstali. Bili smo skupa dvije godine. Bile su najdivnije ikad, ali ja sam odlučila odrasti, a on je Petar Pan (I sad je takav 15 godina kasnije) pa smo prekinuli. Formalno, ali ne i emotivno. Odvlačili smo se i razvlačili, dolazio bi u pola noći i zvonio na portafon, pjevao ispod prozora, tražio me po birtijama. Na kraju sam se distancirala, ne zato jer je lud nego zato jer bih mu se vratila, a oboje znamo da nismo dobri kad smo skupa. Apsolutni luđaci bez reda, pravila i morala, bez ijedne brige na svijetu, u svijetu koji tako ne funkcionira.”
Marko, 38
“Prvu curu imao sam u drugom razredu srednje. Zvala se Marina, a upoznao sam je na jednom tulumu. Bila je draga, simpatična i malo starija od mene. To vrijeme od dva mjeseca koliko smo bili zajedno bilo je stvarno lijepo. Nažalost, bila je iz drugog grada, pa smo se viđali samo kad je ona mogla doći do Zagreba. Iako smo se preko tjedna redovito čuli, makar još nije bilo mobitela, veselio sam se tim subotama popodne. No, svemu lijepom dođe kraj. Pa tako i toj ljubavi. Jednostavno smo se prestali viđati, a bili smo i premladi. Ali to ne znači da nisu ostala lijepa sjećanja.”
Maja, 25
“Upoznali smo se u školi, ja sam imala 16 godina, a on 18 i oboje smo bili zbilja zaljubljeni. To nas je držalo otprilike šest mjeseci što se meni činilo kao cijela vječnost. Do tada nikad nisam bila u duljoj vezi pa sam sve i dosta brzo prekinula u nekoj panici i strahu da propuštam svoju mladost, pa čak i djetinjstvo rekla bih, jer sa 16 si ipak još dijete. Prva ljubav mi je stoga bila daleko od romantike koja se uz taj pojam veže. Nespretna je, nesigurna i iako mi se to možda danas čini simpatičnim, drago mi je da sam daleko od toga.”