Dvije cure su nam povodom Valentinova ispričale kako su upoznale svoje frajere

Imamo dva ljubavna para i dvije simpa priče o prvom spoju

Neki od vas obilježavaju Valentinovo, a neki ne. Mi smo ga odlučile obilježiti s dvije kratke simpa priče o upoznavanju i prvom spoju koje su s nama podijelile Ana Tevšić i Josipa Galić.

Ana i Petar

Ana Tevšić poznata je hrvatska dizajnerica koja stoji iza brenda -Love, Ana, a Petar je na poziciji operativnog managera u Pivovari Medvedgrad.

U vezi: 8 i pol godina

U braku: 3 i pol godine

Broj djece: 2, Izabela i Patrik

Broj pasa: 2, Kali i Flekica

Naš prvi susret dogodio se čak nekoliko puta u raznim životnim fazama i skoro svaki put u prolazu. Nebitno, usput, ništa posebno. Pokušavam se sjetiti kako je točno izgledao baš prvi pravi susret, ali zaista ne znam. Definitivno se nismo gledali, ni pogledavali, ni doživljavali. On je bio prijatelj moje najbolje prijateljice, pa mi se nekako našao na putu.

Uglavnom, u jednom od izlazaka pojavio se Petar, Anjin prijatelj. Petar kojeg znam već neko vrijeme i koji je zgodan oduvijek, ali ga nisam nikad nešto posebno gledala. I sad odjednom buljim u njega. Buljim i komentiram s Anjom da ne razumijem što se odjednom dogodilo. I vidim da on bulji natrag. I sad odjednom, nas dvoje, koji smo se vidjeli već ne znam koliko puta i nikad dvaput pogledali u istom smjeru – buljimo kao da nas je grom pogodio.

No, apsolutno ništa se tu večer nije dogodilo. Osim što smo tako gledali jedan u drugog dok nismo otišli doma. Nekoliko godina kasnije prijateljica nam je ponosno pokazala jednu fotografije te večeri kao prvi dokaz da smo već tada bili nesnosni.

Nakon tog famoznog izlaska prošlo je više od godinu dana dok se nismo ponovno sreli. Odveo me na kavu, pričali smo o nebitnim stvarima i sutradan je otišao na neki nevjerojatno dugačak i dalek put. Puževim korakom se ta kava nastavila u neko nesuvislo dopisivanje u kojem on piše gdje sve putuje, a ja kako provodim ljeto u rodnoj Puli. Smotao me preko pola Zemlje putem poruka, nakon silnih godina poznavanja, gdje smo bili udaljeni svega par koraka.

Ne sjećam koliko je dugo bio na tom putu. Kad se vratio našli smo se na nekom zajedničkom druženju i tada me zapravo prvi put pozvao na spoj. Taj izlazak je zapravo bio odlazak na gledanje hokeja, o čemu nisam imala pojma niti ikad prije pratila! Ono što je super kod njihovih tekmi jest što traju jako dugo, što nam je dalo vremena da se u tišini opustimo i nakon toga prvi put poljubimo. Sjećam se kako me ispratio iz auta do doma i da nisam mogla dočekati da ga ponovno vidim.

Imali smo nezaboravne zaruke i najljepše vjenčanje u svemiru, udomili psa Flekicu da pravi društvo psu Kaliju, koji su se na naše opće čuđenje u međuvremenu sparili, pa smo jedno nezaboravno ljeto proveli sa sedam najslađih pasa, dobili dvoje predivne djece o kojima bolje da ne počnem pričati jer nikada neću stati.

I sve se to dogodilo jednako kao i taj naš prvi susret. Točno kad je trebalo.

Josipa i Ivan

Ivan Oberan hrvatski je DJ, a on i Josipa Galić oboje su grafički dizajneri i danas imaju zajednički dizajn studio Može.

U vezi: 1 i pol godinu

Broj pasa: 1, Bella

Na početku jednog predivnog ljeta prije godinu i pol vjerojatno smo imali drugačije planove nego upoznavati ljubav života. Kako vrelina lipanjskih dana uvijek donosi bezbrižne zabave na otvorenom, tako smo se toga dana našli na istom mjestu u isto vrijeme. Bio je Ekstrakt z Bregov party na Sljemenu. Kažem navodno jer ne mogu sa sigurnošću reći da smo se upoznali, više je to bilo pružanje ruke u sitnim satima.

Nedugo nakon toga planirala sam proslaviti svoj rođendan u Masters klubu kada sam vidjela da isti taj dan Oberön tamo pušta glazbu i slavi svoj rođendan. Bila sam zaintrigirana tom osobom koja je rođena na isti dan kao i ja. Htjela sam mu prići u stilu ‘ I meni je isto danas rođendan!’, ali mi je bilo neugodno. On je kulirao par metara od mene pa nisam nikako mogla pretpostaviti da smo se već bili upoznali.

Ljeto se bližilo svom vrhuncu i tijekom nekog zabavnog izlaska s frendicama dobila sam tu Instagram notifikaciju zbog koje su mi se odsjekle noge – to je bio on. Htjela sam pričekati onih 24 sata kojih se savjetuje, ali nisam mogla dočekati da iskoristim taj ulet s rođendanom. I tako je sve počelo. Dopisivali smo se cijeli dan i dogovorili spoj čim se vratim u Zagreb. Tako je i bilo – u ponedjeljak, kod sata u 9 – klišej.

Čim smo se vidjeli počela je padati kiša. Stajali smo na trgu i on je predložio da idemo u Pop up garden na Tuškanac. Kiša je pljuštala, mi smo trčali prema gore i nije mi bilo ništa jasno.

Nekako smo ipak uspjeli dogovoriti opciju kafića. Sjeli smo potpuno mokri i napokon započeli razgovor. Tada smo shvatili da smo oboje studirali na Grafičkom fakultetu, bili na istim eventima i izlazili na ista mjesta, ali se nikad prije nismo vidjeli. Imali smo toliko toga zajedničkog kao da smo dvije polovice jedne jedinke.

Noć je odmicala, dok smo mi zatvarali barove. Imali smo još toliko toga za ispričati jedan drugome. Bilo je već 3 ujutro i nismo imali kamo pa sam predložila kebab. Dok smo bili musavi od umaka nekako smo oboje shvatili da se ne želimo rastajati – nikada. Ivan me otpratio do ulaza i dan danas tvrdi da sam ja njega tada prva poljubila.

Već smo sljedeći dan bili na drugom dejtu i opet je pljuštala kiša. Samo nam ovaj put to nije nimalo smetalo. Počeli smo se viđati svaki dan, totalno neuobičajeno za početke jedne potencijalne veze. Još čudnije je to što smo već sljedeći tjedan počeli živjeti zajedno. Nismo ni mjesec dana bili zajedno kada smo uzeli našu Bellu, koja je sad stara koliko i naša veza.

I sve od tog kišnog ljetnog ponedjeljka nismo se nikada više rastali. Ponekad pomislim da smo kao Lolek i Bolek. Zajedno u svemu i uvijek.