Zagrebačko psihološko društvo ovih dana nudi sjajne vježbe optimizma. Čule smo se s njima
Na stranicama ove organizacije pronašle smo pregršt korisnih savjeta koji će vam pomoći da se bolje nosite sa svakodnevnim izazovima
Na društvenim se mrežama danas može pronaći cijeli niz tutorijala i savjeta za nošenje s anksioznosti, prvenstveno nastaloj kao reakcija na naše nove životne okolonosti. Neke od najboljih savjeta i konkretnih primjera pronašle smo na Facebook stranici Zagrebačkog psihološkog društva koji, među ostalim, nudi i tzv. vježbe optimizma. O vježbama, ali i njihovom radu općenito smo poželjele doznati više. Na sva naša pitanja odgovorila nam je jedna od članica, psihologinja Sena Puhovski.
Psihološka perspektiva društvenih zbivanja
S kojom su namjerom osnovani, koja im je primarna misija? “Zagrebačko psihološko društvo je organizacija civilnog društva osnovana 2017., koja okuplja psihologinje i psihologe koji žive ili rade na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Društvo je nastalo iz želje stručnjaka za iznošenjem psihologijskih znanja i činjenica u javnost te potrebe za reagiranjem na društvena zbivanja iz pozicije struke, uz stručnu i kolegijalnu podršku. Objavljivanjem tekstova na našoj web i Facebook stranici te Instagram profilu želimo široj javnosti približiti pojmove i fenomene, koje gotovo svakodnevno koristimo i komentiramo u razgovoru, na način kako ih psihologija objašnjava”, odgovara Puhovski.
Trudimo se da vježbe budu raznolike kako bi svatko mogao pronaći ponešto za sebe, nismo svi isti
Kako je pojasnila, nastoje predstaviti i približiti javnosti zanimljiva istraživanja koja objašnjavaju različite aspekte našeg funkcioniranja kao i dati psihološku perspektivu u pogledu na različita društvena zbivanja, događaje i trendove kojima svakodnevno svjedočimo u našoj lokalnoj zajednici i društvu šire.
Vježbe optimizma koje mogu isprobati baš svi
Pitale smo je i da nam pobliže predstavi njihove vježbe optimizma, koje nam ovih dana posebno trebaju. “Vježbe optimizma namijenjene su apsolutno svima. Naime istraživanja pokazuju da stres može oslabiti imunološki sustav, ali i da ga optimizam može ojačati. Zbog toga smo početkom ove zdravstvene krize koja nas je snašla odlučile svakodnevno građanima nuditi vježbe za jačanje optimizma i samopodršku jer na okolnosti ne možemo utjecati ali na način na koji se s njima nosimo možemo. Trudimo se da vježbe budu raznolike kako bi svatko mogao pronaći ponešto za sebe, nismo svi isti”, priča nam.
Današnja vježba za vježbanje optimizma: „Pleši kao da te nitko ne gleda“.Ples je univerzalan. Nalazimo ga u svim kulturama diljem svijeta kroz povijest. Plesati mogu svi – svi smo opremljeni za plesanje. Brojna istraživanja pokazuju da ples može imati blagotvoran utjecaj na naše raspoloženje i kvalitetu života (Koch i sur., 2014), a u podizanju raspoloženja i smanjenju anksioznosti efikasniji je od nekih drugih fizičkih aktivnosti (Leste i Rust, 1990). Kada čujemo glazbu, aktiviraju se i područja mozga zadužena za pokret i dobijemo poriv za kretanje. Glazba i kretanje dovode do ugode i želimo plesati još više (Lovatt, 2016).Zato danas pronađite komad slobodnog prostora u sobi, stanu ili kući, pustite sebi dragu pjesmu, pojačajte zvuk i zaplešite.Neke od nas su već isprobale. Pridružite nam se! Plešite kao da vas nitko ne gleda – sad je prilika!#citamopsihologe #vjezbamooptimizam*** [HR] Glavni fokus ovog videa nije muzika i ZPD ne posjeduje autorska prava na ovu pjesmu. // [EN] The main focus of this video is not the music and ZPD does not own the copyright of this song. ***
Posted by Zagrebačko psihološko društvo on Tuesday, March 31, 2020
Video na koji smo i same naišle, a koji nam se jako svidio, s pozivom na ples kao sredstvo smirivanja i osiguravanja boljeg raspoloženja, kaže, nastao je i iz osjećaja nemoći koju nam svima ova situacija nosi i potrebe da učinimo nešto što može pomoći, nama i drugima da se osjećamo bolje. “Brojna istraživanja pokazuju da ples može imati blagotvoran utjecaj na naše raspoloženje i kvalitetu života, a u podizanju raspoloženja i smanjenju anksioznosti efikasniji je od nekih drugih fizičkih aktivnosti. Kada čujemo glazbu, aktiviraju se i područja mozga zadužena za pokret i dobijemo poriv za kretanje. Glazba i kretanje dovode do ugode pa želimo plesati još više”, pojasnila je.
Znanje i mišljenje nisu sinonimi
Uz navedene vježbe, primijetile smo i da učestalo koriste ozaku #citamopsihologe. Što se iza nje krije? “To je hashtag kojim smo započeli svoju online aktivnost u Tjednu psihologije u veljači 2018. Želimo omogućiti ljudima da o temama koje zahvaćaju područje naše struke čuju i čitaju od nas, psihologa. Naši tekstovi uvijek na dnu donose popis literature i znanstvenih radova na kojima su temeljeni i to je naš način kako učiniti vidljivom razliku između tekstova baziranih u spoznajama kojima raspolaže struka i onih koji se tim istim temama bave no ne koristeći vjerodostojne i valjane izvore. Znanje i mišljenje nisu sinonimi”, istaknula je.
A tko pomaže psiholozima?
Sasvim je jasno da nam redovito praćenje savjeta stručnih osoba može pomoći, no tko pomaže psiholozima? Pitale smo je služe li se i sami tim tehnikama ili se možda okreću svojim kolegama? “Psiholozi su ljudi kao i svi drugi, dakle naše su reakcije na traumatske događaje jednako univerzalne i prisutne kao i u čovjeka do nas. Mi smo isto tako međusobno različiti kao i svi drugi pa nam i pomažu različite stvari. No, naučene tehnike, znanje o tome kako ljudi reagiraju, što je ono što je očekivano u određenoj situaciji kao i što je ono što nam može pomoći svakako nam pomaže. Pomažu i razgovori s kolegama, tzv. peer supervizija, ali i stručna supervizija i psihoterapija ako je potrebno. Sve ono što preporučujemo drugima prakticiramo i sami”, odgovorila nam je.
Psiholozi su ljudi kao i svi drugi, dakle naše su reakcije na traumatske događaje jednako univerzalne i prisutne kao i u čovjeka do nas
Na kraju, psihologinju smo zamolile i da nam, ako je moguće, da neki generalni savjet za psihičku ravnotežu uslijed kaosa koji nas okružuje.
SAVJETI PSIHOLOGINJE ZA RAVNOTEŽU TIJEKOM PANDEMIJE
- Smanjiti izloženost vijestima na jednom maksimalno dva puta dnevno, ostatak vremena isključiti vijesti i uključiti ‘unutarnje oko’.
- Pokušati vidjeti što je ono što nam je potrebno i u okviru onoga što je ovaj čas moguće posegnuti za time, odgovara i dodaje: “Fizička aktivnost, osmišljavanje opuštajućih aktivnosti, bez pritiska i stvaranja novih perfekcionistički orijentiranih projekata, online okruživanje bliskim ljudima. I tako dan po dan dok sve ovo ne prođe”, zaključuje.