Uredila je preko 100 knjiga i radila kao lektorica na Sorboni. Upoznajte Emicu Calogjera Rogić

S inspirativnom profesoricom hrvatskog jezika i urednicom razgovarali smo o njezinoj bogatoj karijeri, čitanju u digitalnom dobu i – biblioterapiji

I ovog vam tjedna na Super1 donosimo priče snažnih žena koje doista mogu biti inspiracija. Razgovarali smo Emicom Calogjera Rogić, profesoricom hrvatskog jezika zavidnog profesionalnog puta, trenutačno zaposlenom u Školskoj knjizi, u sklopu čijeg je nakladničkog programa za djecu i mlade nedavno uredila svoju stotu knjigu. Na početku razgovora, o njezinom smo školovanju i prvim profesionalnim koracima poželjeli doznati nešto više. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala na istom fakultetu na Odsjeku za komparativnu književnost i katedri za teoriju književnosti pod mentorstvom profesora Vladimira Bitija.

Sve je počelo stažiranjem u jednoj od najstarijih izdavačkih kuća u Europi

Na pitanje o tome kako onda osjećala upravo nakon spomenutog, stotog uređenog izdanja, odmah odgovara – zbilja odlično. “Hemingway je jednom rekao da je najvažnija stvar u životu dobro obavljen posao. Taj osjećaj dobro obavljenog posla iznimno je važan. Volim velike projekte kao što je nakladnički program dječje knjige u Školskoj knjizi koji obuhvaća naslove za djecu od 0 do 12 godina i tematski pokriva sva područja važna za cjelovit razvoj djeteta; jezično-umjetničko područje, prirodoslovno, STEM, građanski odgoj, ekologiju i održivi razvoj, psihičko zdravlje i drugo”, dodaje. Razgovaramo o tome je li na neki naslov koji je uređivala posebno ponosan i Emica nam odmah izdvaja Zaljubljena u čitav svijet Olje Savičević Ivančević koju je ilustrirala Ana Kovačić, a koja je odabrana među najljepšim hrvatskim knjigama objavljenima u 2021.

“Rad na knjizi bio je veliko zadovoljstvo, ali i izazov. Više od godinu dana tražila sam tiskaru koja je mogla proizvesti ovaj ne toliko uobičajen format zbirke. Riječ je o končertina formatu koji se može listati i čitati kao obična knjiga, ali kada se rastvori dug je 176 cm i čita se obostrano. Oljina poezija vesela je posveta djetinjstvu, a ja sam odabirom ovoga formata željela da djetinjstvo prikažemo kao jednu veliku, veselu, zaokruženu sliku kakvu bismo rado nosili sa sobom kroz život”, kaže. Osim te, spominje i još nekoliko naslova na koje bi posebno voljela skrenuti pažnju; U potrazi za Atlantidom – putovanje arhitekturom za male sanjare Renza Piana u prijevodu Snježane Husić, Dijete knjiga Olivera Jeffersa posvećeno snazi pripovijedanja i čitanja, u prijevodu Ozrena Doležala te najnovije izdanje knjige Jedan i jedinstven, koja donosi priču o klasificiranju i razvrstavanju Neila Packera, pobjednika u kategoriji neknjiževnih tekstova za djecu na Sajmu dječje knjige u Bologni 2021., u prijevodu Vedrana Pavlića.

Koliko danas čitaju djeca i mladi te što im knjige uopće nude u digitalnom dobu

A jedna od neizbježnih tema našeg razgovora morala je biti i ona zastupljenosti čitanje kod djece i mladih; zanimalo nas je doznati što misli da im knjiga može ponuditi u prilično agresivnom digitalnom dobu – i zašto je važno čitati. Kad je riječ o digitalnim sadržajima, prema novijim istraživanjima, počinje nam pričati, prosječna osoba dnevno obrađuje 75 GB informacija, ta količina svake godine raste za pet posto, to je kao da odgledate 16 filmova dnevno. “Ono što je problematično s čitanjem u digitalnom svijetu jest nepregledna količina informacija koja se nudi te kvaliteta i pouzdanost tih informacija. Upravo je to ključna razlika između informacija na internetu i knjige. U izdavačkom procesu na autorskom rukopisu radi tim ljudi: urednici, recenzenti, lektori, korektori, dizajneri i grafički urednici kako bi stvorili kvalitetan i pouzdan sadržaj u najprimjerenijoj grafičkoj formi za taj sadržaj”, objašnjava.

Čitanje nam omogućava da predahnemo od vanjskih stimulacija kojima smo svakodnevno izloženi, pruža nam priliku da se isključimo i usporimo

Hipertekstovi se, nastavlja, čitaju brže, uz mnoge distraktore i zato površnije jer je potrebno određeno vrijeme da informacije iz radne prijeđu u trajnu memoriju. “Stručnjaci upozoravaju da je nastava na daljinu smanjila čitalačke sposobnosti djece te preporučuju da treba više čitati tiskane knjige. Čitanje pomaže djeci da se usredotoče i poboljšaju svoju koncentraciju jer priče imaju strukturu koja potiče mozak da povezuje uzroke s posljedicama i odvaja bitne događaje od nebitnih. Važno jer čitati od najranije dobi jer je mozak tada najprilagodljiviji. Čitanje nam omogućava da predahnemo od vanjskih stimulacija kojima smo svakodnevno izloženi, pruža nam priliku da se isključimo i usporimo”, zaključuje o ovoj temi.

Naša je sugovornica bila i članica Radne skupine za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja. U tom smislu, jako nas je zanimalo čuti i njezin komentar lektire u osnovnim i srednjim školama, koliko su naslovi aktualni, primjereni, odnosno mogu li doprijeti do djece. Kaže nam da unatoč tome što je popis lektire izazvao prijepore u društvu, postoji i jedna dobra stvar, a to je činjenica da nastavnici imaju autonomiju odabrati uz obvezne i izborne naslove suvremenih autora. Popis je, kaže, opsežan, dobar je omjer klasičnih i suvremenih djela tako da svatko može pronaći kvalitetne naslove koji mogu biti zanimljivi učenicima, a dobar će profesor svaku lektiru učiniti zanimljivom.

“Klasična djela zahtjevnija su za čitanje, ali iznimno je važno da mladi ljudi steknu vještinu i nauče prokrčiti svoj put kroz teže tekstove. To je nužno kako bi razvijali dublje razumijevanje pisanoga teksta. Lektira bi se svakako trebala obrađivati više od dva školska sata i trebalo bi puno više razgovarati o pročitanim djelima, a manje inzistirati na dnevnicima čitanja s pitanjima s interneta”, poručuje.

Poezija kao način smirenja u ovim neizvjesnim vremenima

Uz sve već navedeno, Emica se obrazuje za biblioterapiju, a nedavno je uredila i knjigu Biblioterapija i poetska terapija: priručnik za početnike Ivane Bašić. Biblioterapija je, objašnjava, svaka planirana i unaprijed pripremljena upotreba literarnog djela bilo koje vrste, namijenjena tretmanu psihičkih poremećaja, odnosno terapija koja upotrebljava tekst kako bi pomogla čitatelju prevladati emocionalne, mentalne ili socijalne probleme. Uslijed stresnih godinama za nama, pandemije i potresa, zamolili smo je i za pokoju terapeutsku književnu preporuku.

Poezija se pokazala iznimno ljekovitom u pandemijsko doba

“Poezija se pokazala iznimno ljekovitom u pandemijsko doba jer kako navodi Ivana Bašić ‘U vremenima ekstremnih egzistencijalnih situacija, čeznemo da pronađemo riječi drugoga ljudskog bića koje nam dokazuju da nismo sami’. Prema kriterijima za odabir biblioterapijskih predložaka za biblioterapiju treba odabrati poeziju koja je vrlo slikovita poput poezije Dobriše Cesarića, Pabla Nerude, Slavka Mihalića. Meni u ovom vremenu najviše pomaže poezija Danijela Dragojevića, Margaret Atwood, Monike Herceg i Eveline Rudan”, otkrila je. A kako se naše druženje uz razgovor polako bližilo kraju, još smo je željeli pitati da nam ispriča nešto više o svojoj zavidnoj kolekciji slikovnica za odrasle i uopće približi taj format našim čitateljima.

O slikovnicama za odrasle i planovima za budućnost

Slikovnice za odrasle je, prisjeća se, prvi put vidjela na spomenutom sajmu knjige u Seine-Saint-Denisu. To su, doznajemo, knjige koje svojim ilustracijama i pričom odlično komuniciraju s odraslim čitateljem, a karakteristična je za njih slojevitost priče pa je mogu čitati i djeca koja će priču razumjeti na jednoj razini, ali sve njezine slojeve može razumjeti ipak samo odrasli čitatelj s drugačijim životnim iskustvom.

“U svojoj kolekciji imam pedesetak knjiga neobičnih formata, vrlo raznolikih ilustracija i tema pa mi je teško izdvojiti omiljeni naslov, ali zadnji koji sam ponovno čitala su Migranti od Isse Watanabe. Imam privilegiju posjećivati sajmove knjiga i pronalaziti male neovisne izdavače s vrlo zanimljivim izdavačkim programima iz kojih se vidi potpuna posvećenost knjizi, njezinu oblikovanju i čitateljima ma koliko ih malo bilo za takav tip knjige. Divim im se”, priča nam.

I konačno, nakon svega što je napravila u svom poslu, za kraj je pitamo što dalje želi, postoji li neka neostvarena želja, vizija, plan ili cilj. Voljela bi, odgovorila nam je, puno više vremena provesti sa svojim malim čitateljima, vidjeti i čuti njihove reakcije na knjige koje radi, nastaviti obrazovanje u svojoj branši, baviti se bookartom, surađivati s umjetnicima i stvarati jedinstvena izdanja za jednu malu posebnu nišu.