Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

kultura

Uoči premijere predstave Gore u ZKM-u razgovarale smo sa šest plesačica. Ovo je njihovo zajedničko putovanje

Šest moćnih žena danas će se prvi put naći zajedno na sceni i izvesti plesni komad Gore. Sjele smo s njima uoči premijere u ZKM-u

One su Margareta Firinger, Ivona Grubišić, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Gendis Putri Kartini, Jovana Zelenović. Ovih šest članica Zagrebačkog plesnog ansambla (ZPA) sutra će i večeras u ZKM-u u 20 sati premijerno izvodi predstavu Gore nagrađivanog mađarskog koreografa Ferenca Fehera. Ovo je njihovo zajedničko putovanje, kako objašnjavaju, ujedno i stanje povišenih emocija, ali i uzbuđenosti.

U ovom plesnom komadu, točnije zajedničkom ritualu, šest plesačica je negdje gore, gdje otkriva radost pripadanja zajednici, ali i odgovornost pojedinca prema zajednici i zajednice prema pojedincu. Uoči ove uzbudljive plesne premijere porazgovarale smo s plesačicama, ali i Petrom Glad Mažar, producenticom i voditeljicom Zagrebačkom plesnog ansambla te Petrom Valentić, asistenticom koreografa.

Suvremeni ples u Hrvatskoj i koliko je publika senzibilizirana

Jovana Zelenović
Jelena Janković

“Na ovom projektu radilo se nešto manje od dva mjeseca. Imali smo nekoliko pauzi što zbog naših gostovanja što zbog gostovanja koreografa. ZPA svake sezone radi jednu cjelovečernju ansamblovsku predstavu, a ove godine izbor je pao na mađarskog koreografa Ferenca Fehera. Upoznala sam ga prije nekoliko godina prilikom gostovanja na festivalu u Svetvinčentu. Nakon toga susretali smo se na raznim festivalima te surađivali u okviru projekta 4. China-CEEC Summer Dance Camp. Nakon radionice za plesače koju je Ferenc vodio, započeli smo razgovor o mogućoj suradnji i – eto nas. Premijera je danas.” priča mi Petra Glad Mažar, koja kaže kako bi s ovom predstavom voljela da se gledatelji fokusiraju na sjajne plesačice, na njihovu izvedbu te na koreografiju koju plešu, a da si pritom dopuste da sami upisuju značenja.

Voljela bih da se gledatelji fokusiraju na sjajne plesačice

Naime, predstave suvremenog plesa najčešće ne prenose priču na način na koji je publika navikla, nema klasične radnje, nema toliko okvira i zadatosti. Suvremeni ples prenosi emociju kroz snažan umjetnički izražaj i tehničku kvalitetu izvedbe, a emocije su te koje nas vode u vlastite priče, objašnjava mi u razgovoru Petra Glad Mažar koja smatra kako je u Hrvatskoj nažalost mali postotak potencijalne publike educiran, točnije senzibiliziran za suvremeni ples. Sukladno tome, plesne predstave nemaju dugi život, fali publike i interesa za taj tip umjetnosti. No, ove djevojke se ne daju pokolebati, nego zajedničkim snagama hrabro idu dalje.

Moćni ženski plesni kolektiv

Margareta Firinger
Jelena Janković

Pitam je odmah i kako se formirao ovaj moćni postav, s obzirom na to da ga Gore čini šest plesačica. Petra Glad Mažar mi govori kako je Ansambl ZPA kroz proteklih nekoliko sezona znatno promijenio strukturu i sastav. U proljeće su raspisali poziv za nove članove na koji se prijavilo gotovo 400 plesača i plesačica iz cijelog svijeta. Temeljem životopisa i poslanih videa, izabrali su njih dvadesetak za dolazak na audiciju u Zagreb.

“Puno je faktora koje prilikom odabira plesača/ica za kompaniju treba uvažiti i odvagnuti; kakvo je dosadašnje iskustvo, kakvu tehniku posjeduje, kakav potencijal ima te ima li ZPA uvjete da ih pomogne ostvariti, koji izričaj mu/joj je najbliskiji i u čemu se osjeća najbolje. Potrebno je ocijeniti zrelost osobe i interes za radom u kolektivu te ima li ono nešto, onu neku scensku prezentnost radi koje u kazalištu držimo oči širom otvorene.” prisjeća se Petra Glad Mažar procesa, koja je zajedno s kolegicom Petrom Valentić odlučila u ansambl pozvati četiri mlade žene; Gendis, Margaretu, Ivonu i Jovanu.

“Smatram da ćemo zajedno kreirati zanimljiv program u nadolazećim sezonama, počevši upravo s Gore. Zajedničko im je da su međusobno toliko različite, a sposobne i scenski zanimljive plesačice koje jako dobro funkcioniraju u kolektivu.” poručuje Valentić.

Muke po stvaranju plesne predstave

Sintija Kučić
Jelena Janković

O tome koliko je danas teško započeti i realizirati plesnu predstavu u Hrvatskoj, Petra Valentić mi pak sugerira kako nije nimalo jednostavno. “Cijela plesna scena zapravo ima jedan plesni centar koji nije adekvatan niti dovoljan za cijelu plesnu scenu tj. za sve tipove predstava. Suvremeni ples u zemlji uvijek je gost u kazališnim prostorima, stalno molimo za dvorane za probe, za rupe u programu da se ubaci neka plesna predstava. Financije su minimalne. Zbog svih tih razloga je jako teško održavati novonastalu predstavu na životu.”

Financije su minimalne. Teško je održavati novonastalu predstavu na životu

Slično razmišlja i plesačica Ivona koja govori kako je uvijek teško započeti i realizirati predstavu. Osim toga, plesača koji se ne žele realizirati na plesnoj sceni je sve više, čime raste i potražnja za prostorom s kojim su definitivno u deficitu, a tu se onda smanjuju uvjeti, odnosno financije. No, ističe kako perspektive ima i vjeruje da će uvijek biti.

Prvi put zajedno na sceni

Članice Zagrebačkog plesnog ansambla
Jelena Janković

Pričajući konkretno o samom projektu, pitam i same plesačice koliko im je ovo sve skupa bilo izazovno, odnosno što je bio okidač za nastajanje jednog ovakvog komada naziva Gore.

“Uvijek je interesantno osvrnuti se na prve dane kreativnog procesa predstave suvremenog plesa, a zatim ih usporediti s ovim što sada poprima oblik skoro završenog plesnog komada i postaviti pitanje je li početna točka zaživjela i je li ispratila zamišljeni rezultat. Vjerojatno bi odgovor kao i u mnogo slučajeva bio negativan. Ali, nešto što je na samom početku bilo jasno, a čini mi se i sada dosta očigledno je nit koja vezuje šest žena i snažna energija koja se kuha među njima. Mislim da je to zapravo i glavni motiv. Lijepo je vidjeti da se razbijaju neki stereotipi koji uključuju žene, ženska tijela na sceni, jer se povratkom na ritualne, repetitivne pokrete često nađemo u malo drugačijoj slici žene.” objašnjava Jovana, a Sintija se nadovezuje i kaže da je za nju ovaj projekt bio stvarno veliki izazov u pogledu koreografske strukture koja je vrlo matematička, a ujedno traži i veliku preciznost pokreta u grupi od šest izvođačica.

“Dodala bih i da je sam okidač za nastajanje projekta zapravo šest snažnih, ali i vrlo različitih plesačica koje po prvi puta staju zajedno na scenu.”

Sati uoči premijere

Andreja Jandrić
Jelena Janković

S obzirom na to da sam djevojke ulovila uoči same premijere i vidno su uzbuđene, iskoristila sam priliku i da ih upitam kako izgleda jedan njihov radni dan na tako važan dan. Gendis mi kaže kako je to konačno trenutak kada se predstava napokon seli iz pokusne dvorane na scenu, kada dolaze i kostimi i svjetla. Jovana pak ističe kako se uoči premijere kao i svakog drugog dana održava proba, no da je jedina razlika ta što se osjeća neka zajednička uzbuđenost i kolektivno čuvanje te prikupljanje snage za ono što dolazi.

Puno je sitnica koje treba popraviti i dovesti do savršenstva, a potom i isplesavati predstavu što dovodi plesačka tijela do krajnjih granica izdržljivosti

No, činjenica je da se svatko priprema na neki svoj način, govori Sintija. Ističe da je pritom bitno pripremiti tijelo za predstavu kako bi se izbjegle iznenadne ozljede, i dovelo se u psihofizičko stanje za izvedbu materijala. Ivona nadodaje kako radni dani općenito uoči premijere znaju podosta biti naporni, ali ujedno i najizazovniji. “Puno je sitnica koje treba popraviti i dovesti do savršenstva, a potom i isplesavati predstavu što dovodi plesačka tijela do krajnjih granica izdržljivosti.”

Veliki ego može biti samo smetnja

Gendis Putri Kartini
Jelena Janković

Pričajući s djevojkama dalje, ono što smatraju jako bitnim za uspješnost projekta svakako je i odnos koreografa i plesača, odnosno stvaranje balansa. Jednoglasno mi govore kako se taj odnos treba bazirati na jasnoj komunikaciji i međusobnom podržavanju. Petra Valentić na tu temu kaže kako plesači od koreografa očekuju da zna što radi i da bude vođa u kreativnom smislu dok veliki ego tu primjerice može samo smetati.

“Iz mog iskustva ako koreograf/kinja ima jasnu ideju i ako može dati dovoljno slobode plesaču/ici s jasnim uputama i navođenjem, balans je ostvaren i projekt je uspješan. Nije mi se još dogodilo da je uz ovakav rad završni produkt, odnosno predstava izazvala u publici ništa manje od oduševljenja.” poručuje Andreja.

Pričajući pak o koreografu Ferencu, Margareta ističe kako je on osoba koja radi vrlo intuitivno te kao i mnogi drugi reciklira, ali i nudi vlastite postojeće materijale, što je za nju samu ponekad puno teže nego stvaranje vlastitih. “Ova predstava je temeljena na viziji koju je Ferenc imao kada je vidio kako šest plesačica ispunjavaju prostor, te kako se time može poigrati.”

Iza scene nakon premijere

Ivona Grubišić
Jelena Janković

Za kraj, pitam ih što se onda nakon premijere odvija u pozadini te što slijedi. Margareta mi odmah govori kako je za početak najljepše čuti svježe dojmove publike, ali i da je pritom svaki komentar vrijedan. Andreja dodaje kako onda nastupa ogromna količina adrenalina i uzbuđenja, puno promišljanja, ali i nesigurnosti i period kada predstava raste iznutra. Ivona podsjeća i da slijedi dan dva odmora nakon čega se vraćaju ponovno u rutinu s treninzima, radionicama, ali i u proces ugovaranja novih gostovanja te budućih projekata.

Hoće li predstava zaživjeti? Ili će kao većina predstava u Hrvatskoj ostati samo na premijeri i nekoliko izvedbi?

“Tek tada kreće pravi posao. Hoće li predstava zaživjeti? Ili će kao većina predstava u Hrvatskoj ostati samo na premijeri i nekoliko izvedbi? S plesačke strane zapravo se nikada ne prestaje raditi i unaprjeđivati svoju izvedbu. Tada kreće uživanje u otkrivanju novih načina i novih pitanja.” nadovezuje se Sintija.

“Ako je svaka premijera porod, svaka predstava je dijete. Sukladno tome, kao producentica i majka, brinem o daljnjem životu predstave, o igranjima u kazalištima i na festivalima, o tome kako zainteresirati kolege programatore i publiku, kako osigurati financije za izvedbe. U pozadini je, rekla bih, uvijek dinamično. Postao traje i kad ne igramo predstave, zapravo većina posla se i odvija daleko od očiju javnosti.” zaključuje Petra Glad Mažar.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba