U pustinji Gobi održan je sjajan umjetnički festival na kojem je izlagala i jedna Hrvatica. Ispričala nam je sve o tome
Radi se o nekoj vrsti azijskog Burning Mana, a Miranda Vukasović jedna je od 20 umjetnika čije su instalacije odabrane
Za Burning Man koji se održava svake godine u pustinji Black Rock u Nevadi, vjerojatno ste svi čuli. No, nije toliko poznato da je u središtu Azije, u kineskoj autonomnoj regiji poznatoj kao Unutarnja Mongolija, prvi put održan sličan festival. Održan je od 7. do 11. kolovoza, a na njemu je uz glazbene izvođače, izlagalo 20 umjetnika iz cijelog svijeta koje je odabrala kineska vlada. Jedna od njih bila je i Hrvatica Miranda Vukasović.
OD MILANA DO PEKINGA
Miranda je hrvatska dizajnerica interijera, nakita, sunčanih naočala, arhitektica i pjevačica koja je u ranim tridesetima Milano u kojem je tada živjela, zamijenila za Peking u kojem sada živi i u kojem, kao što vidite, gradi uspješnu umjetničku karijeru. Studirala je dizajn u Milanu i urbanizam u Ciudad de Méxicu, radila je s Renzom Pianom i Giannijem Ranaulom zbog čega je boravila i u Parizu, a živjela je i u Rio de Janieru, Londonu i New Yorku. Koliko će dugo u Pekingu ostati nema pojma, ali za sada uživa.
Ondje i dalje radi kao dizajnerica, autorica raznih umjetničkih instalacija, a ima i vlastiti bend imena The Radiance u kojem pjeva i s kojim je imala sad već kultni nastup u 600 godina starom budističkom hramu gdje je okupila osam djevojaka iz različitih zemalja i, kako mi je jednom prigodom rekla, grlenog pjevača iz Mongolije. Ukupno je tu bilo 30 glazbenika, a među njima i dva producenta koji su dobili nagrade Grammy.
No, ni tu nije kraj Mirandinoj dominaciji jer je sada dobila priliku da svoju svilenu instalaciju izloži na prvom azijskom Burning Manu. U galeriji pogledajte atmosferu s cijelog festivala.
O SVILENOM PAVILJONU
“Imali smo dva kilometra pustinje za sebe uz to tri glavne pozornice s elektronikom, rockom i pop glazbom i pet manjih pozornica s tradicionalnom mongolskom glazbom”, kaže Miranda. “Ja sam imala svoj paviljon u kojem sam imala i performans.” Njezin Silk Pavillion ili paviljon svile je instalacija koja kroz dva sloja svilenih vrpci donosi ples boja usred pustinje, dok se čuje Mirandina glazba koju izvodi u središtu instalacije uživo.
“Glazba nastaje s ANS-om, fotoelektroničkim glazbenim instrumentom. ANS omogućava da crtate glazbom u obliku spektrograma što je u biti prikaz zvučnog signala, bez instrumenata ili živih izvođača. Uz njega možete pretvarati glazbu u slike, crtati glazbu koja se onda pretvara u tonove”, opisuje Miranda neobičan proces. “Ja sam crtala na svom laptopu, a to se projiciralo na vanjskim slojevima svile koji su se vidjeli uvečer dok ste tijekom dana mogli slušati glazbu koja je komponirana s istom frekvencijom boja kao taj spektrogram.”
Dakako, za instalaciju ju je uvelike inspirirao Put svile pri čemu je sebe stavila u središte kao slobodnog pojedinca koji je zarobljen unutar fragilne strukture koja se kreće slobodno i time htjela ukazati na političku situaciju, između ostalog i Hong Kong (posebna administrativna regija unutar Kine) i nemire koji se ondje trenutno zbivaju. Instalacija je na kraju privukla toliko pažnje da je na licu mjesta o njoj snimljen film. Nakon ove avanture, Miranda se priprema za izlazak albuma u rujnu, a mi ga jedva čekamo poslušati. U galeriji pogledajte njezin svileni paviljon.