U Esplanadi radi slastice već 27 godina, višestruka je državna slastičarska prvakinja, a sad je otvorila i vlastitu školu
Sweet lab najnoviji je projekt Mirjane Špoljar, glavne slastičarke hotela Esplanade i višestruke državne slastičarske prvakinje. Evo što nam je o njemu ispričala
Korona-kriza je mnogima, znamo već i predobro, pomrsila poslovne planove. Upravo nas zato veseli čuti i pozitivne priče, koje nam pokazuju da treba gledati prema naprijed. A upravo je takva ona Mirjane Špoljar, glavne slastičarke hotela Esplanade koja ondje radi već 27 godina, višestruke državne slastičarske prvakinje i jedne od samo dva hrvatska suca Svjetskog udruženja kuharskih saveza. Skupila je hrabrosti, poduzela potrebnu inicijativu i pokrenula Sweet Lab, školu slastičarstva smještenu u Savskom Gaju. Ipak, taj poslovni projekt nije nastao impulzivno; Špoljar nam odmah na početku razgovora kaže kako je jako dugo razmišljala o pokretanju vlastitog biznisa koji bi se bazirao na školovanju, tj. na edukaciji.
“Mnogo puta su me zvali da držim radionice i tečajeve iz slastičarstva diljem Hrvatske, vrlo često u skoro nemogućim uvjetima, lošim i neopremljenim prostorima gdje je jako teško nekome prenijeti svoje znanje. U jednom trenutku su se, kako se kaže, poklopile karte. Pronašla sam adekvatan prostor na odličnoj lokaciji, i gotovo preko noći donijela odluku da krenem. Uspjela sam u vrlo kratkom roku vrhunski opremiti prostor koji prima samo osam polaznika, budući da je nemoguće većem broju polaznika kvalitetno prenijeti znanje”, objašnjava.
Tečajevi su namijenjeni apsolutno svima – od potpunih početnika do profesionalaca
Tečajevi i radionice Sweet laba su, nastavlja, namijenjeni zaista svima, neovisno o dobnoj skupini i razini znanja. Između ostalog, nude se radionice slastičarstva za početnike i radionice slastičarstva za osobe s osnovnim znanjem, radionice za mlade majke, zdrave slastice, slane slastice, izradu torti, za profesionalne slastičare, radionice za izradu specijalnih vrsta slastica za dijabetičare ili one koji boluju od celijakije, kao i individualna podučavanja te team building.
Uspjela sam u kratkom roku vrhunski opremiti prostor koji prima samo osam polaznika, budući da je nemoguće većem broju polaznika kvalitetno prenijeti znanje
Tečajevi i radionice za sada se, priča Špoljar, održavaju dva puta tjedno u prostoru Sweet laba (Remetinečka cesta 75 c). Program traje minimalno tri sata, a često i dulje, ovisno o znanju polaznika. Tečajevi počinju u 18 sati, i to zato što se polaznicima htjelo dati nešto vremena da odmore nakon posla. Redovno, dodaje Špoljar, susrete započinju kavom, sokom ili nekim drugim pićem po želji, malim neformalnim druženjem, pa tek onda kreću u slastičarsku akciju. Što se tiče cijene, ona iznosi 450 kuna po tečaju/radionici, i uključuje sav potreban materijal za izradu slastice, a gotovu slasticu polaznici ponosno na kraju nose kući kaka bi mogli pokazati što su naučili. No, prije svega, ističe Mirjana, važno je napraviti rezervaciju.
“Uzevši u obzir da raspolažem samo s osam radnih otoka, a mnogi žele da ih podučava trostruka državna prvakinja Hrvatske u slastičarstvu, rezervaciju je potrebno napraviti pravovremeno, uz prethodnu provjeru raspoloživih mjesta putem telefona 0989949423 ili putem maila info@sweet-lab.hr. Ako smatrate da nemate dovoljno znanja za navedenu radionicu, nazovite nas i rado ćemo vam objasniti što se na kojoj radionici radi, te je li vam potrebno predznanje”.
Veliki problem nedovoljno kvalitetne edukacije u državnim školama
Osim priče o Sweet labu, iskoristili smo priliku da s njom popričamo i ostalim važnim temama vezanim uz slastičarstvo u Hrvatskoj. Primjerice, kaže nam kako u zadnjih nekoliko godina vidi pozitivan pomak na domaćoj slastičarskoj sceni, na kojoj se pojavljuju neka nova imena čiji rad pomno prati i za koje je sigurna da, ako nastave ići tim smjerom, pred sobom imaju blistavu budućnost. “To su mladi perspektivni ljudi spremni uložiti u sebe, i želim im svu sreću. No, nažalost postoji i veliki broj samoproglašenih najboljih slastičara, čime se urušava ugled slastičarstvu općenito”, upozorava.
Nažalost postoji i veliki broj samoproglašenih najboljih slastičara, čime se urušava ugled slastičarstvu općenito
Osvrće se i na problem slabe edukacije u državnim školama; smatra kako se to neće tako lako riješiti. Da bi, upozorava, imali kvalitetno obrazovanje potreban je kvalitetan predavač, a on košta, što danas školstvo ne želi ili ne može platiti. “Plaća današnjeg profesora slastičarstva koji je znanjem, nažalost, dvadeset godina iza današnjih trendova – ne svojom krivicom, budući da su edukacije vrlo skupe – iznosi u prosjeku pedeset posto plaće odličnog šefa slastičarne – i to je to. Kako se u narodu kaže: ‘koliko para toliko muzike’. Osim toga, tu je još i loše organizirana praktična nastava, prekratka praktična nastava… Bilo bi mi izuzetno drago da me netko jednog dana konzultira pri izradi nastavnog plana za slastičare”, zaključuje Špoljar.
Što znači voditi Esplanadinu pastry sekciju gotovo tri desetljeća
A da bi za to bila itekako kvalificirana svjedoči i sam opis njezinog posla; kako smo već spomenuli u hotelu Esplanade je već 27 godina, a polovicu tog vremena radi na poziciji šefa slastičarne. “To je izuzetno zahtjevan posao koji od vas iziskuje maksimalnu koncentraciju, vrhunsku organizaciju i spremnost na nepredvidive situacije. S obzirom na to da se radi o ponajboljem hrvatskom hotelu, naravno da u njemu odsjeda i zahtjevna klijentela, kojoj u svakom trenutku treba pružiti najbolju uslugu. Trudim se, zajedno s mojim slastičarskim timom, koliko je to god moguće svakom gostu napraviti slasticu u kojoj će uživati i o kojoj će pričati. Usmena predaja je najbolja reklama”, pojašnjava nam.
Na svakom putovanju pokušavam se upoznati sa šefom slastičarne ili šefom kuhinje kako bi naučila nešto novo
Na pitanje o tome kako se nosi s potencijalnim kreativnim blokadama pri osmišljavanju novih recepata, ekspresno odgovara kako mora priznati ih dosad nije imala, i kaže kako, ako doista volite svoj posao, uvijek možete pronaći inspiraciju za nešto novo. Priča nam kako je posve normalno da ćete ponekad dobiti ideju za jedan recept, a ponekad za njih pet, ali bitno je samo da inspiracija dolazi.
“Budući da je slastičarstvo moj život, a uz to volim i putovati, puno inspiracije sam našla na putovanjima diljem svijeta. Posjetila sam gradove kao što su Miami, Shanghai, London, Paris, Beč, Istanbul, Prag, Budimpešta, Bangkok, Tokyo, Dubai, San Juan, Kuala Lumpur, Singapur, Ho Chi Minh… Na svakom putovanju pokušavam se upoznati sa šefom slastičarne ili šefom kuhinje kako bi naučila nešto novo, i do sada me nikada nitko nije odbio. Čak sam uspjela ući i u kuhinju na kruzeru tijekom krstarenja Karibima, što je skoro nemoguće ako niste član posade”, prisjeća se.
Stalne edukacije ključ su uspjeha
A preduvjet novih recepata i napredovanja su uvijek, ističe, edukacije. Zbog situacije s koronom u zadnjih godinu dana nije imala prilike otputovati ni na jednu, ali nadoknađuje online tečajevima. Oni, dodaje, ne mogu zamijeniti iskustvo koje dobijete uživo, ali prihvatila je da tako, barem zasad, mora biti. Trendovi u slastičarstvu se, nastavlja, mijenjaju izuzetno brzo, čak nekoliko puta brže nego u kuharstvu, što pred slastičare stavlja velike izazove. Praćenje trendova nije samo zahtjevno, nego, kaže, i prilično skupo, budući da zahtjeva dosta tih inozemnih putovanja i edukacija.
Ono što me ‘izluđuje’ je kad vidim da je netko kod ukrašavanja slastica upotrebio nešto što nije jestivo
“Ono što me ‘izluđuje’ je kad vidim da je netko kod ukrašavanja slastica upotrebio nešto što nije jestivo, poput anis stara, štapića cimeta i slično. Ako se nešto upotrebljava u slastičarstvu za miris, ne znači da se može i pojesti”, priča. Dolazimo i do nezaobilazne teme slastica koje priprema privatno za svoju obitelj, za koju kaže da najviše vole kremaste kolače. Ona, s druge strane, priznaje da ne i nema neku omiljenu slasticu, već voli sve slastice s čokoladom ili voćem, po mogućnosti egzotičnim.
Slastice se moraju raditi srcem
Za kraj, zamolili smo je i za konačnu poruku nekim budućim polaznicima njezinog tečaja, ali i poruku svim budućim slastičarima. “Svakom polazniku mojeg tečaja garantiram dobar provod, opuštenu atmosferu i osmijeh na licu koji će imati kada svojim ukućanima pokaže po završetku tečaja slasticu koju je napravio svojim rukama, a uz to i diplomu o završenom tečaju”, odgovara.
Najgore je onima koji misle da sve znaju, jer takvi ne postoje, što uključuje i mene
Što se tiče budućih slastičara, ali i postojećih, poručuje im da, ako su odabrali slastičarstvo kao zanimanje, moraju ulagati jako puno u sebe i to gotovo na dnevnoj bazi.
“Moraju shvatiti da nije sramota pitati za nešto što ne znaju, ili upisati tečaj jer to je sigurno najbolji način da se nešto nauči, ili da se korigira znanje. Najgore je onima koji misle da sve znaju, jer takvi ne postoje, što uključuje i mene”, iskreno nam priča. U slastičarstvu je, dodaje, najvažnija preciznost i vaga, jer kolač se za razliku od jela ne može popraviti – on je uspio ili nije uspio. “Ako nemate vremena ili volje, nemojte ga raditi, jer u kolaču se prepoznaje da li je napravljen s voljom i srcem”, zaključuje Špoljar. Sve informacije o Sweet lab radionicama možete pronaći na službenoj stranici ili putem društvenih mreža.