Razgovarali smo s mladim ljudima koji "znaju s novcem". Evo što su nam poručili
Cilj im je bezbrižan i siguran život
Martina, Nika i Nino znaju koliko je prije svake financijske odluke važno dobro se informirati jer te odluke mogu utjecati na njihovu financijsku stabilnost. Ovo su njihove priče
Rezultati istraživanja razine financijske pismenosti u Hrvatskoj koje je krajem 2019. godine provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazuju blagi porast. U odnosu na 2015. građani su poboljšali svoje financijsko znanje (sa 60 % na 65 % prosječno točno odgovorenih pitanja) i financijsko ponašanje (s 51 % na 55 %), dok je istodobno pogoršan njihov odnos prema trošenju novca (sa 60 % na 56 %).
Financijska pismenost raste s dobi ispitanika, pa osobe starije od 29 godina imaju veću razinu financijskog znanja od onih mlađe dobi. Također, mladi u dobi od 18 do 29 godina imaju najmanje odgovoran odnos prema novcu.
Prema definiciji OECD-a financijska pismenost je proces u kojem financijski potrošači/ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i/ili objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke te kako bi znali gdje se obratiti za poboljšanje svoje financijske dobrobiti.
Razgovarali smo s troje mladih ljudi koji se financijski informiraju i educiraju kako bi svoje financijske ciljeve, bez obzira na to je li riječ o štednji, uplaćivanju životnog ili osiguranja nekretnine ili pak ulaganja u dionice, lakše uskladili sa svojim financijskim mogućnostima.
Nika (29): Imam kredit za stan i osiguranje nekretnine, to je moje životno ulaganje
“O kreditu za stan počela sam razmišljati kada sam se trebala iseliti iz podstanarskog stana u kojem sam živjela. Kada sam počela gledati oglase za stanove shvatila sam su cijene toliko narasle da bih za te novce mogla plaćati ratu kredita za svoj stan. Raspitala sam se u banci i shvatila da je to ostvarivo i nakon toga sam krenula u potragu”, priča nam mlada dizajnerica i dodaje kako to smatra jednim oblikom životnog ulaganja.
“Apsolutno. Negdje moram živjeti, a trenutno ipak plaćam nešto što mi ostaje trajno i ima neku vrijednost, umjesto da isti iznos nepovratno plaćam za podstanarstvo. Kredit sam uzela na 20 godina, a na ratu mi odlazi oko 30 posto mjesečnih primanja. No, stan sam kupila s dečkom pa je postotak manji ako zbrojimo obje plaće”, kaže dodajući da s trenutnim primanjima nema problema s otplatom jer dečko i ona imaju zajedničke financije tako da im ostaje dovoljno za sve ostalo. Ako bude sve ok s poslom, dodaje, neće biti niti problema s otplatom.
No, osim kredita Nika ima otvoreno nekoliko štednji za stvari koje planira kupiti u budućnosti. “Imam i osiguranje nekretnine koje je ionako bilo obavezno uz kredit. Nekretnina je osigurana protiv požara, provale, puknuća cijevi i prirodnih nepogoda, ali i dodatno, od potresa”, kaže dodajući da joj je drago da je osigurala stan jer se ne mora brinuti da će u slučaju nesreće ostati bez krova nad glavom ili upasti u velike troškove.
“Čak i da nije bilo obavezno, svakako bih ugovorila osiguranje imovine. Ne mogu znati što se može dogoditi, koliko god mi oprezni bili. U slučaju potresa ili požara, možda bih ostala bez svega! I bez stana i bez novca za sanaciju šteta! Osim toga, kako je u sklopu police i osiguranje od privatne odgovornosti, u slučaju da mi pukne cijev u stanu i sva ta voda procuri susjedi i uništi njen stan, tu bih štetu ja trebala platiti, a ovako je to pokriveno policom osiguranja. Osim štete susjedi još bi me čekao i trošak sve te vode koja se izlila. Mislim da premalo ljudi razmišlja o takvim stvarima”, govori Nika i dodaje:
“I meni je u početku sve to zvučalo komplicirano jer ima puno opcija, razina paketa i zaštite, ali ako si date malo truda to sve poučiti, shvatite da uopće nije toliko komplicirano. Možete proučiti sve uvjete osiguranja i postaviti pitanja o svemu što vas muči ili što ne razumijete te dobiti odgovore koji će vam pomoći donijeti pravu odluku… Iskreno, i ja sam mislila da je osiguranje stana samo dodatni trošak u mom budgetu, no kad sam malo izračunala uvidjela sam da to što i koliko plaćam je puuuno manje od iznosa neke štete za koju nemam ekstra novac. I nije čak ni toliko skupo koliko sam mislila. Naš je stan oko 60 m2, a premija s uključenim osiguranjem od potresa i najvišom razinom zaštite je oko 1500 kn godišnje i plaćamo ga u mjesečnim ratama od 125 kuna. Mislim da si to zaista svatko može priuštiti.”
Nino (29): Ulaganje u dionice nije rizično ako se o tome uči
“Započeo sam konkretno ulaganje prije godinu i pol, ali pratim ovaj svijet dugo. Kroz većinu svog odraslog života razmišljao sam o ulaganju u dionice i kako se to radi, ali nikada nisam konkretno nešto pokušavao zbog nekog usađenog straha/mišljenja gdje se na ulaganje u dionice gleda kao da je nešto nemoguće u Hrvatskoj, ili ako i je moguće onda moraš imati jako puno novca. Mislim da je financijska edukacija jako loša i veliki dio ljudi ne zna raspolagati novcem i razmišljati na način da novac “radi” za njih. Također, mislim da velik utjecaj ima i mindset ljudi gdje se novac gleda kao loša stvar i ako imaš više novca to znači da si to ukrao, te tako ljude to podsvjesno sprječava da ulažu svoj novac i kapitaliziraju ga”, kaže nam ovaj diplomirani inženjer informacijske i komunikacijske tehnologije.
“Najveća motivacija za ulaganje mi je postizanje financijske neovisnosti te mislim da to mogu postići ulaganjem, konkretno način na koji ulažem se zove Value Investing. Neka od imena velikih investitora koji uče i ulažu na ovaj način su Warren Buffet, Charlie Munger, Monish Pabrai, Guy Spier, Li Lu, Phil Town..”, govori pa pojašnjava o čemu se radi:
“Ukratko Value Investing znači da kada se ulaže u neku dionicu, gleda se na to kao da postaješ suvlasnik te firme (što i postaješ kada imaš dionice) i namjeravaš zadržati te dionice dugoročno. Nekoliko mojih prijatelja ulaže na ovaj način te tako imamo svoj mali Value Investing klub gdje zajedno raspravljamo i učimo.”
Dionice, kaže, pronalazi najčešće tako da prati što kupuju “poznati” Value Investori te tada radi analizu i prolazi svoju checklistu. “Pratim izvještaje objavljene na stranici agencije Securities and Exchange Commissions. Naime, svi veći investitori dužni su objavljivati kvartalno dokument 13f u kojem se može vidjeti za prethodni kvartal što je taj investitor kupio ili prodao te se tako može saznati puno korisnih informacija. Stranica dataroma također daje puno dobrih informacija o tome koje dionice drže veliki investitori. Broj dionica koje imam ili želim imati u svojem portfoliju nije velik nego se više daje fokusa na analizu i pronalazak manjeg broja kvalitetnih”, dodaje.
Stanje svog portfolia prati preko online brokera preko kojeg i trguje – Interactive Brokers. “Cilj mi je imati oko 15% povećanje portfolia godišnje (bez računanja dodatnih uplata), tako da ne gledam to kao da imam neku kratkoročnu zaradu nego kao povećanje portfolia koji će kroz dugi niz godina značajno narasti ukamaćivanjem”, kaže, a tu dolazi na red pitanje o riziku.
“Mislim da ulaganje u dionice nije rizično, ako se o tome prvo uči. Rizično je ulaganje ako se ulaže bez razmišljanja u nešto što je netko drugi predložio ili u nešto samo zato jer je to sad “hot”. Ako se posveti vrijeme učenju i analizi o onome u što se ulaže, mislim da se rizik može svesti na minimum. Naravno, uvijek postoje neuspjesi i loše odluke, ali iz njih se uči”, dodaje.
A kako on razmišlja o ulaganjima? “Mislim da je ulaganje u nešto što generira novac kao što su dionice, nekretnine koje generiraju novac, ne ove u kojima živiš, puno bolji izbor nego čuvanje novca na računu ili čarapi jer novac koji se čuva samo gubi na vrijednosti zbog inflacije, na ovaj način novac “radi” za tebe i generira dodatan novac osmim svjetskim čudom – ukamaćivanjem”, smatra Nino te otkriva što planira s tim novcem.
“Uloženi i zarađeni novac nemam namjeru trošiti, nego ulagati dalje i gledati na investiranje dugoročno, da nakon 20-30 godina mogu od tog novca lagodno živjeti i biti financijski neovisan. Value Investing i ulaganje na ovakav način gledam kao financijsko osiguranje tako da sve što zaradim ostaje tamo”, kaže te dodaje da je, osim ulaganja u dionice, najbolja investicija ulaganje u znanje. “Moja preporuka svima je da se krenu zanimati za svoju budućnost i da krenu učiti o svojim financijama. Poželi li netko ulagati u dionice, preporučujem nekoliko knjiga s kojima mogu započeti: “Invested” – Phil Town i Danielle Town, “Rule 1” – Phil Town, “The education of a Value Investor” – Guy Spier te “Rich dad poor dad” – Robert Kiyosaki.
„S prvim zaposlenjem sam krenuo i s ulaganjem u životno osiguranje. Uz dionice, proučavao sam malo i što ranije kreneš to je manja premija i lakše odvajam, a s vremenom i kako budem imao više kapitala premiju planiram povećavati. Jednog ću dana imati obitelj, djecu i već sada želim započeti graditi sigurnu budućnost za njih. Ako se meni nešto dogodi, moja djeca će imati dovoljno kapitala da ostvare sve ono što ćemo zajedno planirati – od školovanja, putovanja, pokretanja poslova” govori Nino i dodaje:
“Nikako ne želim da, na primjer, mojoj preranom smrću njima nestane financijska sigurnost, jer moje plaće više neće biti, a uz ušteđevinu i eventualnu zaradu koju ću ostvariti ulaganjem u dionice, želim da dobiju i novac iz police jer će im to zasigurno značiti. Znam da sam još mlad i dok ne ostvarim san o vlastitoj obitelji, kao korisnike police sam stavio svoje roditelje. Oni stare, mirovine su nikakve i ako im ne budem mogao pomagati mjesečnim uplatama sa svoje plaće, za slučaj da se meni nešto dogodi, znam da će oni biti ok.”
Martina (28): Štedim i dobivam ‘besplatan’ novac od kamate
“Stambenu štednju otvorili su mi roditelji još dok sam išla u osnovnu školu. Otvorili su ju za brata, sestru i mene te bi svakome od nas uplatili simboličan iznos na kraju godine. Kad sam napunila 18 ta štednja je pripala meni, odnosno potpisala sam produženje ugovora i nastavila štedjeti. Moram priznati da se tada uopće nisam informirala o samoj štednji, nego sam to odgodila znajući da imam vremena. Tako su moje uplate isprva u potpunosti izostale! Prošla je cijela godina bez da sam išta uplatila pa sam tek u nekom trenu kasnije odlučila informirati se o statusu te štednje, kako mogu uplaćivati, kolika je kamata i što to znači za mene”, priča nam Martina i dodaje da je nakon toga odlučila uplatiti barem 500 kuna godišnje.
“To mi je za vrijeme studentskih dana bio realan cilj, a sada je taj cilj ipak malo veći. Meni se čini da bi moja mala ušteđevina koju tamo imam za mnoge bila “neznačajna”. Ipak, meni je super činjenica da dobivam “besplatan novac” samo na osnovi kamate. To je svakako novac kojeg ne bih imala da nisam štedjela. Osim tog profita, najveći benefit je što imam nešto novca za strane”, kaže napominjući kako je odnos prema novcu učila od roditelja.
“Moji roditelji su oduvijek bili usmjereni na štednju i učili su nas tome dok smo bili djeca. Džeparac kojeg bismo dobili od bake i djedova za rođendane nikad ne bi dirali, nego bi nam rekli da je to naš novac i da je najbolje da ga štedimo ako si kasnije budemo htjeli nešto kupiti. Još kao klinci uvijek smo znali da imamo par stotina kuna u svojoj kasici prasici i da imamo taj komadić neovisnosti o roditeljima. Moram priznati da mi je takav odgoj uvelike pomogao u kasnijem životu. Naučili su me kako biti samostalna i kako se odnositi prema novcu”, kaže Martina i dodaje:
“S prvim zaposlenjem ugovorila sam si i policu osiguranja života. Nek’ se nađe. I to je novac kojeg stavljam sa strane i ne mogu trošiti na shopping i kave, a znam da će mi jednom dobro doći. Meni ili nekome tko će iza mene ostati.”
Ovaj sadržaj kreiran je u suradnji s GRAWE-om. Osigurajte svoju budućnost za opuštenu sadašnjost. Projektom “Danas živim, sutra imam” GRAWE nam kroz informiranje želi pomoći u samostalnom donošenju odgovornih i dobrih odluka uz koje ćemo postati, biti i ostati financijski stabilni. Više saznajte ovdje.