Tko je bio Charles Frederick Worth, Britanac koji je stvorio visoku modu
Worth je otac visoke mode i postavio joj je temelje za ono kakvom je danas znamo
Worth je otac visoke mode i postavio joj je temelje za ono kakvom je danas znamo
Prošlog je tjedna u Londonu novu kolekciju za brend Burberry predstavio njihov kreativni direktor Ricardo Tisci. Inspirirala ga je, rekao je okupljenim novinarima, britanština. I pritom nije mislio na širok spektar stvari koje bi taj pojam mogao obuhvatiti kao što su kraljevska obitelj, popodnevni čaj ili kolonijalizam. Mislio je na bogatu povijest modne industrije, savršene vještine krojača muške odjeće iz ulice Savile Row, tehniku plisea tako važnu u britanskom tradicionalnom odijevanju, povijest izrade balonera. I ne samo to. Iako mnogi visoku modu vežu uz Pariz gdje se danas i održavaju tjedni visoke mode i postoji Federacija za visoku modu i modu koja odlučuje o tome koji brend se može svrstati u tu kategoriju, visoku modu ili haute couture zapravo je stvorio jedan Britanac.
Charles Frederick Worth u modnoj je industriji počeo raditi već s 12 godina, kao šegrt u robnoj kući Swan & Edgar. Godinu dana kasnije već je napredovao do nove pozicije u drugoj robnoj kući, Lewis & Allenby. U tom je periodu istraživao povijest mode, posjećivao National Gallery kako bi proučavao portrete i odjeću na njima, a sve to kasnije mu je poslužilo u pokretanju vlastitog brenda.
WORTH I PARIZ
Worth je 1845., u dobi od svega 20 godina, preselio u Pariz sa samo 5 funti u džepu, ali s velikim nadanjima. Ubrzo je počeo raditi kao asistent u prodaji za Gagelin-Opigez & Cie, francusku tvrtku koja se bavila prodajom luksuznih svila i to najčešće kraljevskim krojačima, a radili su i šalove od kašmira i mantile. Worth je ubrzo postao vodeći prodavač tamo te je upravu uvjerio u to da im treba odjel za izradu odjeće, primarno haljina po mjeri, a koje bi se mogle nositi uz šalove koje već nude. Vlasnici su nevoljko pristali i tako je Worth dobio svoj prvi atelje u kojem je mogao izrađivati haljine.
Njegove su ideje bile napredne za vlasnike Gagelina, ali su se svidjele mušterijama i Worth je brzo postao prepoznatljivo ime u pariškom visokom društvu. Gagelinu je s vremenom donio nagrade za dizajn na Prvoj svjetskoj izložbi u Londonu 1851. i na Drugoj svjetskog izložbi u Parizu 1855. Tri godine nakon nagrade u Parizu, odlučio je napustiti Gagelin i pokrenuti vlastiti atelje pod imenom House of Worth. U tome mu je pomogao mladi švedski biznismen Otto Gustaf Bobergh, kao i njegova supruga Marie Vernet koju je upoznao u Gagelinu, a koja je odrađivala velik posao u odjelu prodaje, dopiranju do novih kupaca za House of Worth, a često mu je bila i model.
Worth je radio po narudžbi, ali inovativno je u njegovom pristupu bilo to što bi prikazao kolekciju javno na modelima, a onda bi klijentice dolazile u atelje naručiti da im se ono što im se sviđa, izradi po njihovim mjerama. Vrijeme je to u kojem se još uvijek sve šivalo ručno što danas nije praksa čak ni u kolekcijama visoke mode iako moment ručnog rada mora postojati. A Worthova novost bila je u prezentaciji, bio je prvi koji je nove komade prikazivao na živim modelima, i personaliziranom pristupu svakoj klijentici kojoj dizajner više ne dolazi u kuću na uzimanje mjera već ona dolazi u njegov atelje. Worth nije prvi koji je počeo raditi prema tom principu, ali se najviše promovirao i bio najpoznatiji po tome što radi pa mu je nadjenut nadimak oca visoke mode i prvog dizajnera visoke mode u povijesti.
KREACIJE ZA PRINCEZE I GLUMICE
Visoka moda i danas je rezervirana samo za najimućnije, a u vrijeme Charlesa Fredericka Wortha to je bilo još izraženije. 1860. godine izradio je večernju haljinu za Pauline von Metternich, austrijsku princezu koja se družila i s caricom Eugenie, suprugom francuskog cara Napoleona III koji je 1852. uspostavio Drugo francusko carstvo. Carica Eugenie oduševila se Paulininom haljinom te je zatražila da joj otkrije ime krojača i dogovori sastanak s njim odmah idućeg dana. Pauline von Metternich zapisala je u svojim memoarima, a povjesničarka mode Valerie Steel prenijela u svojoj knjizi Women of Fashion: Twentieth-century Designers iz 1991.: “I tako, Worth je stvoren, a ja sam izgubljena jer od tog trenutka nadalje više nije bilo haljina za samo 300 franaka.”
Worth je postao omiljeni dizajner carice Eugenie i to ga je vinulo u nebesa, kao i cijene njegovih kreacija. Uz Eugenie je kreirao i jednu od svojih najvećih inovacija, tzv. walking dress odnosno kraću haljinu s više pozicioniranim porubom tako da se u njoj može jednostavno hodati. Jedna od njih čuva se u njujorškom muzeju Metropolitan u kojem se čuva velik dio Worthovih komada. Odijevao je brojne klijentice iz SAD-a jer je s njima lakše komunicirao na rodnom engleskom jeziku i jer, kako je autorica nekoliko knjiga o povijesti mode Elizabeth Ann Coleman napisala u jednom tekstu o njemu, su mu vjerovale, imale dobre figure za njegov dizajn i dovoljno franaka da sve to plate. Iz njujorškog Metropolitana ističu da je upravo to razlog zašto i čuvaju tako puno Worthovog dizajna u svojim hodnicima. Amerikanke su putovale u Pariz kako bi kupile čitave kolekcije od Wortha, a one koje su si to mogle priuštiti naručivale su od njega čak i lagane haljine za popodnevni čaj i spavaćice. Uz to je radio kostime i za niz izvođačica među kojima su bile glumice Sarah Bernhardt i Lillie Langtry, te pjevačice Nellie Melba i Jenny Lind.
Najveći dio Worthova rada danas se čuva u londonskom Victoria & Albert muzeju. House of Worth 1956. muzeju je donirala 23 tisuće Worthovih skica haljina, a dvije godine kasnije organizirali su veliku retrospektivnu izložbu o dizajneru na kojoj su pokazali i odjeću koja se čuva u muzeju. Velik dio njegovog rada može se vidjeti i u Charles Worth galeriji koja je otvorena u njegovom rodnom gradu Bourneu u Lincolnshireu.
HOUSE OF WORTH
Charles Frederick Worth preminuo je od upale pluća u dobi od 69 godina. Posao već tada nije vodio sam već su ga preuzeli njegovi sinovi Gaston-Lucien i Jean-Philippe. Jean-Philippe imao je estetiku vrlo sličnu očevoj i brend je bio uspješan i kroz prvu polovicu 20. stoljeća sve dok Worthov praunuk Jean-Charles nije odlučio otići u mirovinu 1952. kao posljednji član obitelji Worth koji se bavio obiteljskim poslom, a onda je brend četiri godine kasnije u ugašen.
Ponovno su ga oživjeti pokušali poduzetnici Dilesh i Hitesh Mehta koji se bave parfemima. Kupili su konsolidirali sve dijelove originalne tvrtke od članova obitelji i drugih nasljednika, stvorili jednu tvrtku i zaposlili Giovannija Bedina kao glavnog dizajnera, a koji je do tada radio za Karla Lagerfelda i Thierryja Muglera. Pokušali su oživjeti i couture liniju 2010. godine s brojnim referencama na Worthov rad iz druge polovice 19. stoljeća. No za to jednostavno nije bilo pravo vrijeme i kuća je posljednju kolekciju predstavila samo tri godine kasnije. Kuća i dalje uspješna u parfemskoj industriji no njezina modna povijest danas se može vidjeti samo u muzejima.