Tina, Marina i Ivana osnovale su udrugu u kojoj vlastitim sredstvima pomažu životinjama i traže im dom

Ove tri studentice od svibnja prošle godine djeluju kao udruga Hrabre njuške i pomažu životinjama koje smještaju u svoje domove. Posjetile smo ih

Postoje oni ljudi kojima je žao napuštenih životinja, a postoje i oni koji su im odmah spremni pomoći pod svaku cijenu. Ove tri djevojke, Tina, Marina i Ivana su druga kategorija i zajedno su osnovale udrugu Hrabre njuške. Tina studira graditeljstvo, Marina medicinu i Ivana matematiku, a sve slobodno vrijeme provode brinući se o životinjama. Udruga Hrabre njuške postoji tek godinu i tri mjeseca i u tom periodu su uspjele udomiti preko sto mačaka i trideset pasa.

Trenutno na skrbi imaju preko 30 mačaka i dva psa koje osim na društvenim mrežama oglašavaju i na oglasniku. Svaku životinju fotografiraju same i same pišu njihovu priču. Ako im želite pomoći, a niste u mogućnosti udomiti mačku ili biti čuvalica, možete sudjelovati na njihovim Paw Kvizovima u pubu Veliki Tolk putem kotizacije.

Spojila ih je ljubav prema životinjama

Studentice Tina, Marina i Ivana koriste svaki slobodni trenutak kako bi se brinule o životinjama. “Uz faks nam tu i tamo uleti pokoji studentski posao, volimo otputovati ako nam se pruži prilika, ali 90 posto našeg vremena odlazi na životinje. Sve je krenulo kao hobi. “U početku, dok se još nismo ni znale, svaka je za sebe pomagala životinjama na ovaj ili onaj način.”

S vremenom, kada su se upoznale, shvatile su da puno više mogu napraviti ako djeluju zajedno. Tako su svakim danom imale sve više životinja o kojima su brinule, hobi je prerastao u nešto puno veće i shvatile su da jednostavno nema druge nego otvoriti udrugu. To se dogodilo u svibnju prošle godine i od tad djeluju kao Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Hrabre njuške.

Sve je krenulo kao hobi. U početku, dok se još nismo ni poznavale, svaka je za sebe pomagala životinjama na ovaj ili onaj način

Djevojke uglavnom pomažu mačkama i psima u gradu Zagrebu, ali nerijetko preuzmu i životinje iz drugih gradova. “Spašavamo bolesne i ranjene životinje s ulice, liječimo ih i na kraju im tražimo nove domove. Naravno, osim bolesnih tu su i životinje koje ljudi odbace jer im ‘više ne trebaju’, brojni štenci i mačići kojih se ljudi rješavaju na najgore moguće načine, ma, primjera je previše. Rijetko koju životinju sami nađemo, barem 90 posto njih na našu skrb je došlo jer smo vidjeli dojave drugih ljudi. Nažalost, takvih dojava je svakodnevno stotine i jako je teško birati komu ćemo pomoći, a komu ne.”

Čuvaju životinje u vlastitim stanovima

Za razliku od ostalih udruga, udruga Hrabre njuške nema svoj prostor niti azil već su sve životinje kod njih u podstanarskim stanovima. Glavni spas su im čuvalice, osobe koje brinu za životinje dok ne pronađu svoj stalni dom. “Bolesne i ozlijeđene životinje su nažalost u kavezima, a zdravi i pitomi psi i mačke normalno žive s nama kao da su naši. Nažalost, vrlo često smo pretrpane i nemamo mjesta niti za najhitnije slučajeve s ulice. U tim slučajevima bi nam puno pomogle takozvane čuvalice koje su nam kao suho zlato, no, nažalost rijetko tko nam se javi za takvu pomoć. Zato veliko hvala našim trima čuvalicama koje nam uskaču kad nam je najpotrebnije.”

Nema tog novca koji bi nas usrećio kao spašena njuškica puna zahvalnosti. Životinje su za nas sve i presretne smo kad im možemo pomoći

Iako imaju puno posla, cure nam priznaju da im zapravo nije naporno jer su to same odabrale i jer to vole. “Nema tog novca koji bi nas usrećio kao spašena njuškica puna zahvalnosti. Životinje su za nas sve i presretne smo kad im možemo pomoći. Ono što nam je teško jest to što nam svaki dan stigne nebrojeno puno dojava o novim psima i macama, a mi im ne možemo pomoći. Doslovce bude situacija kad moramo birati komu hoćemo, a komu nećemo pomoći.”

Bez obzira na to, ponekad se dogode emotivne i teške situacije jer mnogi ne razumiju koliko je velika odgovornost imati ljubimca. “Osobe koje nam dojavljuju u većini slučajeva misle da nakon što su dojavili da su vidjeli životinju, da je to to, da su pomogli i nemaju više ništa s tim. Često se ljudi ljute što baš njima ne možemo pomoći i ucjenjuju nas govoreći da smo mi to izabrale i mi to radimo, a ne oni, no ne shvaćaju da smo i mi samo obični ljudi, u običnim stanovima koji nisu rupe bez dna i koji nemaju beskonačno mjesta. Iako im ponudimo svu financijsku pomoć, pomoć oko hrane i oglašavanja, ljudi teško pristaju narušiti svoju komociju i pružiti smještaj.”

Financiraju se zahvaljujućim velikodušnim ljudima

Hrabre njuške su neprofitna udruga koja ne prima financijsku ili bilo kakvu drugu pomoć od Grada. Financiraju se zahvaljujući dobrim ljudima koji im doniraju sve – od hrane i lijekova, do novca, i kako nam kažu, tek tako uspijevaju skrpati kraj s krajem. Imaju divne veterinare koji im maksimalno izlaze u susret, ali jasno je da oni ne mogu raditi besplatno. Tako da su često i po par tisuća kuna u dugu.

“Tada organiziramo online aukcije, prodajemo majice i torbe s našim logom, često sudjelujemo na raznim događajima gdje imamo naše štandove i prodajemo razne sitnice. Snalazimo se na puno načina. Sav naš rad objavljujemo na društvenim mrežama gdje nas prati već podosta ljudi. Tamo dijelimo postove sa životinjama koje tek uzmemo pod skrb, kad skupljamo kune za operacije, ali i kad se životinje oporave tamo im objavljujemo oglase za udomljenje.”

Svaka naša životinja ima lijepu priču i presretne smo kad se udome

Kada sam ih pitala imaju li koju lijepu priču za podijeliti, samo su rekle da ih je puno te da je jako teško odabrati jednu, ali nekako su uspjele izvući par. “Prošle zime smo pronašli njemačkog ovčara ostavljenog na metar lanca, bez hrane i vode, bivši vlasnici su odselili u drugu državu. Lanac mu se urezao u vrat, bio je izgladnio, u katastrofalnom stanju. Nakon oporavka, Pale je bio najbolji pas na svijetu i udomljen je u prekrasnu obitelj koja mu je osigurala sve.

“Tu je i mačak Armando koji nam je stigao iz Splita u užasnom stanju. Jedva je stajao na nogama, mršav, anemičan, FIV pozitivan. Oporavak je dugo trajao, a Armando je sad prekrasan mačak za kojeg nikad ne biste rekli da je bio bolestan. On još uvijek traži svoje ljude koji bi ga voljeli zauvijek. Svaka naša životinja ima lijepu priču i presretne smo kad se udome.”

Osim napuštenih imaju i vlastite ljubimce

Djevojke zapravo nemaju svoje ljubimce, ali sve one životinje koje su teško udomljive zbog bolesti ili problematičnog ponašanja uglavnom ostaju njima. Tako Marina ima dva psa i mačka Žuću, Tina, kako kažu, pati na stare i bolesne mačke koje zadrži i voli najviše na svijetu, Ivana ima mačke kod kuće u Slavoniji, a svoje će imati tek kad završi s faksom. Priznaju nam da se i jako vežu za životinje koje su privremeno kod njih te da se ponekad nadaju da će ostati njima.

U Zagrebu, a i u cijeloj Hrvatskoj je stanje s napuštenim životinjama jako loše. “I dalje ima previše ljudi kojima sterilizacija nije prirodna, no bacanje tek rođenih mačića je. Tako da smo svake godine iznova krcate mačićima koje ljudi ostave u smeću, po parkovima, ma, ostavljenima posvuda. S psima je situacija nešto bolja jer grad Zagreb ima sklonište za pse koje je zakonski obavezno skupiti psa koji luta i koji nije čipiran. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji sklonište za mačke.”

U daljnjem radu planiraju pomagati što većem broju napuštenih životinja, koliko će im to financije i smještaj dopuštati. “Želja nam je da se građane što više educira oko važnosti kastracija mačaka i pasa i ženki i mužjaka. Ne biste vjerovali koliko života možete spasiti kastracijom samo jedne životinje. Također, voljele bismo kad bi se proširila mreža čuvalica. Sve se može nekako skrpati, i novac i hrana i lijekovi, ali kad nemamo ljude koji mogu pričuvati životinje do udomljenja, onda je to teško. Zato apeliramo, ako imate vremena i volje – postanite teta ili striček čuvalica. Mi ćemo vam osigurati sve potrebno – od hrane i pijeska, lijekova i oglasa. Na vama je da otvorite vrata svojeg doma i pružite topli kutak i malo ljubavi onima koji je nikad nisu imali.”