Sve faze legalizacije pobačaja u Irskoj. I zašto neki još misle da postoje nedostaci u zakonu

Aktivisti slave ovaj važni povijesni trenutak dok i dalje traže važne izmjene

Irski parlament prošlog tjedna donio je prvi zakon za legalizaciju pobačaja što je uslijedilo nakon referenduma koji se odvio ranije ove godine. Zakon o pobačaju prošao je sa 27 glasova njihovom senatu, a uskoro će ga potpisati i predsjednik Michael D. Higgins. Ovaj zakon će sada pružati uslugu pobačaja i skrbi za žene trudne do 12 tjedana te u onim slučajevima kada postoji rizik za život i zdravlje osobe.

Rezultat uspješnog referenduma

https://www.instagram.com/p/BjQUgD7HMO9/

Ovaj zakon izglasan je nakon povijesno važnog referenduma koji se dogodio u svibnju ove godine na kojem je 66% posto stanovništva glasalo kako bi se ukinuo njihov osmi amandman. Osmi amandman je davao jednaka prava na život rođenim osobama i fetusima. Na dan referendumske pobjede senatorica Catherina Noone prisjetila se Savite Halappanavar, žene koja je preminula od sepse nakon što joj je odbijen zahtjev za pobačaj. Upravo njena smrt dodatno je aktivirala aktiviste. Čak i njihov premijer, Leo Varadkar, nazvao je pobjedu na referendumu povijesnim trenutkom i važnim danom.

Sve je počelo 1893. godine

Ovakva promjena u Irskoj prva je nakon više od 30 godina i omogućit će sigurniji život svim ženama. Od 1980-e godine je preko 170 tisuća žena moralo putovati u inozemstvo kako bi dobile pristup sigurnom pobačaju, dok postoji velik broj žena koje su uzele sigurne, ali ilegalne tablete za pobačaj.

Ovo nas je nagnalo da saznamo što se u Irskoj događalo od 1983. godine do sada. Bez obzira na sve promjene u zakonima, probleme sa slušanjem privatnih razgovora i prosvjeda gladi, ništa nije toliko podijelilo javnost koliko pitanje o legalizaciji pobačaja. Tako je u Irskoj prva jaka kampanja o pobačaju počela početkom 1980-ih kada je predstavljen ‘Pro life’ amandman. Taj potez nastao je nakon sudske odluke u SAD-u koja je omogućila manje restriktivne režime u vezi tog pitanja. To je prepalo vladajuće u Irskoj te su počeli ustavno provoditi ideju zabrane pobačaja.

Tada su, 1982. u zakon dodali kako država priznaje pravo na život nerođenih i s obzirom na jednako pravo na život majke, jamči u svojim zakonima da poštuju i opravdavaju to pravo. Već tada su naišli na negodovanja javnosti i dijela vladajućih te nemogućnost dovoljnog broja glasova kako bi se taj zakon i izglasao.

Stanovništvo je tada pismima tražilo da se vladajući objasne u vezi svojih odluka, a javnost se sve više dijelila između mišljenja za i protiv pobačaja. Oni koji su bili protiv napominjali su kako je važnije da se pozabave pitanjem posvajanja neželjene djece, te da zapravo uopće nije postojala potreba da dolazi do izmjena u zakonu jer su žene ionako odlazile u Englesku svake godine kako bi napravile pobačaj. Tvrdili su i kako je nepotrebno da se u Ustavu nalaze kontroverzna pitanja.

Novi amandman je stavljen na glasovanje 1983. godine što je rezultiralo prosvjedima, negodovanjima i referendumom. Javnost je bila poprilično zbunjena i podijeljena, ali je na kraju to rezultiralo pobjedom od 67% na referendumu 1983. godine i zakon o zabrani pobačaja upisan je u Ustav.

Tako bi i ostalo da ove godine nije došlo do novog pokreta i novog referenduma.

Potrebne promjene u novom zakonu

https://www.instagram.com/p/BkdIW-sn-mK/

Novi zakon o pobačaju osigurava mnogim ženama pristup zdravstvenim uslugama, ali aktivisti i dalje izražavaju zabrinutost zbog nedostatka u zakonu. Smatraju kako i dalje postoje prepreke i pitanja oko toga koje žene će imati pravo na pravovremenu skrb te upozoravaju na potencijalno nejasan tekst zakona, primjerice riječi ‘ozbiljna šteta’ koje nisu konkretno objašnjene. Znamo i same kako se mnoge parnice dan danas vode samo zbog različitog tumačenja napisanog zakona.