Submarine je stvarno ozbiljan burger lanac. Otvorili su šesti lokal u Zagrebu pa smo bile tamo

S Lukom Jureškom prošetali smo kroz novi Submarine u Tkalči te detaljno pretresle cijeli proces razvoja ove danas uspješne hrvatske poslovne priče

Iako sam u ljeto 2014. godine radila u jednom drugom mediju, sjećam se kao jučer kada se u Zagrebu otvorio prvi, tada Yellow Submarine burger bar u Frankopanskoj. Sjećam se i kako sam brže bolje u redakciji organizirala pravu akciju ne bi li među prvima dobila informacije za priču o tom novom cool mjestu, s posve novim burger konceptom u Hrvatskoj. Par godine kasnije, evo me sa sličnim motivom. No, danas je priča ipak malo drugačija jer je Submarine postao uvjerljivo ozbiljan i uhodan hrvatski burger lanac koji upravo otvara svoj šesti po redu zagrebački restoran na adresi Tkalčićeva 12.

“Tkalčićeva će sigurno biti jedan od naših najjačih restorana zbog izuzetno atraktivne i frekventne lokacije, a računamo da će turisti biti većinski gosti. Okruženi smo s vrlo atraktivnim i kvalitetnim ugostiteljima te se veselimo da ćemo postati dio jedne, za nas, nove priče. Hoće li to biti naš najjači restoran to ćemo vidjeti, ali borba za prvo mjesto sigurno neće biti lagana jer je naš lokal u Bogovićevoj već dugo na prijestolju.” otkriva mi na našem dogovorenom susretu simpatični i vrlo poduzetni Luka Jureško, COO Submarinea, točnije osoba koja drži sve konce u rukama i vodi računa da se poštuju i provode sve postavljene vrijednosti unutar firme, ali i prema van.

Ono što mi je bilo posebno drago oko ove priče, što je uz novi prostor ujedno bio i jedan od povoda, jest to što za Submarine stvarno možemo reći kako je u pitanju hrvatska priča o poslovnom uspjehu. Dovoljno je spomenuti kako su ovo ljeto proslavili svoj peti rođendan te da je iza njih dosta odigranih utakmica u nogama. No, unatoč tome Luka mi govori kako i dalje svaki dan nauče nešto novo i dodaju u bazu znanja. Upravo to njihova je najveća snaga, dok su istovremeno prizemljeni i svjesni da ne znaju baš sve i da uvijek može bolje.

Trudimo se napraviti najbolji burger po našim standardima, što ne znači da je on najbolji, već da je nama, a nadamo se i drugima super

“Trenutno je u Zagrebu pet restorana i danas otvaramo ovaj šesti u Tkalčićevoj. Sada u Submarineu radi preko 100 kolegica i kolega, a naša čarobna formula su baš oni, jer nas predstavljaju te prenose energiju Submarinea. Ono što nam omogućuje da se širimo i rastemo kao lanac upravo je iznimna sinergija svih uključenih u rad Submarinea – od konobara/ica i kuhara/ica do onih koji u back officeu omogućuju njihov nesmetani rad. Važan kotač u funkcioniranju predstavlja i logistika koja nam omogućuje da i dalje radimo s OPG partnerima. Sama činjenica da ulažemo oko milijun kuna godišnje u logističkog partnera koji nam prevozi i skladišti namirnice u strogo propisanim uvjetima, predstavlja još jedan važan faktor koji nam je pak omogućio da se možemo nesmetano širiti, bez da kvaliteta pati.” priča mi Luka i naglašava kako imaju stalni rast iz godine u godinu, iz čega možemo zaključiti da ljudi prepoznaju ono što je kod njih od početka isto – a to su Submarine ciljevi, OPG namirnice, ali i primjetno pozitivna atmosfera.

“Trudimo se napraviti najbolji burger po našim standardima, što ne znači da je on najbolji, već da je nama, a nadamo se i drugima super. Doživljaj je ono što je nama glavni fokus, da nas ljudi mogu prepoznati, te da s guštom kod nas dolaze na burger. Naravno, ne mogu reći da smo bolji od drugih, samo da se trudimo imati top uslugu i hranu.”

U cijelom tom razvojnom procesu kaže mi kako ga ipak najviše veseli kada sa strane promatraju punu terasu te goste koji uživaju u njihovim jelima. To je nešto što onda cijeli proces opravda, što ih motivira da nastave još jače te da se maksimalno trude zadržati kvalitetu, ali i da budu inovativni. “Ugostiteljstvo i stvaranje koncepta su konstantan posao, tu nema pauze.”

Iako sam kroz godine probala većinu njihovih burgera s kojima sam i više nego zadovoljna, upravo je ova priča bila konačno prilika da doznam i neke pikanterije o višegodišnjem stvaranju i cijeloj filozofiji njihovih burgera. Za početak, iznenadilo me kad mi je Luka kazao da je signature Smokehouse njihov uvjerljivo najpopularniji stalni burger, iako svake sezone uvode nešto novo na meni.

Ugostiteljstvo i stvaranje koncepta su konstantan posao, tu nema pauze

Pitala sam ga odmah i da mi otkrije jedinstvenu formulu za najbolji burger u smislu poretka slaganja namirnica oko čega se uvijek lome koplja, no govori mi kako je to prilično škakljivo pitanje.

“Ne postoji najbolji način da se servira burger, postoje samo razni načini. U Submarineu mislimo da je najbolje da umak ide na pecivo pa nakon njega ostali, ne manje važni sastojci. Ono što smo htjeli postići jest da kad zagrizete burger zajedno osjetite sve okuse iliti umami. Ono što se često zaboravi, a svima bi trebala biti osnova, definitivno su kvalitetne namirnice. Tu ne bi nikada trebalo biti rasprave.”

Kada govorimo o posebnosti Submarinea u prilog ide i tzv. zlatno pravilo, a ono podrazumijeva da su sve njihove namirnice podrijetlom iz Hrvatske. Ako ih baš stvarno nema, tek se onda odlučuju kupiti nešto strano. Na prvu to možda zvuči jednostavno, ali ako se držiš svih pravila od početka, kaže mi Luka, onda se to jako brzo zakomplicira.

“Mi imamo više restorana pa je jako teško jednom OPG-u reći da nam dostavlja na sve lokacije primjerice pancetu i kobasice, kad su mu benzin i cestarina skuplji nego što ima zaradu od toga što nam je prodao. S lancem dolazi i cijeli niz novih izazova. Ono što smo mi napravili jest da smo pripremili teren od prvog dana – da imamo logistiku za otvaranje više restorana bez da pada kvaliteta namirnica, odnosno kvaliteta burgera.”

Upravo to zna u nekim sličnim modelima biti presudno ili za uspjeh ili za neuspjeh, a ne možemo ne primijetiti kako se posljednjih godina u Hrvatskoj ipak jako puno restorana otvorilo, ali i još brže zatvorilo. Pitam Luku odmah da mi objasni na čemu onda to počiva njihov današnji uspjeh, ali i konstantni rast, odnosno kako je zapravo uopće stvoren Submarine koncept.

“Ljubav prema hrani bio je glavni okidač, nakon toga je krenulo istraživanje. Osnivači i vlasnici, Alex i Drago putovali su na relaciji London – New York te pratili trendove. Na kraju su se odlučili za burgere i tako je nastao Submarine burger, tadašnji Yellow Submarine. Oni su od početka definirali veliki broj detalja kako kasnije ne bi bilo iznenađenja. Koncept je bio vrlo jasan kao i vrijednosti koje se komuniciraju. Od prvog dana tu se ništa nije promijenilo iako nije bilo lako. Više puta smo imali krize, ali iz svake smo nešto naučili i izašli pametniji i jači. Nije problem pogriješiti, problem je kad ne znate da griješite, onda nema ni rješenja. Kako bi se problemi detektirali potreban je jak tim koji može brzo i efikasno reagirati te ih otkloniti, ne samo u tom trenutku nego i za ubuduće. Tu leži ključ.” objašnjava mi Luka te naglašava kako on tu ipak nije jedini, odnosno da njih par dijeli odgovornosti te da zajedničkim snagama rješavaju probleme, ali i mnoge druge stvari.

Nije problem pogriješiti, problem je kad ne znate da griješite, onda nema ni rješenja

Osim toga, govori mi i da isto tako timski dijele divne trenutke, ali ne skriva i da ima onih teški. No, kad se podvuče crta, moj sugovornik mi ushićeno ističe kako ništa drugo ne bi radio s takvim guštom kao sadašnji posao.

“Kako si i sama rekla sad u razgovoru, nema toga što burger i pivo ne mogu riješiti. Činjenica je da sam primjerice sam u svemu, sigurno to ne bih mogao kvalitetno odraditi. Tim je sve, a ja sam samo jedan od kotačića koji su potrebni da sve funkcionira.”

Kad smo već kod tima i općepoznate činjenice da je danas u ugostiteljstvu doista teško pronaći i zadržati vrijedne radnike od povjerenja, zanimalo me i kako u Submarineu stoje po tom pitanju te koliko su im zapravo bitni zaposlenici.

Tim je sve, a ja sam samo jedan od kotačića koji su potrebni da sve funkcionira

“Da, kolege/ice su nam izuzetno važan dio Submarinea, oni su temelji firme. Trudimo se omogućiti im kvalitetne uvjete. Sve radimo po propisima i zakonu te se trudimo održavati otvorenu, dvosmjernu komunikaciju. Nedavno smo započeli novi projekt na koji smo ponosni – Submarine pipeline. Nije ništa revolucionarno na svjetskom nivou, ali za nas je ogromno. Cilj je da kolegice i kolege koje žele napredovati dobiju mogućnost da se dodatno educiraju, dokažu u vrlo jasnim situacijama kako bismo mi, ali i oni vidjeli jesu li spremni za nove izazove. Sada kada imamo preko 100 zaposlenih konstantno se otvaraju nove pozicije, a želja nam je bila da svi znaju da mogu napredovati unutar firme ako to žele, te da svakim danom postoji sve više novih pozicija koje se trebaju popuniti. Prije nekoliko tjedana smo krenuli s prva dva kandidata te se veselim njihovom rastu unutar Submarinea, ali isto tako i rastu Submarinea s njima.”

Ono što mi je posebno upalo u oči kada je u pitanju Submarine lanac, osim burgera, ujedno je i njihov brending. Objašnjavam Luki kako sam primijetila njihovu aktivnu komunikaciju na društvenim mrežama, vizuale, karakterističan interijer koji možemo uočiti u svakom njihovom lokalu, grafička oblikovanja koja se vežu uz njih, pa recimo i uvijek dobru glazbu koju puštaju itd. U svoju obranu moj sugovornik ima štošta reći na tu temu.

“Komunikacija na svim kanalima, ne samo na društvenim mrežama je za nas izuzetno važna iz dva razloga. Prvi je da je to naše ogledalo jer jako puno naših gostiju nas prvo primijeti ondje pa tek onda dođe, a i naravno, to je odličan način da ih podsjetimo da smo tu. Drugi dio je feedback koji dobijemo od njih. Nažalost, to nije uvijek ono što želimo čuti, ali baš iz tog razloga na sve komentare reagiramo online ASAP. U restoranima postoji cijeli protokol koji se aktivira kako bi se detektiralo gdje je došlo do propusta te se uvode, ako je potrebno, novi protokoli kako bi se smanjila mogućnost pogreške. Važno je naglasiti da ponekad komentari nisu iskreni, te u tom slučaju stanemo na stranu naših kolega i javno ih branimo. Za sve to imamo onda i vrlo jasne dokaze.” objašnjava.

Na temu glazbe, kaže mi pak da su na svoj radio izuzetno ponosni, te da on upotpunjuje doživljaj kojem u Submarineu teže. Luka mi srdačno napominje kako mu je baš cool da sam to istaknula jer su oni zapravo pokrenuli vlastiti internetski radio u suradnji s Yammatom.

Naglašava pritom kako se tu ne radi o playlisti nego baš o radiju. Na taj potez su se odlučili jer im je glazba jako bitna i jedan od razloga dobre atmosfere u svim njihovim restoranima,

Pitanje o konkurenciji naravno, bilo je neizbježno. Kažem mu kako sam mišljenja da danas u gradu stvarno ima jako puno dobrih mjesta za pojesti burger. Isto tako, ima i kvalitetnih street food festivala koji su posvećeni upravo burgerima.

Iako mi je Luka u nekoliko navrata između redova rekao da naprosto nemaju konkurenciju, odnosno da ne postoji drugi hrvatski lanac burgera po uzoru na Submarine, kaže kako su oni definitivno za fer igru te da podupiru scenu. U to ime otkriva mi i da živi u centru te da često navrati u Burgeraj, ali uz smiješak napominje da je to uvijek inkognito.

“S naše strane, ali vjerujem i kod kolega, nema negativne konkurencije, samo pozitivne. Drago mi je da će Ivan iz Masona otvoriti uskoro svoj prvi burger bar. Veseli me da se otvaraju novi burger barovi koji imaju vrlo jasnu priču i kvalitetne burgere. Street food festivali su definitivno burgerima omogućili vrlo jaku scenu na kojoj se mogu predstaviti široj publici, ali isto tako se pokazalo da burgera nikad dosta.”

Izuzetno je važno da se postigne konzistentnost s jelima, jer gosti koji se vraćaju točno znaju sto žele dobiti

Naš razgovor se odmah spontano nastavlja i na temu ljubavi prema burgerima i dugogodišnjem hypeu koji ne jenjava. Isto tako, i kod Hrvata je primjetna velika ljubav prema burgerima, a Luka se nadovezuje i govori kako je burger i dalje jedno od najpopularnijih jela na svijetu.

“Moram se sada ovdje opet vratiti na kvalitetne namirnice koje su ključ svega, pa tako i burgera. Što se tiče ponude, mi vjerujemo da je potreban vrlo kvalitetan i prepoznatljiv ‘kostur’ koji sadrži najpopularnija jela zbog kojih vas je javnost i prepoznala. Izuzetno je važno da se postigne konzistentnost s jelima, jer gosti koji se vraćaju točno znaju sto žele dobiti. Više nema mjesta za iznenađenja. S druge strane, mi stalno eksperimentiramo s novim namirnicama poput sada već popularnog avokada te noviteta poput kelja i kefira.”

Kako sam se upravo vratila iz Beograda, u kojem kao i u Rijeci isto tako imaju Submarine restoran, pitala sam Luku da mi ispriča i taj moment te kakve reakcije na njihove burgere dolaze iz Srbije. “To je bio splet okolnosti koji je uspio. Vrlo smo ponosni da postoji Submarine restoran u drugoj zemlji. Naš istraživački duh nas je uputio da probamo u drugoj zemlji i da vidimo koje to probleme nosi. Školu smo naravno platili jer nije bilo lako. Za sve nas to je bio jedan novi izazov te iskustvo. Ponosan sam, jer imati restoran u drugoj zemlji nije lako, ali je smjer koji nas definitivno zanima.”

Iskreno, sve je teže naći brend za koji radiš, a u isto vrijeme vjeruješ u njega i znaš da sve što komuniciraš stoji

Iako smo Luka i ja razgovor vodili dosta dugo, primjećujem i da je malo već nervozan jer do otvorenja šestog zagrebačkog restorana ostalo je jako malo. Prolazeći kroz novi prostor u Tkalči s njim i s kolegicom Ivonom Conjar, voditeljicom marketinga Submarinea i kako Luka voli reći, svojom desnom rukom, vidim i da je iznimno uzbuđen, ali i ono što je rijetkost, da svoj posao unatoč velikim odgovornostima i očekivanjima radi izvrsno, promišljeno, strastveno i da je na svako moje pitanje imao vrlo opširan, detaljan odgovor te jasan, pozitivan stav.

“Iskreno, sve je teže naći brend za koji radiš, a u isto vrijeme vjeruješ u njega i znaš da sve što komuniciraš stoji. To je za mene možda najvažniji trenutak – vjerodostojnost. Samim time, lako mi je svima preporučiti da dođu kod nas jer to nije samo posao. Kako sam se ja do sada razvijao sa Submarineom, tako se i on razvijao sa mnom. Svi mi predstavljamo važan segment kako bi na kraju sve funkcioniralo. Tu dolazimo ponovno do po meni možda najvažnijeg aspekta uspješnog funkcioniranja firme, a to je ekipa s kojom radiš. Imamo sjajan tim koji voli svoj posao te jednako vjeruje u našu viziju. Kad imaš takvu ekipu onda je sve lakše. Čak se i teži trenuci s lakoćom tada riješe.”

Iako je prema Lukinim riječima ugostiteljstvo izuzetno stresan posao jer kako kaže, nema radnog vremena, a u pozadini se uvijek nešto odvija kako bi restorani mogli nesmetano i uspješno raditi, razgovor zaključuje s ohrabrujućom rečenicom, kako za njega, za mene, ali i sve ostale u sličnom poslu, a koja me se posebno dojmila: “Za mene ti je Submarine puno više od samo burgera. To je doživljaj, ali i brend u koji vjerujem i s kojim živim.” A to se prema mom mišljenju u ovoj Submarine priči, itekako osjeti.