Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

Šest poduzetnica govori o tome kako je pandemija koronavirusa utjecala na njihov posao

Šest hrvatskih poduzetnica koje ste već imali prilike upoznati kroz naše priče, ispričalo nam je kako se nose sa zatvaranjima, novim načinima poslovanja te koliko je koronavirus već sada utjecao na njihov posao

Dok se lome koplja oko novih Vladinih mjera po pitanju podrške tvrtkama i obtnicima i tek nekoliko dana nakon što je sve probudio najjači potres u posljednjih 140 godina, mnogima glave još uvijek nisu hladne. Tek što smo krenuli u strožu samoizolaciju, dok je vlasnice i vlasnike kozmetičkih salona i ugostiteljskih objekata dočekalo zatvaranje, kao i mnoge druge dućane i uslužne djelatnosti, dogodio se šok u šest ujutro koji je još dodatno sve stavio na hold.

Procjena je da ćemo zbog koronavirusa morati živjeti drugačije, u ovom nešto drastičnijem obliku oko dva mjeseca, i to su dobre prognoze. Samo tjedan dana nakon zatvaranja mnogi su već osjetili da im se bliži kraj, a mnogi već i morali otpustiti svoje ljude i čak zatvoriti biznis. Naravno, sve ovisi o kojem se biznisu radi, no neupitno je da će Covid-19 utjecati na apsolutno sve jer na kraju dana svi smo međusobno povezani.

Posljednjih mjeseci za Super1 intevjue su dale brojne hrvatske poduzetnice i sada smo upitali upravo njih kako su se nosile s odlukama o zatvaranju, ali i općenitom kakve prve utjecaje koronavirus ima na njihov posao.

Sandra Zajec, Frizerski salon Cookie

Aleksandar Selak

Bila sam zabrinuta, ali ne toliko radi posla, već je moja zabrinutost bila najviša za zdravlje i sigurnost mojih radnika, klijenata i moje obitelji. Svjesna sam bila da je nemoguće nastaviti s radom pod pritiskom straha. Imala sam osjećaj da svi mi ‘stojimo na rubu litice’. Ali iskreno, kada je Vlada donijela mjeru zatvaranja salona i svih uslužnih djelatnosti laknulo mi je. Rekli smo sami sebi od sada živimo dan po dan. Ipak nakon olakšanja ubrzo se javila i panika, s obzirom na to da suprug i ja imamo dvanaest zaposlenih jer on je paralelno zatvorio svoj lokal Cafe bar Cookie. Ali rekli smo sami sebi – idemo se sabrati i napraviti strategiju poslovanja te rasporediti financije na najbolji mogući način kako bi zaštitili svoje djelatnike koji su s nama niz godina jer nismo ni htjeli pomišljati na otkaze. Stopiranje salona Cookie ne znači samo financijski gubitak već ostaje i pitanje kako će se razvijati poslovanje nakon ovog kaosa. Moji termini su popunjeni skoro pet tjedana unaprijed – pa kako reorganizirati poslovanje i hoću li u budućnosti uopće moći nastaviti tim tempom rada?

Kada je Vlada donijela mjeru zatvaranja salona i svih uslužnih djelatnosti laknulo mi je. Rekli smo sami sebi od sada živimo dan po dan

Sreća je da sam osoba koja uvijek vidi svjetlo na kraju tunela, pa se ne uzrujavam. Sada je najbitnije da se svi držimo mjera, ostanemo doma te zaštitimo sebe i druge. Ova situacija ima i pozitivnu stranu gdje se svi možemo zapitati kako biti bolji u svemu, da malo više uđemo u sebe i promijenimo svoje ishode. Plan trenutno nemam i živim dan po dan. Vrijeme mi jako brzo prolazi i konačno se mogu posvetiti svojoj djeci u potpunosti, iskreno, oni me smiruju. Uz to, imam toliko za čistiti, svaki dan, da bi mi i tri tjedna karantene bilo premalo, haha. Zahvalna sam što mi u potresu ništa nije stradalo, osim moje psihe. Salon je ok, više sam štete imala u stanu.

A što se tiče države i njezinog općenitog ponašanja prema poduzetnicima, tu ne vidim neki pomak. Ljudi koji nisu u privatnom sektoru ne vide širu sliku potpora u ovoj situaciji, oni vide samo 3.250 kuna potpore, ali ne vide koje sve zapreke morate prijeći da bi to ostvarili. Možda je i njima ovo škola, ali čisto sumnjam.

Mirela Mikšić, Lela Design

Aleksandar Selak

Cijela ova situacija odvijala se jako brzo, posljedice su se osjetile već s prvim oboljelim od koronavirusa u Hrvatskoj. Prvo su otkazani svi poslovni eventi, a kako nam se primiče sezona vjenčanja krenulo je i otkazivanje događaja u četvrtom i petom mjesecu. S 16. ožujkom zatvorili smo studio, radionu pa čak i internet trgovinu cvijeća jer nema uvoza cvijeća. Trenutno svi radimo od doma jer nam je važna sigurnost djelatnika, odgovaramo na pitanja mladenaca i pomičemo događaje na kasniji period, ali i to je vrlo teško jer je situacija neizvjesna i nepredvidiva te je ljudima uopće teško dati točne informacije. Naši klijenti, mladenci, jako su svi tužni jer naravno – veselili su se svom vjenčanju u društvu prijatelja i obitelji, uz glazbu i čarobne cvjetne instalacije.

Ipak, iako je situacija totalno neizvjesna, moram reći da nitko nije u panici. Svi razumiju situaciju i za sada se ne govori o novim datumima. Vjerujem da čim krene na bolje, sve će se samo od sebe posložiti. Datumi će se prebacivati na petke ili nedjelje i nekako sam sigurna da će svi događaji biti još veseliji jer ćemo imati dodatni razlog za slavlje. Povratak poslovnih evenata, e to je već malo teža priča – to sigurno neće biti u ovoj godini već tek sljedeće, barem su to moje procjene.

Posljedice ovakve krize osjetit će svi, naš posao je usko vezan s turizmom i dolaskom stranaca.

Mene su godine iskustva naučile da uvijek imam plan B ili da ga vrlo brzo osmislim. Moj obrt postoji preko 25 godina i preživjela sam ratna vremena i razne recesije, tako da uvijek vodim brigu o sigurnosti Lela Design brenda. Naravno, to je moguće i zato što smo mali obrt te mogu provesti brze promjene i prilagodbe. Naš posao su projekti koji se protežu od godinu do dvije i uvijek moramo klijentima širiti sigurnost da se mogu pouzdati u naš dugoročni rad.

Mislim da to naši klijenti i prepoznaju, te osjećaju da su u sigurnim rukama. Međutim, posljedice ovakve krize osjetit će svi, naš posao je usko vezan s turizmom i dolaskom stranaca. Smatram da će ova godina za sve biti jako teška, ali je bitno ostati na sceni i preživjeti. Sljedeće godine smatram da će sve biti po starom. Od potresa nismo imali velike štete, malo su nam popucali zidovi, ali bitnije od toga je da smo svi živi i zdravi.

Ida Jurjević, Cvjetni atelier

Aleksandar Selak

Cvjećarnicu sam zatvorila pola dana unaprijed jer je sve upućivalo da će se pooštriti mjere, pa sam preduhitrila sustav. Podijelila sam ostatke rezanog cvijeća, neke osjetljivije lončanice također. Ostalo bilje sam dobro zalila jer ne znam hoću li se i kada moći doći pobrinuti se za njih. Situacija je potpuno nadrealna. Sve je kao ok, ali ništa nije. Podsjeća me sve na prošlost, kada je eksplodirao Černobil. Bili smo klinci i nije nam bilo jasno što se događa, iako se u zraku, kao i danas osjećao neki teški, gusti nemir. Po prirodi sam disciplinirana, i ne pada mi teško izolacija, a ionako si uvijek nađem posla. Jučer sam se uhvatila šivanja pamučnih masaka, našla sam neki jednostavni model, pa ih dijelim ljudima koji ih žele. Besplatno, naravno, ionako su više za umiriti psihu. I onih koji ih nose, i mene koja ih šijem. Zadala sam si neku dnevnu rutinu, pa ćemo vidjeti.

Nije toliko problematično organizirati poslovanje po principu naručivanja, ali naprosto ne postoje prigode u ovom trenutku koje trebaju cvijeće

Pokušavam ne razmišljati puno unaprijed. Ako situacija potraje, pitanje je hoću li moći nastaviti sa svojim poslom. Prednost mi je što radim sama, tako da ne moram razmišljati o otpuštanju djelatnika, ali isto tako, ako ne radim, nemam načina za održati likvidnost. Nije toliko problematično organizirati poslovanje po principu naručivanja, bilo online ili telefonski, ali naprosto ne postoje prigode u ovom trenutku koje trebaju cvijeće. Također, iako postoje kvalitetni domaći proizvođači, naš posao uvelike ovisi o uvozu cvijeća, osobito svilenog, tako da smo u ovom trenutku u problemu i na tom planu. Svaki dan gledam videa na društvenim mrežama koje dijele nizozemski proizvođači, kako se svakog dana uništavaju tone i tone svježeg cvijeća. Tužan prizor.

Sve ovisi o tome koliko će trajati ova, s jedne strane stanka, a s druge potpuno kaotična situacija koja u jednom trenutku nudi stotine različitih ishoda. Razmišljamo o tome hoće li se svijet promijeniti, hoće li se ljudi ujediniti prema nekom boljem cilju, plemenitijem životu. Kada promatrate njihove navike i ponašanje sada, čini se da se većina grčevito trudi da stvari ostanu potpuno iste. A sve što se događa realno traži promjenu. Uzmi malo, uzmi jedno, jedi polako, nauči uživati u tom jednom i u tom polakom. Ako ne možeš van, uđi u sebe, budi sam sa sobom, budi si ok, budi si blizak. Vjerujem u održavanje duha, duh je uistinu čudesno moćan, pa istinski vjerujem da će vrijeme donijeti neke stvari koje možda ne možemo u ovome trenutku predvidjeti. Novo društveno uređenje, možda? Novo stanje duha, nemam pojma. Svakako, situacija je izazovna i izuzetno zanimljiva. Za početak ću se pokušati ne razboljeti, održati duh također zdravim i sudjelovati koliko mogu u oporavku. Zauzeti mjesto koje osjećam svojim, i s dobrom vjerom i u dobrom duhu očekivati što dolazi. Sretna sam što mi se prilikom potresa nije ništa uništilo, atelier sam našla u stanju u kakvom sam ga i zatvorila.

Što se tiče države, navikli smo ne očekivati ništa, tako da se ne nadam nikakvim ustupcima, ni velikoj pomoći. Možda za početak početi s davanjima, ukidanje poreza na neko vrijeme, beskamatni krediti. Moje su ideje nažalost jednostavne i nemaštovite, tako da bih radije da te prijedloge osmisle vješti ekonomisti i ekipa koja široko i hrabro misli o financijama. Ja bih radije aranžirala cvijeće.

Martina Franić, Studio Pepel

Riječi ‘nadrealno’ i ‘nestvarno’ potpuno su se istrošile ovih dana, ali da, tako mi je to izgledalo i izgleda, no nisam se zabrinula. S godinama naučila sam brzo sagledavati stvarnost, usredotočiti se na bitno, disciplinirati se koliko god je potrebno. Ja ionako vodim jedan podosta izolirani život. Stanovanje, atelje i dućan sve mi je to u okrugu od 200 metara, sva sreća imam i vrt. Travanj i dio svibnja trebala sam provesti u Kini, u Fupingu na jednoj rezidenciji kao keramičarka. Naravno, to putovanje je odgođeno. Ubrzo je nastupila epidemija. Cijeli svijet je stao. Dućan sam zatvorila u trenutku kada su objavili da u ponoć proglašavaju karantenu na cijelom području Hrvatske. Bez straha, danas postoji mnogo drugih načina prodaje. I dalje je najvažnije razvijati svoje vještine, a mislim da će dobar proizvod uvijek naći kupca.

Nemam web shop jer sam htjela prvo stvoriti fizičku prodavaonicu, gdje će ljudi moći dodirnuti keramičke predmete, na miru razgledati i raspitivati se o tehnikama i materijalima, kupovati nakon što razmisle. Dosta neambiciozno sam krenula u sve to i mislila kako ću na miru stvarati, no ubrzo je nastao jedan užurbani ritam zbog narudžbi i dodatnih poslova. I to je super. Vrlo inspirativno. Eto, sad imam vremena i uhvatiti korak sa svim svojim idejama i potražnjama izvana. Ova situacija me na kraju potakla da napravim mogućnost prodaje preko Facebooka i Instagrama. Sve će biti lansirano kroz koji dan, pa ćemo vidjeti. Nadam se da ljudi neće zaboraviti na značaj umjetnosti, lijepih stvari i umjetničkih uporabnih predmeta.

Ova situacija me na kraju potakla da napravim mogućnost prodaje preko Facebooka i Instagrama. Sve će biti lansirano kroz koji dan

Trenutno je zbog epidemije sve mutno. Svi traže novi smjer, novi način, sve što znamo sada se ruši, krećemo s neke nove točke i gledišta i polazišta. Tražim mir i tražim tišinu i samoću, da vidim kako dalje, kako je najbolje za mene, za moju obitelj, za moje bližnje. Treba se prvo svatko pobrinuti za sebe, iz te pozicije pomoći prvom do sebe ako je moguće, zatim se uključiti u neke kolektivne aktivnosti. Sva sreća, prošla sam neke krize u životu, disciplina je veliki saveznik, svoje navike treba skupiti i reducirati lagodnosti koje smo do tada uživali i naći zadovoljstvo u savladavanju nove situacije.

Potres mi je bio zastrašujuć. Pretužna je činjenica gledati kako su ljudima stradali domovi i kako je stradao jedan nevin mladi život. Zahvalna sam što je kod mene sve prošlo bez posljedica.

Nives Borko, Selectedd

Aleksandar Selak

Mjere koje sam poduzela su te da sam zatvorila vrata showrooma za klijente te isključivo obrađujem narudžbe preko online prodaje. I tu jako pazim – radim s rukavicama i maskom te dezinficiram po cijele dane. Baš smo završili sa svim pripremnim poslovima pretvaranja Selectedd showrooma u store, odnosno u pravu trgovinu, jer ljudi jako vole dolaziti, istraživati i zadržavati se, često se vraćati, pa je to bio logičan slijed. Početkom travnja smo planirali i malo, ali slatko otvorenje. Mogu se samo nadati da ćemo to isto uspjeti napraviti do ljeta.

Trebala bih biti u prednosti jer je webshop baš lijepo funkcionirao. Posjeti su na webshopu značajno rasli iz mjeseca u mjesec, i sve je išlo svojim lijepim tokom. Jednostavnije je utoliko jer logistički imam sve posloženo i ne moram sada postavljati posao na noge. Međutim od pojave koronavirusa promet je kao odsječen nožem. Pripisujem to panici koja je zavladala i nabavci osnovnih namirnica. Selectedd ponuda ipak spada u upgrade ponudu, ne čudi me što je trenutno to tako. Vjerujem da kada prođe prvi val panike da će si ljudi ipak htjeti priuštiti dobru knjigu ili časopis, album za slike koji već godinama planiraju ispuniti slikama, fini losion za tijelo, društvenu igru za filmoljupce, neki korisni gadget ili dizajnerski predmet za dom. Vjerojatno će htjeti razveseliti prijatelja, člana obitelji kojeg dugo nisu vidjeli poklonom za rođendan. Mi smo tu da odabrano lijepo zapakiramo i uz karticu s osobnom porukom pošaljemo na adresu. K tome, od nedavno sve narudžbe dostavljamo gratis, odnosno preuzimamo trošak dostave.

Od pojave koronavirusa promet je kao odsječen nožem

No, mislim da nas sve, posebno male poduzetnike, čeka jako teško i izazovno razdoblje. Prometi će sigurno padati i trebamo ovo vrijeme iskoristiti za osmišljavanje novih projekata, optimiziranje web stranica, postavljanje novih strategija. Za to nam treba dobra energija, kreativa i pozitiva i zbog toga si ne smijemo dopustiti očaj. Ja sam doma s obitelji, home office je instaliran i od tamo radim svakodnevno. Zasad je zabavno i veselo, svaki dan zajedno ručamo i nije nam loše. Kada se skupe narudžbe odlazim do Preradovićeve i vraćam se direktno kući. Jedini izlazak bio mi je odlazak na Sljeme, ali evo i to smo sada smanjili. U dućanu mi je od potresa stradalo samo par stvari, tako da nije strašno. Ono što je strašno koliko je ljudi, među njima i naših prijatelja, ostalo bez domova u centru grada.

Dijana Sušac, August

Borko Vukosav

Svi znamo da se sva jaja ne stavljaju u jednu košaru i nije da ih nismo pokušavali ‘razbacati’, a u naše prve tri godine August se profilirao kao izletište za Zagrepčane te strance koji žive u Zagrebu. S tek ponekom iznimkom iz okolnih urbanih područja poput Siska ili Kutine. Opcija dostave hrane nije nam čak ni opcija – u Zagreb ne možemo dostavljati, preskupo je. Lokalno nemamo infrastrukturu na koju bismo se mogli osloniti poput Wolta ili Glova, a sami nemamo financijskih preduvjeta da to pokrenemo. No čak kad bismo i imali – osamdeset posto naših gostiju jednostavno ne živi lokalno.

Mi trenutno nemamo rješenja za obavljanje posla i zatvorili smo. Cijeli naš mali pogon ostaje kod kuće, ali ne planiramo otpuštanja

Naša okolica je primarno ruralna, ljudi imaju svoje vrtove, dvorišta i stoku. Sve potrebne namirnice, a sad i sve potrebno vrijeme, da ih pretvore u domaće obroke. Mi trenutno nemamo rješenja za obavljanje posla i zatvorili smo naravno, kao i svi. Zasad cijeli naš mali pogon ostaje kod kuće, ali ne planiramo otpuštanja. Nadamo se da ćemo minimalne plaće pokriti uz državnu pomoć. Za troškove hladnog pogona razmatramo neki manji kredit.

Za to vrijeme, moj korporacijski dio života funkcionira besprijekorno jer mi je posao ionako digitalan i online. Gotovo tri tisuće zaposlenih radi od kuće već tjedan dana i funkcioniramo bez problema. Morali smo se, naravno, svi malo naviknuti na ovakav način rada, no nakon prvih par dana sve ide ‘kao po loju’. Što se tiče potresa, u Moslavini se nešto nešto sitno treslo. Ukratko, nadamo se da brzom povratku u osunčani Augustov vinograd u istom sastavu jači no ikad.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba