Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

S Nikitom Glasnović o taekwondou, povratku u Hrvatsku i skandinavskom stilu koji tako dobro nosi

Iako je rođena u Švedskoj, Nikita se nedavno vratila u Hrvatsku i počela trenirati za hrvatsku reprezentaciju

Otkad zna za sebe, Nikita Glasnović okružena je taekwondoom. Njezin otac Mario ima Toigye Taekwondo Club u švedskom Malmöu pa su ona i brat Leon još u djetinjstvu počeli trenirati ovu korejsku borilačku vještinu. Roditelji su im imena dali po protagonistima filmova Luca Bessona Nikita iz 1990. i Leon Profesionalac iz 1994., a iako je Leonu tek 19 godina dok su Nikiti 24, i dalje treniraju zajedno i zajedno su preselili u Split.

“U Hrvatsku smo se vratili zbog taekwondoa”, kaže Nikita. Jer nakon polufinala Olimpijskih igara u Riju na kojima se natjecala 2016., švedski Olimpijski savez odlučio joj je iznenada uskratiti financijsku potporu zbog čega je uz treninge morala početi raditi. Godine 2011. bila je proglašena najperspektivnijom sportašicom grada Malmöa, a 2015. joj je pripala titula Malmö Female Athlete of the Year. No, kad je počela nastupati s hrvatskom reprezentacijom bilo je, kaže, sasvim prirodno da u Hrvatskoj i živi.

Nikitu smo uhvatili u Zagrebu, tijekom vikend odmora od turista i glazbenih festivala koji trenutno okupiraju Split, a ispričala nam je čime se bavi kad ne trenira, kako je na nju utjecao čuveni skandinavski stil i koliko dugo planira ostati u Hrvatskoj.

JEDAN DAN U ŽIVOTU PROFESIONALNE SPORTAŠICE

Nikita Glasnović
Aleksandar Selak

“Ja sam se skoro rodila uz taekwondo”, kaže mi Nikita dok ispijamo kavu u zagrebačkom cafeu Monocycle uz Meštrovićev paviljon. “Tata mi vodi taekwondo klub u Švedskoj i tako sam počela od malena. Probala sam i neke druge sportove, ali svaki put sam završila gdje mi je bilo najljepše, na taekwondo tatamiju. Kad sam se odlučila baviti taekwondoom profesionalno tako mi je bio gušt trenirati, putovati i boriti se da sam se jednostavno zaljubila u sport.”

U Hrvatsku je stigla prije otprilike godinu dana, dok joj se brat Leon priključio prije otprilike mjesec. “Imam 24 godina, ali osjećam se kao da imam 19 i da sam tek krenula. Od kad sam došla u Hrvatsku imam više energije i vidim svaki dan da imam više prostora za razvoj i bolje medalje. Naravno, jako sam ponosna na ono što sam već osvojila, ali nisam zadovoljna. Ima još puno borbi za pobijediti. No, nikad si ne radim pritisak, više mi paše da uživam u onome što radim svaki dan i da vjerujem u sebe.”

Nikita Glasnović
Aleksandar Selak

Dan joj izgleda tako da ustaje u 6 kako bi popila smoothie i kavu, a na treningu je već u 7:30. “Kad se vratim kući sredim se, pojedem mali doručak i družim se s obitelji, idem na plažu ili do grada na cappuccino. Često idem po povrće i voće na trg i da si kući skuham ručak. Obožavam gastronomiju i najviše vremena provodim u kuhinji. Ponekad imamo trening popodne, ali ako nemamo čitam knjigu i odmorim se. U 20 sati imamo zadnji trening i nakon toga krevet zove.”

Uz to je stigla pohađati i razne kolegije na švedskim sveučilištima. Mediji i komunikacije na Sveučilištu Lund, retoriku na Sveučilištu Linnaeus, povijest umjetnosti na Sveučilištu Umea te kolegije iz hrvatskog, bosanskog i srpskog jezika na Sveučilištu Uppsala. Danas uči kroz online tečajeve jer joj je, kaže, vrlo važno da stalno uči, čita i da joj mozak ne prestaje raditi.

SPLIT ILI MALMÖ

Nikita i Leon Glasnović
Aleksandar Selak

“Život je dosta drugačiji u Švedskoj”, uspoređuje Nikita život u Splitu i Malmöu. “Imam osjećaj da imam više vremena u Splitu i da sam mirnija. U Švedskoj sam stalno nešto tražila i negdje se vrtjela. Naravno da mi puno stvari fali iz Švedske kao što su obitelj, prijateljice i svi fantastični restorani kojoj imamo u Malmöu. Živjela sam 30 minuta od Kopenhagena i možda mi i to malo fali. Veći grad, puls i moda. Ali more i ugodno vrijeme u Splitu sve to riješe. Obožavam svoj život u Hrvatskoj.”

Do kada će ovdje ostati još ne zna. Važno joj je uvijek se negdje kretati i istraživati. “Sigurno ću ostati u Splitu dok mi traje karijera, a nakon toga ćemo vidjeti. Dečko mi živi u Švicarskoj i možda bih tamo mogla probati živjeti, no vidjet ćemo. Sada putujem kad god imam mogućnost. Ponekad samo na neki otok van Splita, a ponekad u neki veći grad. Jako me zanima agrikultura i želim znati i vidjeti više o okolici Splita. Volim umjetnost i kad imam vremena volim otići u neki veći grad da vidim izložbe i galerije. Ponekad slikam sama, ali uglavnom kuham i družim se sa svojima.”

U Hrvatskoj se, kaže, može živjeti od sporta, ali ne luksuzno. “Meni nije bitno da imam ludu plaću i da živim luksuzno, dovoljno mi je samo da svaki dan imam nešto za jesti, da mogu negdje prespavati i da ne moram brinuti. U Švedskoj sam trebala raditi. Ovdje ne moram već živim od sporta.”

UTJECAJ SKANDINAVSKOG STILA

Nikita Glasnović
Aleksandar Selak

Nikita je uvijek sjajno odjevena i, iako nije Šveđanka, nosi tajanstvenost skandinavskog stila. “Uvijek sam se zanimala za modu. Prije sam pratila sve tjedne mode, ali zadnjih godina sam se našla u nekom skandinavskom stilu. On se stalno mijenja, ponekad volim kombinirati različite boje, materijale i uzorke. Sad sam se zaljubila u sve jednostavno i svijetle boje.”

Od hrvatskih dizajnera obožava Anamariju Brkić i njezin brend A’Marie, dok od Šveđana ljubi Rodebjer, Dagmar i Hope, a nedavno je, kaže, otkrila i dizajnerski dvojac Klisab koji ju je oduševio. “Radije ću dati novac za hrvatski dizajn ili nešto zanimljivo na putovanju nego da sve kupujem u Zari. Tako odjeća ima priču i više si povezan s njom i time što nosiš.”

Budući da je rođena u Švedskoj kaže da joj je sve to bilo prirodno na neki način. “Ne mislim puno na to, prirodno mi je. U Malmöu uvijek kažemo da ako želiš nešto od mode moraš ići u Kopenhagen i to je isto utjecalo na mene. Uvijek nosim nešto mamino, sada nosim njezine biciklističke hlačice stare 30 godina.” A na pitanje kako bi usporedila stil Šveđanki s onim Hrvatica, odgovara: “Šveđanke više vole jednostavan stil, dosadne su. Hrvatice se više usuđuju i uvijek misle na sve – torbe, sandale, naočale. Meni se sviđa da su žene uvijek sređene. U Švedskoj je puno bitnije kako izgleda tvoj dom nego kako ti izgledaš, a tu je bitnije kako ti izgledaš, a ne kako živiš.”

Zahvaljujemo cafeu Monocylce, kneza Mislava 17, na ustupljenom prostoru za snimanje.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba