Razgovarale smo sa Sandrom prije puta na Europsko prvenstvo. O pritisku, natjecanju, kolegicama i modi
Sandra je već otputovala u Berlin, a mi smo jučer uspjele kratko popričati s njom prije puta; o pritisku, medaljama, njezinim kolegicama i modi
Sutra počinje Europsko prvenstvo u atletici koje se ove godine održava u Berlinu. Sandra Perković je već otputovala ondje, gdje će se ponovno natjecati u bacanju diska, a jučer je na Mladosti prije putovanja održala kratki meet up s nama novinarima. I, odmah je nekako prvo pitanje bilo više pretpostavka, hoće li se vratiti sa zlatom? Ma naravno da hoće.
Okej, s obzirom na sve njezine genijalne rezultate i postignuća dosad – od rušenja ovogodišnjeg rekorda u ožujku u Splitu, do svih njezinih zlatnih medalja, od one na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., na Svjetskom u Moskvi, na Europskom u Zurichu, na Svjetskom u Amesterdamu i na Olimpijskima u Rio de Janeiru do ponovno zlatne medalje sa Svjetskog u Londonu i zlatne medalje na Mediteranskim igrama te još hrpu drugih velikih postignuća – jako je lako zaključivati o tome da će ponovno odnijeti zlato. Ali, zanimalo nas je kako se ona, prvenstveno kao osoba, nosi s tim pritiskom i očekivanjima.
Najvažnija mi je moja prognoza
“Ja sam prvenstveno naporno radila za ono što slijedi i razumijem ta očekivanja, ona su uvijek takva. Naravno da mi je drago da u natjecanje ulazim u ulozi favorita i predstavljam Hrvatsku na taj način, ali ja se ustvari uopće ne opterećujem tim tuđim prognozama. Najvažnija mi je uvijek bila i dalje je moja prognoza, najvažnije mi je da zadovoljim prvenstveno svoje kriterije, a oni su jako visoki”, započela je Sandra i zaključila da stvarno jako ne voli zaključivati unaprijed, nikad.
Glupo je podcjenjivati druge
“Nikada ne volim govoriti da sam već nešto osvojila dok to stvarno ne napravim, nikad se ne hvalim nečime ako se to još nije dogodilo. Također, mislim da nitko nije u mogućnosti podcjenjivati Europsko prvenstvo pa tako ni ja. Najbolje bacačice diska su oduvijek bile iz Europe, a ove godine se natječu i dvije djevojke s Kube i jedna Australka, koje su jako dobre. Znamo, ipak, da su Njemice jako dobro bacale, tako da ja nikoga ne smijem podcijeniti i govoriti da sam već sad sigurna u svoje zlato”, objašnjava.
I baš takav stav i poštovanje koje ima prema ostalim ženama koje će se s njom natjecati u Berlinu Sandra je pokazivala i ranije, na drugim natjecanjima, s ostalim natjecateljicama, a najviše sa svojim kolegicama iz Hrvatske.
Sjećamo se svi intervjua koje je, nakon one velike pobjede na Olimpijskim igrama u Riju i zlatne medalje, davala naša bacačica koplja Sara Kolak. Ona je u skoro svakom intervjuu posebno naglasila da je imala veliku podršku cijelog tima, ali posebno Sandrinu podršku. Njih dvije su ne samo kolegice nego i velike prijateljice, a baš to da se međusobno podržavaju, a ne podcjenjuju, jako je ključno za žene u sportu. To misli i Sandra.
Žene u sportu kod nas su užasno jake i mislim da nam je svima uvijek na pameti to da bi jedna drugu trebale podržavati i gurati naprijed
“Prije svega mislim da ja, kao kapetanica Hrvatske atletske reprezentacije, moram preuzeti neku vrstu odgovornosti za to da vodim sve mlade sportaše, da im dam savjet kad im zatreba, nekad i kritiku, ali sve to da im prvenstveno olakšam kako ne bi morali prolaziti ono što sam možda ja prošla kad sam tek ulazila u ovaj ozbiljniji sportski svijet”, govori Sandra i nastavlja kako je važno da si općenito svi ljudi u sportu moraju držati leđa.
“Moramo se držati zajedno jer nas nema puno, ali svjesni smo koliko je svatko od nas vrijedan i zbog toga smo uvijek tu jedni za druge. Također, žene u sportu su užasno jake i mislim da nam je svima uvijek na pameti to da bi jedna drugu trebale podržavati i gurati naprijed. To i radimo, a radit ćemo i dalje”, dodaje.
Aleksandru i mene veže profesionalnost
U cijelom ovom kaosu priprema, natjecanja, napornih treninga, ozljeda s kojima se borila i svega što prolazi i u što se baca kako bi postizala rezultate kakve na kraju postiže, Sandra nađe vremena i za još neke stvari koje su joj velika sreća. Nedavno je bila model za novu kampanju Lei Lou brenda njezine velike prijateljice, dizajnerice Aleksandre Dojčinović. Zanimalo nas je kad je još i to stigla ubaciti u raspored.
“Meni vam je ta suradnja i cijelo to snimanje bilo genijalno. Aleksandra i ja smo prijateljice već godinama i sad smo i svoje prijateljstvo i jedna drugu bacile u neki potpuno novi izazov. Ona u taj da u kampanji surađuje sa sportašicom, a ja u taj da kao sportašica uskočim u ulogu modela. Na snimanju editorijala nam je bilo prezabavno i kad smo izbacili fotke ljudi su nam se počeli javljati i bili su dosta sretni kako je sve skupa ispalo”, priča Sandra i objašnjava koja je njihova zajednička tajna.
“Mislim da je ono nešto što nas dvije toliko veže ta velika profesionalnost i ljubav prema poslu. I onda se to, čini mi se, vidi i u mojim bacanjima i u njezinim kreacijama”, dodaje. I bilo bi šteta da nisu to probale spojiti, jer prema ovim fotkama sa snimanja u centru Zagreba, ispalo je divno.
Sandra inače Aleksandrine kreacije uvijek bira za svako važnije modno događanje na kojem se pojavi, a privatno se, naravno s obzirom na to da je prije svega velika sportašica, najbolje osjeća u sportskim kombinacijama. Jednu takvu Nike kombinaciju nosila je i na Mladosti jučer.