Radio je kao sezonski vrtlar, a onda je oformio jazz kvartet i o glazbi učio u Los Angelesu. On je Dorian Šestan
Rekli su mu da se nikada neće probiti i da se pripremi za neuspjeh. No, mladi glazbenik Dorian Šestan slijedio je svoje snove i za njega nije bilo predaje
U novoj rubrici Rekli su da nisam super Super1 vam predstavlja svestrane talente, inspirativne ljude za koje ste možda čuli, možda ste ih vidjeli u gradu ili na Instagramu, ali o njima niste znali ništa.
Ime i prezime: Dorian Šestan
Dob: 28
Trenutno boravim u: Zagrebu
Bavim se: Glazbom, glumom i vlasnik sam male marketinške agencije. Kao glazbenik koji živi za glazbu vrlo sam rano shvatio da ću ako se ne zauzmem za svaki segment koji je dio glazbene industrije (glazba, produkcija, menadžment, promocija…) biti na milosti i nemilosti tuđih odluka. Sa snovima koje sam sanjao, ta opcija nikako nije dolazila u obzir. Za vrijeme fakulteta počeo sam se baviti dizajnom i proučavao načine kako da od svojih bendova napravim nešto što nitko nije vidio. Ta misao i želja da napravim nešto originalno me toliko opsjedala da sam, kako bih proširio vidike o glazbi i cijeloj globalnoj industriji, jedno vrijeme živio i u Los Angelesu. Učeći, radeći na sebi stvarao sam priču koja napokon dobiva svoj potpuni oblik.
Do sada sam se bavio: gotovo poput svih kreativaca na ovim prostorima, radio sam sve što bi mi se pružilo kako bi moji snovi mogli opstati i zaživjeti. Tako sam uz glazbu radio kao konobar, u građevini, a jedno vrijeme sam čak proveo radeći kao sezonski vrtlar. Znam što znači nemati, a željeti sve. Ipak, nešto u meni mi jednostavno ne dopušta da odustanem od glazbe i svojih snova. Nakon fakulteta su se stvari promijenile i počeo sam raditi u struci kao dizajner i marketingaš. Imam sreće jer sam okružen kvalitetnim ljudima koji u meni prepoznaju ambiciju i sami žele bolje sutra za sve nas. Tako je nastala moja mala agencija i od fakulteta nismo stali isporučivati projekte za različite klijente, od malih poduzetnika do velikih korporacija. Jako sam ponosan na ljude s kojima radim i ne bi ih mijenjao ni za što.
Prvi put su mi ljudi rekli da nisam super: negdje u srednjoj školi kada hormoni krenu divljati bilo je svakakvih opaski: od onih na odijevanje, pa na glazbeni ukus i životne snove. Epizoda koju najviše pamtim bila je kada sam iz Istre odlučio krenuti na fakultet u Zagreb i prijatelj, glazbenik s kojim sam odrastao, a koji je tada već živio u Zagrebu par godina me je ‘dobronamjerno’ savjetovao: “Nije ti to isto u Zagrebu kao u Istri. U Istri te svi poznaju, a u Zagrebu si nitko i ništa. Možda si u Istri nastupao, ali u Zagrebu vjerojatno nećeš. Znaš li ti koliko bendova ima u Zagrebu? Nikome ne treba još jedan gitarista. Ljudi te neće shvaćati ozbiljno. Ljudi sviraju po 10-20 godina i nemaju ništa za pokazati. Tu ćeš se jako teško probiti. Pripremi se na neuspjeh.”
Nisam vjerovao jer: sam znao da mi se sudi po tuđim kapacitetima i da mojem prijatelju nikad nije ni bila namjera živjeti moje snove. Nije on sanjao moje snove, ja sam. Da sam krenuo razmišljati na njegov način ostao bih tamo gdje sam uvijek bio i proklinjao svijet koji se urotio protiv mene. Sva sreća, moja žrtva koju sam podnio radeći svakakve poslove samo da bi se mogao nastaviti baviti glazbom nije mi dala da posustanem. Bio sam spreman na sve, pa i pod cijenu da me zemlja proguta. “Nisam uspio” sto puta do tada, što je značio još jedan pokušaj?
Dokazao sam im da sam super tako što sam: motiviran pričom o neuspjehu u tom trenu sam si zacrtao da ću svirati na najprestižnijim i najpoznatijim mjestima u Zagrebu pa kud puklo da puklo. Šest mjeseci je prošlo, a moj novooformljeni bend nastupao je u Mimari na jednom eventu. Nedugo nakon toga slijedi i Europski trg, pa Zrinjevac, Tomislavac, MUO, a čak smo bili i prvi bend koji je nastupao u Johann Francku nakon otvorenja. Danas imam preko 400 nastupa u Zagrebu i okolici, Istri, Sloveniji, Italiji pa čak i u Engleskoj. Pozornice sam dijelio s TBF-om, Psihomodopopom i Vlatkom Stefanovskim, a sve je to bila samo uvertira za odlazak u Los Angeles gdje sam upoznao Nick Z Marina (Malmsteen, Vai, Wylde, Bettencourt), Lea Scalu (Gibson guitars, Scala Guitars) i imao priliku učiti od najboljih.
Super stvari na kojima trenutno radim su: uz posao, sport i neke manje uloge na velikom platnu oformio sam vlastiti jazz kvartet i kao frontman krećem u autorske vode. Do sada sam radio na iskustvu i tesao svoj zanat, a sada je došlo vrijeme da sve to znanje i ljubav pretočim u nešto što će ostaviti trag. Surađujem s vrhunskim glazbenicima koji vole glazbu i izražavaju se na način koji ovdje nije uobičajen što me jako veseli. Opet sam na početku, no za strah mjesta nema. Iskusni smo, inspirirani i stvaramo ono što volimo. Bit će ovo početak jedne nove priče i poučen dosadašnjim iskustvom – samo nebo je granica. Ovim putem bih iskoristio priliku i pozvao sve ljubitelje glazbe da nam se pridruže na premijernom koncertu u Kulturnom Centru Mesnička 25.6. u Zagrebu s početkom u 21:00 h.
Moj rad možete vidjeti: Facebooku i Instagramu, a također, pripremam i nove glazbene materijale koje možete pratiti na mojoj službenoj stranici.