Prva je legalizirala tvrtku za šetnje pasa u Hrvatskoj, a danas je toliko tražena da klijente mora odbijati

Saša Španović je, unatoč pesimističnim prognozama okoline, odlučila pokrenuti vlastiti posao o kojem je oduvijek maštala

Pozovete li Sašu Španović na kavu, i u slučaju da ona uopće na to uspije pristati, vrlo će vam vjerojatno društvo raditi brojni četveronožni ljubimci. Zašto? Ona je sama to najbolje dočarala kad je prije nekoliko mjeseci podijelila viralnu fotografiju svojih ‘klijenata’ u dnevnom boravku, i naišla na cijeli niz oduševljenih komentara.

Saša je prije pet godina, prva u Hrvatskoj, legalizirala tvrtku za profesionalne šetnje pasa, te predstavila hotel za pse koji ne uključuje kaveze, već čuvanje u stanu, i otad živi svoj poslovni san. Kroz osnovnu i srednju školu volontirala je po raznim azilima za životinje, zatim poželjela i sama nabaviti psa. Kad je u njezin život prije 15 godina stigao Ron, počela je dobivati jasnu viziju onog čime se želi baviti.

Govorili su joj da nikad neće uspjeti u tom poslu

Upisala je studij veterine, a na posljednjoj je godini pokrenula spomenuti posao, tvrtku Pets Only. Šira okolina je na početku, priznaje, nije podržavala i govorili su joj da nikad neće uspjeti, a danas je interes za uslugama koje nudi toliki da klijente mora čak i odbijati.

Pets Only ima šest stalnih zaposlenika, i nudi dnevno i višednevno čuvanje pasa, čuvanje egzotičnih životinja i glodavaca, obilaske mačaka kad su vlasnici odsutni, vođenje ljubimaca veterinaru, davanje terapije, a s nekoliko tvrtki, priča Saša, ima sklopljene ugovore pa njihovim zaposlenicima drže razne edukacije o psima. Cijene šetnje kreću se između 40 i 70 kuna, a cijena čuvanja između 100 i 200 kuna.

Na pitanje o tome tko su njezini najčešći klijenti, Saša spremno odgovara: “Profil ljudi je zaista raznovrstan, od studenata pa do umirovljenika. Često su to sportaši i glumci, poslovni ljudi koji putuju, a u zadnje vrijeme jako puno klijenata su ljudi zaraženi koronavirusom te oni u samoizolacijama.”

Sa svakom životinjom se mora raditi i svaka životinja mora znati tko je gazda, odnosno, kako ja to zovem, osnove hijerarhije

Kaže da zbilja, kao što prikazuje spomenuta viralna fotografija, na kave dolazi punih ruku, a neki joj vlasnici, kaže, čak i plaćaju da njihove pse nauči da se primjereno ponašaju u kafićima. Kad pričamo o tolikom broju pasa koje u isto vrijeme čuva, pitamo je i koliko je maksimalni broj s kojim može izaći na kraj, a odgovor od njih 15 prilično nas je iznenadio.

Ne postoje problematične životinje – samo problematični vlasnici

Svi psi koji dolaze su socijalizirani i poslušni, objašnjava nam, tako da zapravo nema problema s njima. Dapače, čvrsto vjeruje da problem, ako ga i ima, generalno nikad ne leži u životinji. “Problematične životinje ne postoje, postoje samo problematični vlasnici, odnosno klijenti. Apsolutno sa svima sam uspjela izaći na kraj, obično sam ja ta koja pobijedi u igri živaca. Sa svakom životinjom se mora raditi i svaka životinja mora znati tko je gazda, odnosno, kako ja to zovem, osnove hijerarhije. Jako puno mi u tome pomažu moji psi, stariji mops Ron koji je sada u mirovini i svoj je znanje prenio na francuskog buldoga Trexa koji smiruje situacije i sudjeluje u svakom radnom danu”, priča kroz osmijeh.

A kad je riječ o prosječnom radnom danu, Saša kaže kako je on nekad počinjao ustajanjem u pet sati ujutro, a danas, s obzirom na to da je zaposlila veći broj ljudi, ipak može spavati nešto dulje. Uglavnom vodi tzv. vrtić, i eventualno ubaci koju šetnju ako neki vlasnik inzistira da baš ona šeće njegovog psa, ili ako je psu potrebna posebna socijalizacija.

Apsolutno se ne mogu zamisliti da radim išta drugo, koliko god je ovo naporno, užasno odgovorno i ponekad iscrpljujuće

U pravilu prva ekipa, kaže, stiže u sedam sati ujutro, a jednom kad se svi skupe, kreće se s planom i programom prilagođenim potrebama pasa. Mahom se radi o redu igre, redu spavanja, redu hranjenja, a nekim se psima mora davati i terapija. Kad ode jutarnja ekipa, kako ih Saša naziva, stiže ona popodnevna, a neki ostaju čak i preko noći, zbog čega joj radni dan ponekad traje i do 24 sata.

Posao želi proširiti i van Zagreba

No, unatoč napornom tempu, Saša ovo što radi ne bi mijenjala ni za koji drugi posao. “Apsolutno se ne mogu zamisliti da radim išta drugo, koliko god je ovo naporno, užasno odgovorno i ponekad iscrpljujuće. Slobodnih dana gotovo ni nemam, a o tome da se, ne daj bože, razbolim ne želim ni pomišljati. Imam punu podršku svojih najbližih, dečka i obitelji, te prijatelja koji su navikli da se s njima rijetko mogu vidjeti”, priznaje. Štoviše, u planu je širenje posla van granica Zagreba, što je stalo zbog pandemije koronavirusa, ali u što ona uopće ne sumnja da će, prije ili kasnije realizirati.

Za kraj našeg razgovora, Sašu smo pitale i da s nama podijeli kakvu humorističnu anegdotu s posla, budući da smo nekako uvjerene da ih ne nedostaje. “Evo baš nedavno je vlasnik došao u vrtić po svog psa, pa je skoro otišao iz njega s tuđim ljubimcem jer nije mogao prepoznati svog psa. Njegov pas ga je ignorirao, a drugi pas mu se zaletio sav sretan. Sve skupa je čak i pomalo tužno, ali svejedno nas je nasmijalo”, otkrila je.