Nekad je nužno odabrati stranu
S1 priča

Poznata hrvatska blogerica otkrila nam je kako je terapiju za svoj panični poremećaj pronašla u vrtlarenju

FOTO: Click4chic

Iako smo Mateu Frajsberger, autoricu poznatog bloga i vloga Click4Chic u početku percipirali kroz modu i trendove, čemu je inicijalno i posvetila svoj internetski kutak, kroz godine puno toga se promijenilo. Danas nerijetko progovara o društveno osjetljivim temama, pomaže onima kojima je pomoć potrebna, osvrće se na aktualnosti i ukazuje na one stvari o kojima bi trebalo javno progovarati, a nedavno se intenzivno posvetila i jednom neočekivanom hobiju. Naime, Matea je modu djelomično ostavila iza sebe i bacila se u vrtlarenje.

Predznanje nula, volje više no ikad

Kako mi objašnjava u razgovoru, oduvijek je sanjala imati svoj vrt i uzgajati povrće barem za sebe i svoje bližnje. Vremena za pokretanje te akcije uvijek je nedostajalo, ali cijela ova situacija s pandemijom koronavirusa otvorila joj je prostora da krene u tu novu uzbudljivu avanturu. Naime, dečko Danijel i ona uredili su tako komadić zemlje iza kuće u kojoj zajedno žive, postavili drvene gredice i Matea je ondje zasadila neke vrste najdražeg joj povrća. No, otvoreno mi priznaje kako predznanja o vrtlarstvu nije imala baš nikakvog, pa je dane u početku uglavnom provodila čitajući o tome na internetu i gledajući YouTube videa. Sve se u prvim danima svodilo na to kako posaditi sjeme, doznati koliko mu treba vremena da proklija, koje vrste se mogu saditi jedna uz drugu itd.

Matea danas, moglo bi se reći, ima već ozbiljan kućni vrt. Podijeljen je u dva dijela, jedan dio je vani, dok je povrće kao što su mrkva, tikvice, paradajz, cherry rajčice, mahune, kukuruz šećerac, krastavci posađeni u gredice. Napominje i kako ima mini vrt u teglama na balkonu gdje se trenutno mogu pronaći cikla, chilli feferoni, rotkvice, grašak, paprike, blitva. Osim toga, jedan dio balkona posvećen je i začinima. Matea i Danijel mogu se pohvaliti tako domaćim vlascem, peršinom, ružmarinom, curryjem, bosiljkom, majčinom dušicom itd. Htjela je, kako dodaje, testirati i doznati kolika je zapravo razlika između te dvije vrste uzgoja i što će se na kraju pokazati optimalnim.

Matea po povrće za salatu sada skokne samo do vrta, ne do trgovine

No, kao najteži dio procesa bio je, govori, priprema zemlje za sađenje i postavljanje samih gredica. Tada joj je baš trebala, govori, muška ruka, inače bi sada još uvijek okopavala. Ostalo sve je za nju bio proces učenja i općenito prikupljanje informacija o biljkama. Za taj dio, osim ubiranja plodova, Matea ističe kako joj je bio nekako najzanimljiviji. Kako je po prirodi i inače jako znatiželjna, čim se za nešto zainteresira mora to do kraja savladati, no ne krije kako je tu ipak bilo toliko puno sitnica i stvari za naučiti. Ali, kaže da se uloženo vrijeme itekako isplatilo.

Matea je upravo zbog svega toga na sebe danas iznimno ponosna, a već iduće godine planira isprobati neke druge stvari u domeni vrtlarstva. Kaže mi kako zbilja ima jako puno planova, ali i da joj je netko rekao da će se jednog dana svako jutro dizati, zalijevati, vezati paradajz, da mu ne bi vjerovala. No, sada je to doista njezina svakodnevica. Vesele je jako te promjene na komadiću zemlje koju ima, jer je svako jutro dočeka neko iznenađenje. Čak su joj i nesretne situacije svojevrsno veselje u tom procesu učenja, kada primjerice puž pojede plodove i kada mora generalno pronaći rješenje za takve situacije.

Vrt kao idealno mjesto za opuštanje i rješavanje tjeskobe

Što se tiče pak isplativosti cijelog ovog pothvata, Matea me podsjeća kako joj je ovo ipak prva godina ozbiljnog vrtlarenja i da još nije u toj fazi. Trebala je dosta uložiti, u kvalitetnu zemlju, tegle, gredice, ali već sama činjenica da više ne ide u trgovinu po povrće za salatu je odlična stvar. Veseli je i što tako može doprinijeti tom zelenijem načinu življenja, organskom uzgoju, samodostatnosti, ako ništa, barem za svoju obitelj.

Kao još jedan benefit vrta ističe i definitivno taj mir koji osjeća svaki put kada gura ruke u zemlju. Kako ima dijagnosticiran panični poremećaj, priroda je nešto što joj najviše pomaže. Sada konačno ima i taj luksuz da se samo spusti stepenicama iz kuće gdje je čeka njezin raj za opuštanje misli, rješavanje tjeskobe i mjesto gdje ima vrijeme samo za sebe. Upravo je to jedan od razloga zbog čega planira nastaviti sa sadnjom na duge staze, samo što sada već razmišlja o plasteniku jer ne želi da joj godišnje doba u tome svemu bude prepreka.

Nisu u nju vjerovali, a sada je žicaju povrće

Trenutno je baš u procesu pripreme vrta za zimu. Kako ističe, za neke vrste kojima odgovara hladnije vrijeme već je posijala sjeme i one će trajati do prvih mrazeva. A onda, dodaje, slijedi tuga kroz cijelu zimu i tzv. jedva čekanje proljeća. Iako je imati vrt i brinuti se oko njega zapravo velika briga, Matea naglašava kako je to ona briga u kojoj naprosto uživaš. Svima sugerira da probaju, pa barem da za početak zasade teglicu začina, čak i ako nemaju adekvatan prostor za to, ili nemaju ni vrt ni balkon.

Daje do znanja kako će naučiti kroz sve to cijeniti hranu i prirodu baš kao što je i ona, ali ujedno uljepšati i svoj životni prostor. Za kraj, prisjeća se i kako su je svi prijatelji i obitelj zezali u početku oko svega toga te da nitko nije vjerovao da će je to sve skupa toliko držati, odnosno da će u tome uspjeti, a sada je doslovno svi redom žicaju domaće tikvice i rajčice.