Posao su birali prema svojem karakteru i danas su vlasnici prekrasne plantaže božura u Zaprešiću

Luka, Juraj i Lucija pokrenuli su obiteljski biznis, vlastitu proizvodnju božura. Bili smo kod njih i otkrili sve detalje

Sjećam se djetinjstva i svog oca koji je uvijek vraćajući se s tržnice majci donosio stručak svježeg cvijeća. Najbolje pamtim sunovrate i zumbule, a za posebne prilike kao što su rođendani, godišnjice ili Dan žena bile su obavezne ruže. Uglavnom tamnocrvene. Uvijek sam ih promatrala u vazi, a kada bi otpale latice, divila sam se njihovoj baršunastoj teksturi. Činilo mi se da uvijek ima cvijeće u kući, a u nekom trenutku je mama krenula uzgajati ozbiljne biljke od kojih danas mnoge sežu preko jedan metar. Ja sam se isto odlučila za tegle i svaki pomak u smislu rasta je za mene bila mala pobjeda.

Nisam stvorila naviku kupovanja svježeg cvijeća, a može me biti i sram jer još uvijek kod kuće nemam konkretnu vazu u kojoj bi ono stajalo. A onda sam saznala za Luciju, Luku i Juraja koji stoje iza imena Trogrlić božuri i brže bolje sam htjela znati koja je njihova priča. U dva dana smo dogovorile posjet plantaži u Zaprešiću da čujem kako su došli do ideje uzgoja božura u Hrvatskoj.

LUKA JE AGRONOM, JURAJ JE MAGISTAR BRODOGRADNJE, A LUCIJA JE MARKETINGAŠICA

“Ideju je prvi dobio Luka”, kreće Lucija jer je kako kaže htio raditi posao u struci pa je pokrenuo vlastiti OPG i odlučio se za uzgoj božura. “Osim što je ovaj posao smatrao ugodnim, postojali su i drugi pozitivni razlozi zašto se odlučio krenuti u tom smjeru.” Otkriva mi da u Hrvatskoj gotovo i ne postoji uzgoj cvijeća, a posebno božura s kojima se bavi tek nekolicina ljudi. “Cvijeće se većinom uvozi iz Nizozemske, a u Hrvatskoj potražnja za božurima iz godine u godinu raste.” Dodaje da je božur trajna sorta te da postiže i visoku cijenu na tržištu.

Zanimalo me kako su se polako svi uključili u posao, a Lucija kaže da je količina posla s vremenom rasla i to je bio nekakav logičan slijed. Juraj je pomagao s mehanizacijom i automatizacijom naše proizvodnje, a Lucija je iskoristila svoje vještine koje je stekla prethodnim radnim iskustvom u marketingu. “Tako da danas postoji jasna podjela rada: Luka se bavi programom proizvodnje, Juraj mehanizacijom, a Lucija marketingom i prodajom.” Dodaje da ipak, svi beru. “Iako posao tijekom sezone zna biti fizički naporan, svi se jako veselimo radu na polju i volimo provoditi vrijeme u prirodi.”

UZGAJAJU VIŠE OD DVADESET RAZLIČITIH SORTI BOŽURA

Trenutačno imaju nekoliko posađenih hektara s gotovo dvadeset različitih sorti božura. “Luki je ovo struka, ali mi stalno pratimo kretanja na tržištu, proučavamo nove sorte i iz godine u godinu sve više i više učimo o božurima.”Najveći izazov do sada je kaže, bio plasman božura za vrijeme korone. “Cvjećarnice su bile zatvorene, a event industrija i industrija vjenčanja je bila onemogućena, kao i sve svjetske veletržnice i burze cvijeća. Tome smo doskočili direktnom prodajom putem društvenih mreža.”

Iako njihov entuzijazam, osmijeh koji možete vidjeti na fotografijama i lakoća s kojom rade ovaj posao ne nedostaju, Lucija za kraj komentira da je posao izuzetno dinamičan i raznolik tijekom cijele godine. “Od jesenske sadnje, zimske prihrane, proljetnih poslova na polju, do berbe i plasmana na tržište”. Ipak, sve je lakše i ljepše kad radiš onaj posao u kojem si se najbolje pronašao, a ako ih želite upoznati i napuniti svoju vazu ovim prekrasnim cvijećem, ovih dana ih možete pronaći na FloraArtu od 19. do 22. svibnja na zagrebačkom Bundeku. A ja idem po svoju vazu.