Pitate li se ikad što ostavljate iza sebe za budućnost? Mirza, ZsaZsa i Ivan odgovaraju

Trag koji ostavljamo iza sebe puno je važniji od materijalnih stvari koje tijekom života stječemo

Neki među nama reći će da ne vole nametati svoje mišljenje drugima i radije se drže po strani, drugi će reći da im nije važno kako utječu na druge i da samo žele glasno zauzimati svoj stav, treći će reći da njihovi postupci ionako na nikoga ne utječu. No, činjenica je da naše odluke, stavovi i svakodnevne radnje utječu na ljude i okoliš oko nas. Djeca upijaju svaku riječ koju izgovorimo, poslodavci mjere koliko doprinosimo kolektivu, a prirodu boli svaki opušak koji smo odbacili na autobusnoj stanici i svaka uzalud kupljena plastična vrećica.

Trag koji ostavljamo u nasljeđe nekom drugom ima težinu i izuzetno je važno razmišljati o tome kako će naša djela utjecati na okolinu. Dizajner Ali Mirza Mulabegović, glazbenica ZsaZsa i stand-up komičar Ivan Šarić su među onima koji itekako promišljaju o tragu koji iza sebe ostavljaju. Kao Reebokovi ambasadori uključili su se u akciju Write your Legacy. Ispričali su nam sve o tome.

Ali Mirza Mulabegović

Za osnivača kulerskog streetwear brenda Zagreb Social Club privatno i poslovno često je neodvojivo. Na pitanje tko je on u ta dva segmenta života zato odgovara: “Znam da je ovo već izlizani klišej, ali danas je teško razdvojiti poslovno od privatnog, pogotovo kada vi kao osoba stojite iza projekta ili brenda. Osobno ne vidim ništa loše u tome, jer publika/kupci danas više cijene takav iskren pristup. Oni koji me poznaju lako će iščitati karakteristike mene u objavama Zagreb Social Cluba i često mi kažu da se osjeti ta energija, uzbuđenje i kreativnost kao kad privatno govorim s prijateljima o novim projektima i idejama.”

U projektima i idejama od djetinjstva su mu velika podrška bili roditelji. “Moji roditelji koji su mi kroz cijeli život bili podrška u svakoj mojoj ideji i želji, te su kroz tu podršku ujedno usadili i ljudske vrijednosti koje sam prihvatio i proširio kako sam se razvijao. Kada sam upisivao srednju školu želio sam studirati arhitekturu, ali sam birao predmete iz smjera informatike dok sam paralelno prijateljima koji su izabrali predmete iz likovne umjetnosti crtao završne radove. U srednjoj školi sam razvio i ljubav prema filmu, te sam želio dalje se razvijati u tom smjeru, ali roditelji su inzistirali da završim nešto što mi može osigurati redovite prihode s time da kad to završim mogu raditi što poželim. Nakon završetka studija poslovnog upravljanja u Pragu do sada sam bio savjetnik za odnose s javnošću i nove medije u jednoj agenciji, DJ, organizirao velike programe kao što je Sutra je Subota, pokrenuo modni brend younghearts sa sestrom i evo me sad kao kreativni direktor Zagreb Social Cluba u jednoj skroz novoj sferi kreativnosti. Tako da sam do sada ostvario mnoge ciljeve, ali još nisam sanjao sve što želim ostvariti, svaka nova godina je jedan novi san.”

Zagreb Social Club je jedna personifikacija mojih životnih načela – pomagatima drugima i vraćati zajednici, te se nadam da ćemo kroz različite društveno odgovorne projekte ostaviti veliki trag u našem gradu

Mirza je sva ta znanja, iskustva i poznanstva koja je skupljao kroz godine kanalizirao upravo u Zagreb Social Social koji mu, kaže, pruža ono što mu najviše treba i što ga stimulira, a to su novi izazovi i nove mgućnosti baš svaki dan. “Zagreb Social Club kao ideja se bazira na tri stvari”, govori. “Prvotno to je brend ulične modne, drugo je kreativna platforma koja promovira mlade umjetnike iz različitih medija, a kao treće je projekt s ciljem da pokrene zajednicu oko sebe kroz društveni rad i promoviranje kvalitetnih životnih vrijednosti. Otvaranjem našeg kreativnog prostora u Smičiklasovoj u Zagrebu dobili smo platformu gdje možemo sve navedeno i provoditi u praksi. Želimo da to bude mjesto gdje ljudi izmjenjuju ideje, iskustva te potiču jedni drugi na razvoj i izlazak iz zona komfora.”

Sve to čini jer mu je izuzetno važno ostaviti trag, kako u životima bliskih ljudi, tako i u zajednici u kojoj živi. No, kaže, nije mu važno da ljudi znaju da osobno stoji iza nečega, već da sam projekt ostavi trag u njihovim životima. “Kada sam s prijateljem radio projekt Sutra je Subota na kojem smo imali prosječnu posjećenost od 1.500 ljudi rijetko tko je znao tko stoji iza projekta i često kasnije kada bih nekome rekao da mi to radimo bili su iznenađeni (nadam se ugodno). Zato i Zagreb Social Club je jedna personifikacija mojih životnih načela – pomagatima drugima i vraćati zajednici, te se nadam da ćemo kroz različite društveno odgovorne projekte ostaviti veliki trag u našem gradu. Jedan od prvih takvih projekata je Second Chances and Romances gdje ćemo poticati ljude na recikliranje i pravilno zbrinjavanje stare odjeće.”

Svijet se trenutno jako brzo kreće i moramo djelovati brzo, te se brzo prilagođavati da bi mogli djelovati i da bi ta djela imala neku težinu

Projekt je to koji također ima veze s Mirzinom osobnošću i afinitetima. Kaže nam da je upravo priroda koja nas okružuje najveće blago koje imamo. “Protiv deforestacije teško ćemo se boriti, ali možemo biti dobri gospodari kada se krećemo kroz prirodu. Svaki vikend susrećem veliki broj odbačenih medicinskih maski na planinarskim putevima. Lijepo je da su ljudi iskoristili ovo novo normalno da se aktiviraju, ali moraju biti svjestni da nisu sami i da trebaju razmišljati o svom okolišu ne samo zbog sebe, već i zbog budućih generacija.”

On to trenutno čini tako što se ne skida iz novih Reebok Classic Leather Legacy tenisica koje su izrađene su od recikliranih materijala imajući na umu održivu budućnost, a dizajnirane da slave zajednicu i pozitivne promjene. “Svijet se trenutno jako brzo kreće i moramo djelovati brzo, te se brzo prilagođavati da bi mogli djelovati i da bi ta djela imala neku težinu. Reebok Classic Leather Legacy je odličan primjer takvog načina razmišljanja dajući jednom klasičnom modelu ruho u skladu s novim vremenima. Uvijek je važan taj prvi korak koji će pokrenuti lančanu reakciju pozitivne promjene”, smatra on.

Zsa Zsa

Zsa Zsa je jedna od onih pjevačica koje vam djeluju samozatajno sve dok ne stanu na scenu. “Privatno sam čak malo povučenija nego što to izgleda kad izađem među ljude”, otkriva nam. “Introvert i ekstrovert istovremeno, ako je to uopće moguće. Kad sam u svom nekom domaćem okruženju volim biti raščupana i jesti puno fine hrane, gledati dobre filmove i izaći u prirodu… a navečer snimati neke svoje pjesmice i tako otprilike u krug.” Umjetničko ime osmislila je, kaže, još u djetinjstvu. “Kad sam bila mala u jednoj epizodi Caspera napravili su lik po uzoru na Zsa Zsu Gabor, a ja sam se u taj lik zaljubila. Zvala se Zsa Zsa Lamour, tako nekako, i zapravo prvo mi je sve to bio nadimak… a onda sam za scenu skratila na Zsa Zsa”, govori.

Prvi nastup imala je već u dobi od pet godina. “Pjevala sam u HNK Varaždin neku uspavanku koja mi je dan danas jedna od najdražih pjesama i koju ću, nadam se, jednom i snimiti kao remake. A moment koji je obilježio moju karijeru definitivno je nastup na Zagrebačkom festivalu kada smo Kedžo i ja bili zamijećeni s pjesmom Sve u meni se budi, tad je sve počelo.” O glazbi je sanjala od djetinjstva, a danas, otkriva, sanja i o tome da ima svoj restorančić, no dodaje da će to još pričekati jer trenutno ima neke druge ciljeve i druge važne poruke za poslati.

Ako su ti snovi i želja dovoljno glasni i ne daju ti da spavaš bez da išta poduzmeš – oni će sami napraviti posao kad tad i razbiti sve strahove

Jedna od takvih poruka privukla je veliku pažnju, a Zsa Zsa ju je poslala objavom ‘stvarne’ fotografije vlastitog lica bez filtera i photoshopa. “Stavila sam fotografiju iz jada”, govori nam, “jer mi je bilo dosta nositi se s tim sama i pokušavati naći svjetlost i kuteve za selfije iz kojih se ne vidi pretjerano kakva mi je struktura kože. Ubijalo me to u pojam pogotovo kad sam morala negdje ići gdje ljudi imaju pogled na moje lice bez šminke pa ako me netko prepozna, kakva će biti reakcija na moju kožu… itd. I onda sam jednom objavom zapravo obznanila svima i cijeli taj stres se pretvorio u predivno iskustvo i motivaciju da stojim iza toga s dvije noge i misiju da nekako na svoj način pokušam olakšati svima koji se bore s kožnim problemima i destigmatizirati isti problem u javnosti.”

Pritom je ZsaZsa govorila i o važnosti ostavljanja svog traga, cilj joj je bio ohrabriti druge da ne odustaju od svojih snova. Istaknula je da su na tom putu naši najgori neprijatelji ti unutarnji glasovi koji nas obeshrabruju da izađemo iz zone komfora, a ni sama se još sasvim nije naučila nositi s njima što je sasvim normalno. “Definitivno i dalje imam te unutarnje glasove i strahove. I neke stvari zbog njih nisam napravila – ne još! Borim se s njima svakodnevno baš kao i većina ljudi, no onda me ta neka ljubav i energija prema glazbi ili bilo čemu što volim (a želim raditi) pokrene i vodi me glavom kroz zidove. Uvijek nekako osjećam u sebi što je dobro, a što nije i jako slušam intuiciju. Ona ne laže. Ako su ti snovi i želja dovoljno glasni i ne daju ti da spavaš bez da išta poduzmeš – oni će sami napraviti posao kad tad i razbiti sve strahove. Naravno, ponekad je najbolje ne čekati i razbiti ih sam odmah. A jednom kad se usudiš jednostavno zakoračiti izvan zone komfora i počneš se snalaziti i plivati u tim divljim vodama, osjećaj snage je neopisiv i jednostavno te to tjera još više i još dalje! U svakom slučaju ima i uspona i padova, ali uvijek se treba koncentrirati na cilj, put kao put je uvijek malo prljav, malo sunčan. Jedan je život, treba ga iskoristiti!”

Važno je motivirati ljude oko sebe i slaviti njihove uspjehe jer na kraju dana će tebe upravo to motivirati da postižeš svoje uspjehe. A kad jednom izgradiš ili se nađeš u takvoj okolini – rast je garantiran

Najdragocjenije u tom životu za ZsaZsu su priroda, voda i ljudskost i upravo se to trudi njegovati. “Ono kad susjed susjeda pozdravi i pozove na kavu, kad mu možeš vjerovati da ti pripazi psa ili ti čuva kuću kad te nema doma… To su ljudske vrijednosti koje zbog tehnologije nekako nestaju jer više nismo u situacijama da imamo suživot s ljudima oko sebe već se zatvaramo u kuće i vodimo nekakav izolirani obiteljski život. Ne kažem da je to loše, netko tako želi, ali meni je draže kad znam cijelu svoju ulicu i kad si možemo pomagati, nego kad ne znaš tko živi u kući do. A o prirodi i vodi uopće ne moram pričati, mislim da je sve jasno. To moramo hitno ozbiljno shvatiti jer bi moglo još i za naših života biti itekakvih posljedica.”

Kao Rebookova ambasadorica Zsa Zsa se pridružila kampanji Write your legacy u sklopu koje je predstavljen novi model tenisica Classic Leather Legacy od recikliranih materijala i to je jedan od njenih načina da upozori na važnost očuvanja prirode. “Mislim da svatko od nas ima svoju ulogu i razlog zašto je došao na svijet. Svatko od nas je pokretač društva (ili ga ruši ako skrene u krivom smjeru). Zato mislim da svatko od nas mora prihvatiti svoju ulogu i živjeti kroz nju. Npr. moja uloga s one ‘više strane’ nije biti slavna pjevačica i živjeti na Beverly Hillsu u predivnoj vili. Iako bi to bilo fakat lijepo (smijeh). To su neki snovi koji te pokreću, ali srž svega je putovanje, koliko ljudi dotakneš svojom riječju, koliko ih osjeti neku emociju uz tebe i lakše prođe kroz prekid ili neku svoju tugu ili mu daš sreću, i koliko si spreman spustiti se na zemlju i stati na trenutak da nekome pomogneš, pa makar i nekom najmanjom gestom tipa oguliti krumpir za ručak. Vjerujte mi, mami to itekako znači. I tu je početak, od malih stvari, pa onda do velikih i mnogoljudnijih! Važno je motivirati ljude oko sebe i slaviti njihove uspjehe jer na kraju dana će tebe upravo to motivirati da postižeš svoje uspjehe. A kad jednom izgradiš ili se nađeš u takvoj okolini – rast je garantiran – i osobni i društveni. Po meni je to najvažnije, društveni segment. Sve ostalo proizlazi upravo iz toga, jer kad se male ruke slože sve se može!”

Ivan Šarić

“Mogu reći da dok sam bio mlađi, smatrao sam da trebam biti jedna osoba za sve segmente života. Danas mirne duše mogu to dvoje razdvojiti i uživati u svakoj ulozi posebno”, odgovara Ivan Šarić na pitanje tko je on privatno, a tko poslovno. “Poslovno smatram se fokusiranim, temperamentnim, znatiželjnim, kreativnim i pomalo fajterski nastrojenim prema svojim unutarnjim dvojbama, a privatno sam zapravo emotivac, što možda na prvu tako ne izgleda. U svoja četiri zida sam smiren, otvoren za svoje ljude, nisam od prevelikog isticanja iako to ljudima nije jasno s obzirom na to da bez grča stojim na pozornici pred masom ljudi.”

Ivan nekoć nije znao da će mu stajati pred masom ljudi na pozornici biti svakodnevni posao, no ljubav prema stand-upu jednostavno se dogodila. “A nekad je sve u životu slučajno. Kao i priča o počecima standa-upa koju sam toliko puta ispričao. Moj najveći pokretač u životu je moja znatiželja i moje izlaganje sebe malom poslovnom riziku. Eto, kad se to sve spojilo, a stand-up zakoračio u moju periferiju života prije skoro 15 godina, tada sam ga probao i do danas nisam pustio.”

Oslobađanje od straha je težak proces i dugotrajan proces. I nikad neću odustati od njega i svakako ću na svoju djecu ili blisku okolinu pokušati utjecati u tom pogledu

U 2020. nije mogao nastupati kako je to bilo zamišljeno, no ipak su i u Ivanovom životu kroz prošlu godinu na površinu isplivale neke dobre vrijednosti koje će sa sobom nositi dalje. “Prije nego što krenem nabrajati dobro, moram napomenuti da smo svi svjesni globalne razornosti u 2020. i da ćemo posljedice vući još dugi niz godina. Ali moj mikro život u ovom svemiru, on se neopisivo obogatio”, govori Ivan. “Postao sam svjestan svoje krhkosti i prolaznosti života, dalo mi je priliku da se posvetim sebi privatno i svojoj ženi, i obitelji, i da budem prisutan u vremenu bez lutanja misli. Na kraju krajeva kako biti ogorčen na godinu ili period od koje mi prvi put u životu počinje dolaziti dijete?”

Ni vlastite snove u toj suludoj godini nije potisnuo, no, kaže, o njima radije ne govori. “Kada bih javno iznosio o čemu sanjam, ispalo bi da sam nezadovoljan s ovime što imam. Da, imam svoje snove, planove ili kako god ih zvali, ali to nikad ne iznosim vam. A kakav svijet sanjam! Uuuf to bi bila utopija.” A da bismo ostvarili snove, trebamo se prvo osloboditi strahova. Ivan o tome ima poučno stajalište. “Oslobađanje od straha je težak i dugotrajan proces. I nikad neću odustati od njega i svakako ću na svoju djecu ili blisku okolinu pokušati utjecati u tom pogledu. Ali mislim da treba napomenuti još jedan stadij tog procesa, a to je prepoznavanje straha kao blokatora u životu, osvijestiti ga. To je ponekad najteži korak, prvi je na putu k otvaranju i ostvarivanju samoga sebe.”

Za sve u životu treba djelovati sada, to uopće nije upitno. Za učiniti pravu stvar nikad nije krivi trenutak

Od svoje generacije, nastavlja, očekuje da generacijama koje dolaze osvijesti da “sve ima kratak rok trajanja ako se ne njeguje, odnosno ulaže u to nešto. Kako tvoje tijelo, tako i mentalni sklop, emotivna stabilnost, pa sve do njegovanja ovog planeta.” Ivan svoj prvi korak prema tome čini kao Reebokov ambasador. “Za sve u životu treba djelovati sada, to uopće nije upitno. Za učiniti pravu stvar nikad nije krivi trenutak, a za učiniti krivu stvar nikad nije pravi trenutak”, zaključuje.

I na svakom od nas je da razmislimo što možemo učiniti danas za bolje sutra i tome se posvetimo. A akcije poput Write your Legacy koju je pokrenuo Reebok sjajna su inspiracija na tom putu.