Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Krešimir Kapulica

Pričale smo s umjetnikom i performerom Kapulicom, objasnio nam je zašto snima selfije u toaletu

Super intervju

Pričale smo s umjetnikom i performerom Kapulicom, objasnio nam je zašto snima selfije u toaletu

FOTO: Krešimir Kapulica

Akademski umjetnik i performer Krešimir-Tadija Kapulica (KTK), kojeg svi pamtimo po predivnom puštanju lampiona u Zagrebu, danas – na svoj rođendan pokrenuo je drugu fazu novog projekta u kojem okida selfije po toaletima. Ne, to nisu obični selfiji pa sam razgovarala s Kapulicom o detaljima projekta i kako je uopće došao na tu ideju

Selfijima u toaletu se od početka ove godine, u sklopu svog projekta Kapulica Traditional Toilet Selfie, bavi akademski umjetnik i performer Krešimir-Tadija Kapulica pa se toalet Esplanada hotela činio najboljim setingom za ovaj intervju.

Želi potaknuti ljude da razmisle o svojem životu

S obzirom da je rođen danas, 4. srpnja (1972.), na dan kada Sjedinjene Američke Države slavi svoju nezavisnost, Kapulica je odabrao upravo ovaj datum za pokretanje druge faze projekta Kapulica Traditional Toilet Selfie – Born on the 4th of July. No, o čemu se tu točno radi? Najbolje da vam Kapulica sam objasni.

“Skužio sam da za razmišljanje najviše mira imam u toaletu, a kako sam i sam okidao selfije, sinula mi je ideja da iz ovoga napravim novi projekt. Potaknulo me i to što sam s godinama uvidio da se u društvenim medijima puno više pažnje posvećuje selfijima i samopromociji nego ozbiljnim društvenim temama pa sam spojio naizgled nespojive stvari – komentiranje stvarnih zbivanja putem najpopularnijeg izričaja – selfija”, objasnio je.

“Unplug your negative thoughts…”

Ali zašto baš toalet? Kapulica kaže da je to prostor koji se smatra intimnim i to je jedno od rijetkih mjesta gdje čovjek zaista može bit sam sa sobom i do kraja obaviti ono što ima. “Čovjek je na toaletu koncentriran na ono što radi, što se ne može reći za većinu stvari u životu. Toaleti kao scenografija su jako zahvalni jer daju drukčiju perspektivu na nečiji naizgled glamurozan i isceniran život. Oni mogu biti čisti, mirišljavi, ali isto tako i tužni, prljavi. Osim toga, ovaj projekt nudi rasterećenje – i preneseno od tereta života i ono doslovno, otpada koji izbacujemo iz organizma.”

Krešo se tako svakodnevno slika u najrazličitijim toaletima, obično s nekim rekvizitom, te fotke stavlja na Facebook i Instagram uz kratku rečenicu, želeći potaknuti ljude da razmisle o svojem životu i onome što im je u njemu bitno.

Svi ljudi žele biti sretni i voljeni

“Control your tongue, words can really hurt!”

U današnje vrijeme su mnogi opterećeni selfijima, vanjskim izgledom i silno žele ostaviti dobar dojam na druge, što je za Kapulicu bio još jedan razlog stvaranja ovog projekta. “Imam puno ‘prijatelja’ na fejsu, ali s mnogo njih se uopće ne čujem i skužio sam da većinom uljepšavaju fotke na Fejsu i Instagramu, a sve zbog toga da budu prihvaćeni i dobiju potvrdu vlastite vrijednosti od drugih”, govori. Pritom iznosi jednu vrlo istinitu i važnu činjenicu: svi ljudi žele biti sretni i voljeni.

Svi ti lajkovi i pohvale njihovih fotografija pomažu im da se osjećaju vrednijima i sretnijima. Tome teže svi, bili siromašni, bogati, ovdje ili bilo gdje na svijetu.

Pozitivne reakcije, komentari, lajkovi ga, naravno, vesele, ali važnije mu je uspostaviti sklad sam sa sobom. “Kao umjetnik volim preispitivati aktualne teme, a društvene mreže su medij kroz koji mogu najviše doprijeti do ljudi. Ne procjenjujem niti osuđujem, nego samo iznosim svoje stavove i želim potaknuti druge da potraže sreću na svoj način. Ako sam potaknuo barem nekoliko ljudi da promijeni svoj stav prema određenim stvarima, bio on negativan ili pozitivan, ili im izmamio osmijeh na lice, mogu reći da sam uspio u svom naumu”, kaže mi sa smiješkom.

Lampioni su dosegli svoj vrhunac

Kapulica & Lampioni

Ako baš i niste upoznati s Kapulicinim radom, sigurno se sjećate puštanja lampiona nekoliko godina zaredom u centru Zagreba, koje je mnogima ostalo u lijepom sjećanju. Da, upravo je on organizirao performans Kapulica & Lampioni koji je okupljao više desetina tisuća ljudi.

Na pitanje zašto lampiona više nema, umjetnik objašnjava da je taj projekt zamislio jednokratno, ali se zbog velikog odaziva nastavio punih pet godina (od 2010. do 2014.). “Lampioni su dosegli svoj vrhunac kada sam shvatio da ne postoji adekvatan prostor u kojem ću povezati arhitekturu grada Zagreba s lampionima. Mogli smo se eventualno preseliti na neku livadu, ali tamo nema vizure grada koja je sastavni dio ovog urbanog performansa, što je za mene značilo kraj”, govori umjetnik.

“Zadnje godine lampione smo puštali na Dolcu jer je to bilo najveće moguće mjesto gdje se performans mogao održati, a da ne gubimo arhitekturu Zagreba. Jedino ako se ne sagradi Trg lampiona na koji može stati puno ljudi”, kaže kroz smijeh.

Nikada se nije vidio kao slikar

“In the jungle that is life… it is most important to have a fun friend.”

Umjetnost ga je, otkrio mi je, počela fascinirati još u osnovnoj školi gdje je bio član dramske grupe, a bavio se i novinarstvom. Potom je upisao slikarski smjer u Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn, ali nikada se nije vidio kako radi ulje na platnu, već ga je više zanimao taj proces stvaranja, odnosno što se događa u slikarskom ateljeu.

Nakon srednje upisao je grafički smjer na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. je i diplomirao. “Grafiku sam odabrao ponajviše zbog profesorice Nives Kavurić Kurtović jer mi je bilo zanimljivo kako je u svojim radovima koristila i riječi i poruke. Kasnije me inspiriao Ante Kuduz jer je imao najveću širinu u onome što mi je tada trebalo u umjetnosti – zabijati daske, farbati tjesteninu i slično”, otkriva Kapulica, pokazujući mi svoj projekt ‘Supermarket Art’ od sirove tjestenine.

Žao mu je, dodaje, što performans, koji voli kombinirati s instalacijama, kao smjer na fakultetu nije postojao, a ne postoji ni danas. “Volim kombinaciju instalacija i performansa jer volim ljude i prenositi im pozitivne poruke”, kaže.

Život ne bismo trebali promatrati kroz zatvorene stereotipe

U društvu, dodaje, postoji jedan veliki problem. “Ljudi previše osobno i ozbiljno doživljavaju stvari i događaje oko sebe. Sve je u našim glavama i odnosu prema različitim stvarima. Da, život ima i lijepe i ružne trenutke, ali to je sve izazovna igra koju eto, barem ja, ne shvaćam previše osobno. Život ne bismo trebali promatrati kroz zatvorene stereotipe niti će se dogoditi nešto strašno ako ne napravimo ono što se od nas očekuje. Ljudi previše dramatiziraju, a time štete samo sebi”, zaključuje.

Bavi se i organiziranjem evenata

Osim brojnih performansa i izložbi, Kapulica je vlasnik i kreativni direktor agencije Kapulica Studio koji se bavi organizacijom evenata i kaže da je uvijek nekako imao slobodu napraviti od njih ono što on želi. “Naravno, u ovom poslu su važni kompromisi, ali nikada nisam morao žrtvovati umjetničku slobodu”, otkriva ovaj 46-godišnji umjetnik koji je u svijet evenata ušao sasvim slučajno.

“Sjećam se kad je film Footloose došao u kina, tada sam bio u osnovnjaku i razgovarali smo što bismo voljeli biti kada odrastemo. Maštao sam da organiziram dobre tulume i da me za to netko plaća. Bilo mi je smiješno jer takav posao tada nije postojao. Tek na Akademiji su moje organizacijske sposobnosti došle do izražaja kroz organizaciju grupnih izložbi, a prvi put sam se u tome okušao tijekom služenja vojnog roka.

“Don’t overlook happiness!”

Tada su bile Druge svjetske vojne igre, a kako sam bio jedini akademski slikar i grafičar u hrvatskoj vojsci, zadužili su me da slikama malo uredim Hrvatsko vojno učilište u Ilici. Nakon toga su me pozvali u Gradski ured za kulturu gdje me moj profesor s Akademije Miroslav Šutej preporučio za direktora galerije”, priča.

Kapulica se tada predstavio prvom samostalnom izložbom s elementima performansa ‘Podmornica’, a sljedeći projekti donijeli su mu veliku medijsku pažnju. “Prijavio sam se za posao u reklamnoj agenciji, ali sam dobio mjesto za koje se nisam prijavio – organiziranje evenata i tako je krenulo”, otkriva.

Ne zna gdje će ga projekt odvesti

“Live your own movie!”

U drugoj fazi Kapulica Traditional Toilet Selfija, Born on the 4th of July, Kapulica će se pozabaviti stvarima koje su ga oblikovale kroz život i koje voli iz područja umjetnosti i kulture; od glazbe, književnosti, slikarstva do predstava i filmova, ali ne može odmah reći u kojim svim smjerovima će ga projekt odvesti.

“Za sada planiram četiri faze, možda i petu. Prva faza je trajala dosta duže nego što je trebala i mogu reći da je ovaj projekt nezaustavljiv, živ, pa nisam baš siguran hoće li trajati do kraja godine ili još duže”, zaključuje.

U pripremi su, kako kaže, dva performansa, a finale će pak najaviti sljedeći projekt kojim će nas Kapulica zasigurno ponovno oduševiti.