Ovo je Lara, Hrvatica koja se nakon studija u Engleskoj vratila kako bi riješila problem nezaposlenosti

Lara, Bruna i Antonia su tri kolegice koje su pokrenule inicijativu za poticanje zapošljavanja mladih profesionalaca u Hrvatskoj. Njihov projekt u Hrvatskoj nije naišao na razumijevanje, a onda ih je na svoju konferenciju pozvao Bill Clinton

Lara Hamer ima 26 godina, a Hrvatsku je napustila prije nešto više od tri godine kako bi u engleskom Northamptonu studirala politologiju. Tamo je upoznala Brunu Tomšić koja je ondje upisala multimedijalno novinarstvo i Antoniju Obrvan koja je upisala pravo.

Danas sve tri imaju diplome te su zajedničkim snagama pokrenule MilleniDREAM, projekt koji će pomoći mladim Hrvatima i Hrvaticama da što brže i efikasnije nakon studija pronađu posao, ali i steknu iskustvo prije toga. Međutim, njihova ideja kod hrvatskih političara nije naišla na razumijevanje pa su se odlučile prijaviti na konferenciju Clinton Global Initiative te su među tisućama prijavljenih odabrane da u listopadu dođu predstaviti svoj projekt u Chicagu ispred bivšeg američkog predsjednika.

STUDIJ U ENGLESKOJ KAO KATALIZATOR PROMJENE

“Kroz tri godine studija i života vani shvatile smo da je Hrvatska zemlja s puno potencijala i teško nam je gledati da ljudi odlaze iz naše zemlje, a potencijal ostaje neiskorišten,” kaže Lara koja nas je posjetila u uredu kako bi nam ispričala priču o nastanku MilleniDREAMa. “Naš studij u Northamptonu potiče studente na proaktivnost na socijalnoj razini i uči nas da sami prepoznamo što u društvu ne valja i fokusiramo se na donošenje promjena.”

Lara i Antonia su tako tijekom studija radile s izbjeglicama i pokrenule inicijativu za financiranje studija na koji tražitelji azila u Velikoj Britaniji nemaju pravo. “To je rezultiralo time da je naš fakultet doista izdvojio 300 tisuća funti za pet punih školarina za tražitelje azila.”

Bruna je nakon toga ostala u Londonu, zaposlila se u jednoj PR tvrtki, a Antonia je dobila stažiranje u Vijeću Europe u Strasbourgu, dok se Lara odmah vratila u Hrvatsku, no sve tri su se složile da moraju nastaviti aktivno djelovati na rješavanju socijalnih problema. I tako je nastalo MilleniDREAM.

IDEJNA FAZA PROJEKTA KOJI BI MOGAO PROMIJENITI NAČIN ZAPOŠLJAVANJA MLADIH

“Trenutno imamo tek grubo razrađene troškove za naredne dvije godine, okviran plan aktivnosti, prisutnosti u medijima, na društvenim mrežama pa sve do većih aktivnosti kao što su suradnje s raznim institucijama, ali za sve to tek trebamo financijsku potporu”, otkriva Lara. Cilj njihovog projekta zapravo je pokrenuti razne društvene inovacije koje će rezultirati jednostavnijim i efikasnijim zapošljavanjem mladih tijekom i nakon studija.

“Želimo povezati privatni sektor, sveučilište i zajednicu i zato za početak želimo ostvariti suradnje s fakultetima.”

“Tu se javlja problem što fakulteti nemaju studentska tijela koja su proaktivna, nema puno događanja za studente niti organiziranih udruga koje bi pomagale kod zaposlenja i slično. Mi želimo biti veza između studenata i tvrtki. U Engleskoj smo često imali sajmove zaposlenja, networking druženja i slično i tu je puno ljudi steklo puno kontakata, stažiranja, zaposlenja. Ja zapravo želim da uz pomoć fakulteta organiziramo plaćena stažiranja u tvrtkama kako bi studenti prije nego završe studij stekli relevantno iskustvo koje mogu prezentirati poslodavcima. Nedostatak prakse te odmah baci unatrag kad završiš studij i shvatiš da u biti ne znaš raditi ništa.”

SUSRET S CLINTONOM

Da bi sve to mogle financirati, Lara, Bruna i Antonia prijavile su se za financijsku potporu Clinton Global Initiative Foundation. Radi se o zakladi koju je nakon predsjedničkog mandata pokrenuo Bill Clinton, a koja financira društveno relevantne projekte mladih ljudi iz cijelog svijeta.

Za dolazak na konferenciju godišnje se prijavi nekoliko tisuća ljudi, a u Chicago je pozvano njih tisuću dok na kraju samo sedam odabranih dobivaju financijska sredstva za svoje projekte. “Dobitnici se biraju prema tome koliko je situacija koju bi njihov projekt trebao riješiti, zapravo kritična, a nezaposlenost mladih je u Hrvatskoj poprilično kritična kao i iseljavanje”, kaže Lara.

Konferencija se održava od 19. do 21. listopada, a uzvanici će ondje prezentirati svoje ideje i sudjelovati u radionicama dok će posljednjeg dana saznati tko je dobio sredstva za svoj projekt.

PREDSJEDNICA JE POSLALA PISMO PODRŠKE, ALI NOVCA NEMA

Budući da organizatori financiraju put u Chicago za samo jednu osobu, Lara, Bruna i Antonia su se odlučile obratiti hrvatskim političarima i političarkama za pomoć s financiranjem, međutim, nisu naišle na razumijevanje.

“To nisu veliki troškovi, radi se o konferenciji od tri dana za koju nam je trebalo ukupno možda dvije tisuće funti i logično je da smo prvo slale otvorene molbe hrvatskim političarima jer je to problem koji se tiče hrvatske politike, a ne Britanaca ni našeg bivšeg fakulteta. Slale smo najviše mailova europskim parlamentarcima, raznim tvrtkama i uredu predsjednice”, kaže nam Lara.

“Iz ureda predsjednice su odgovorili jako brzo, nakon dva dana, ali negativno. Međutim, poslala nam je pismo ohrabrenja i doista je odgovorila dok je primjerice od europskih parlamentaraca odgovorila samo Ruža Tomašić. Biljani Borzan smo se isto obratile više puta, ali ništa.

Za mene je to sramotno, komunikacija je ključna pogotovo kad se odvija s ljudima koji su vas odabrali da obnašate neku funkciju.

Ruža nam je napisala da se slaže sa svime i da mi držimo budućnost u svojim rukama, ali da oni nemaju novac.”

Na kraju je uprava njihovog bivšeg fakulteta u Northamptonu odlučila donirati novac za troškove puta iako ih se, kako kaže Lara, to uopće ne tiče budući da je cijela priča vezana uz hrvatsku politiku.

“Optimistične smo. Nakon konferencije se vraćamo u Hrvatsku otvoriti ured, trenutno formiramo i radnu grupu volontera koji bi radili u početku, a koja se sastoji od ljudi koji bi mogli imati dobre ideje i dati kvalitetan input.”

A ako ne dobiju sredstva nastavit će sa svojom borbom sve dok ne stignu do cilja. “Znam da ćemo puno toga u startu morati žicati jer nećemo imati sredstva za sve”, kaže Lara. “Ali ćemo se nastaviti prijavljivati, obratiti se sponzorima i tvrtkama. Sigurna sam da u Hrvatskoj postoje ljudi koji vide potencijal u ovakvom projektu i vide u njemu korist za cijelo društvo.”