Ovi genijalni ljudi stoje iza Vox Feminae festivala koji se prvi put održava virtualno. Rekli su nam zašto je on i dalje relevanatan
Novo izdanje festivala održava se od 5. do 24. svibnja, i to u prilagođenom, online izdanju
Unatoč sasvim specifičnim okolnostima, ni ove godine nismo ostali zakinuti za jedan od najznačajnijih domaćih feminističkih festivala. Novo, 14. izdanje u potpunosti je prebačeno u online sferu, a program je i više nego bogat i raznolik. Sav festivalski program dostupan je besplatno online, putem Zoom webinar platforme, a sve koje žele direktno participirati pojedinom programu pozivaju da se priključe putem linka dostupnog unutar svakog pojedinačnog festivalskog eventa.
O tome što ih pokreće, zašto su teme feminizma i rodne ravnopravnost još uvijek ključne, razgovarali smo s nekim od čelnih ljudi festivala. Osnivačica festivala, Gabrijela Ivanov, rekla nam je kako je za nju sve započelo nakon završenog studija FER-a i posla u softverskoj tvrtki. Krenula je na Ženske studije u Zagrebu i kad joj je koncept iz feminističke prakse, moć suradnje naspram dotadašnjeg iskustva u obrazovanju koji bi se mogao svesti pod moć autoriteta, razjasnio činjenicu da više nikad ne želi raditi za nekoga, nego s nekim. To joj je, navodi, postao svojevrsni moto i malo po malo, rodila se ideja o pokretanju nečeg sličnog svjetskim Ladyfestovima.
Marino Čajdo, izvršni producent festivala i koordinator umjetničkog/diskusijskog program timu se priključio nakon godina volontiranja u organizaciji raznolikih queer društvenih i klupskih događaja, a upravo ga je Vox Feminae prije desetak godina upoznao s alternativnom scenom grada. Emina Hermann, voditeljica filmskog programa festivala, snimateljica, montažerka i novinarka, timu se pridružila volonterski prije pet godina jer je željela razviti svoje snimateljske skillove i naučiti više o tome kako kvalitetno kreirati i provesti sadržaje za LGBT+ zajednicu. Deset godina poslije, i dalje je s njima.
Strašne žene, književnost i filmovi
U najavi ovogodišnjeg festivala navode kako je neizostavan dio svakog Vox Feminae Festivala program posvećen strašnim ženama, a ove je godine naglasak na književnosti, pa smo sugovornike zamolile da nam kažu tko će sve sudjelovati i što općenito misle o položaju autorica i njihovih djela.
Ono što je generalni zaključak jest da i na književnom polju vlada nesrazmjer između vidljivosti muškaraca i žena
“Ove godine nam se na naš poziv za program javilo nekoliko lokalnih i regionalnih kolektiva koji u svom radu promišljaju status književnica i vidljivost spisateljica na aktualnoj i povijesnoj sceni pa smo se instinktivno fokusirale na to. Osim detaljnog zadiranja u rodni jaz na književnoj sceni ex-Yu kojeg su nam ponudile Pobunjene čitateljke u prvom tjednu festivala, u drugom se fokusiramo na queer i lezbijsku književnost koju nam analiziraju Jasna Jasna Žmak i slovenske književnice okupljene oko kolektiva Four Voices. Poseban interes izazvao je i izvrstan razgovor Milene Benini i Marije Mihaele Perković o pionirkama SF literature s kojim smo otvorile festival, a radi se o programu s kojim ćemo nastaviti i u budućnosti – nadamo se čim prije uživo u našem društveno kulturnom centru Šesnaestica na zagrebačkoj Trešnjevki”, objasnio nam je Čajdo.
Teme rodne ravnopravnosti više nisu bauk
Sve ove diskusije se provode, dodaje, u sklopu velikog programskog nazivnika njihovog tima WoW – Women on Women, kojem je cilj evaluirati i valorizirati postignuća žena na različitim društvenim područjima, što su nedavno učinile i dodjelom prvih lokalnih nagrada za strašne žene godine.
“Ono što je generalni zaključak jest da i na književnom polju vlada nesrazmjer između vidljivosti muškaraca i žena, stipendija i nagrada koje se dodjeljuju, pa i prisutnosti na književnim festivalima i manifestacijama ili naprosto u broju samih kritičarki i onih autorica o čijim se radovima kritike pišu. Srećom, teme rodne ravnopravnosti u posljednjih nekoliko godina više nisu bauk, o njima se razgovara podjednako u mainstream i neprofitnim medijima; i iako se mnogima može učiniti da je kulturno polje nešto na što ne treba obraćati pretjeranu pozornost u odnosu na brojne druge probleme s kojima se žene svakodnevno susreću, važno je da se o svim nejednakostima sistemski progovara – i to je nešto u čemu tim Vox Feminae portala i festivala sebe vidi kao aktivistički dužnog i angažiranog”, zaključio je.
Video premijere vikendima
Vikendi su rezervirani za video premijere i produkcije koje će se moći pratiti putem njihove platforme, a jedna od njih je i predstava Mačak Džingiskan i Miki Trasi koja je nastala po predlošku Vesne Parun, a u kamišibaj formatu te koja je namijenjena i za one najmlađe. Koliko je i njih važno educirati po pitanju rodne ravnopravnosti?
Bila sam prisutna kada je curica od tri godine upitala mamu zašto žene ne mogu voziti automobile, jer su je po njenom dotadašnjem iskustvu vozili samo muškarci
“Jako je bitno da najmlađi imaju svijest o jednakim mogućnostima. Bila sam prisutna kada je curica od tri godine upitala mamu zašto žene ne mogu voziti automobile, jer su je po njenom dotadašnjem iskustvu vozili samo muškarci – tata, djed i ujak. Svi smo se sjatili joj odmah s primjerima i objašnjenjima da to nije istina, ali činjenica ako neke stvari poput ovako banalne kao što je vožnja automobila nisu norma u okolini, ostavljaju traga u odgoju i stavovima djece, a kasnije ih to možda i podsvjesno prati kroz život. Jako je bitno da dječaci i djevojčice imaju u svojoj okolini situacije i priče koje nisu isključivo stereotipne što se tiče rodnih uloga, kako bi bili svjesni raznolikih opcija i mogli prepoznati što je njima privlačno, čemu oni teže, što im je slično radi razvoja svojih potencijala i odabira životnog zvanja”, rekla nam je Ivanov.
Preko 40 recentnih filmskih naslova podijeljenih u tematske blokove
Fokus festivala će, međutim, biti i na filmskom programu, pa nas je zanimalo što će se sve moći pogledati. “Vox Feminae Festival svake godine uključuje filmski program u sklopu kojega prikazujemo recentne svjetske naslove koji obrađuju teme rodne ravnopravnosti, rada i stvaralaštva žena, LGBTIQ pitanja te rodno osviještenog društvenog angažmana.
U filmskom programu brojimo preko 40 naslova koji su podijeljeni u tematske blokove, a objavljujemo ih ponedjeljkom i petkom na našoj stranici voxfeminae.net gdje su gledateljima i gledateljicama dostupni potpuno besplatno tijekom 72 sata. Online filmski program traje do 24. svibnja. Posebno nas raduje što ćemo u posljednjem filmskom bloku 22. svibnja publici predstaviti svjetsku premijeru animiranog filma Rhymes of the White Crow splitske redateljice Andree Resner te hrvatsku premijeru animiranog filma The Maquis zadarske redateljice Mirte Brkulj”, rekla nam je Hermann.
Diskriminacija kao sastavni dio života pripadnika LGBTIQ+ zajednice
U sklopu festivala održat će se i premijera dokumentarnog filma Želim to i doma koja progovaraju o iskustvima LGBTIQ protagonistkinja i protagonista. Koja su to iskustva u kojima su se protagonisti našli?
“U dokumentarnom filmu razgovarali smo s devet protagonista i protagonistkinja iz LGBTIQ+ zajednice koji su nam ispričali svoja iskustva s doživljenim bullyingom, diskriminacijom, nasiljem i outanjem. Riječ je o prvom hrvatskom dokumentarnom filmu koji prikazuje iskustva široke palete LGBTIQ+ akronima kao i različitih generacija. Film je nastao u sklopu našeg projekta Radnopravnost svima!, a za rad na filmu najviše su nas motivirali rezultati istraživanja s prethodnog projekta, koji su pokazali da je više od 75 posto pripadnika/ca LGBT+ zajednice zbog svoje orijentacije ili rodnog izražavanja doživjelo diskriminaciju ili nasilje na radnom mjestu, od čega je manje od 11 posto te slučajeve prijavilo nadređenima ili institucijama” pojasnila nam je Hermann.
Više od 75 posto pripadnika/ca LGBT+ zajednice zbog svoje orijentacije ili rodnog izražavanja doživjelo je diskriminaciju ili nasilje na radnom mjestu
Poražavajuće rezultate, dodaje, objavio je nedavno i Zagreb Pride u svom istraživanju o nasilju nad LGBT+ osobama u Hrvatskoj, gdje je 60 posto ispitanika/ca izjavilo da su od 2013. doživjeli neki oblik nasilja. Želja im je, pojašnjava, da filmom motiviraju zajednicu da prekine šutnju o nasilju koje doživljava u školama, na fakultetima, radnim mjestima, obiteljskim domovima ili na ulici, da ih osnaže da prijave nasilje, ali i da društvo osvijeste o izazovima s kojima se LGBTIQ+ populacija susreće u Hrvatskoj.
Privlačenje šire publike
Kako se cijeli festival ove godine odvija online, pitale smo ih i misle li da će time možda privući i više publike. “S obzirom na to da čitavu godinu djelujemo i stvaramo medijski sadržaj kroz portal Voxfeminae.net, prebacivanje festivala u online formu nam je najviše palo teško s toga što nas fizički odvaja od naše stalne festivalske publike. U organizacijskom i logističkom smislu svakako podrazumijeva određene izazove, i naravno činjenicu da smo neke programe, poput kompleksnih umjetničkih izvedbi, naprosto morale odgoditi za bolja vremena. Već duže vremena kao kolektiv djelujemo i razvijamo modele prijenosa znanja putem online platformi, bilo kroz našu online bazu rodno ravnopravnih događaja u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina, kroz video i filmsku produkciju, a evo sada i kroz predavanja i diskusije”, priča nam Čajdo.
Između ostalog, zaključuje, ovaj im format omogućava veći doseg publike koja ne mora nužno participirati u fizičkom prostoru, ali i arhiviranje sadržaja kojem se moguće neprestano vraćati u budućnosti. Sve dodatne informacije o festivalu možete potražiti ovdje.