Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

Intervju

Oslikala je Rebro i kaznionicu u Požegi. Ovo je Melinda, cura koja unosi život u ne baš najtoplija mjesta

Postoje ljudi koji kreiraju prekrasne priče, a Melinda je svakako jedna od njih. Njezina radovi imaju terapijski učinak, a kaže kako su joj oni životni poziv

Ne mogu prenijeti osjećaj koji me preplavio kada sam prvi put vidjela oslikane zidove Kliničko bolničkog centra Rebro u Zagrebu. To je bilo prošle godine, a isti osjećaj preplavio me i prije mjesec dana kada sam ponovno naišla na nove radove Melinde Šefčić. Morala sam joj se javiti odmah.

O NOVOM PROJEKTU NA REBRU

KBC Rebro 
Foto: Ivo Kosanović

Umjetnica Melinda Šefčić puno je više od djevojke koja crta po zidovima tako da sam jedva čekala da mi se javi kako bi saznala baš sve o njezinoj umjetničkoj viziji i radovima koje je do sada napravila. Započele smo razgovor s posljednjim projektom koji je samo nastavak priče započete prošle godine.

Ovih su dana zidovi u KBC Rebru osvanuli u lišću filodendrona, a Melinda mi je potvrdila kako je to nastavak njezinog aktivnog rada i umjetničkog djelovanja u bolničkom prostoru KBC Zagreb na lokaciji Rebro.

“Upravo sam tu 2017. godine realizirala projekt “Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija“, u sklopu čega sam realizirala svoj predistraživački rad, a potom i doktorat iz umjetničkog područja.” objašnjava.

KBC Rebro

Oslikati će tri najfrekventnija bolnička prostora. Prvi u nizu nastao je u prizemnom hodniku na Rebru koji spaja Bijelu i Zelenu zgradu, slijedi Klinika za plućne bolesti Jordanovac pa ujedinjeni hitni odjel.

Oslikavanjem velikih listova biljaka, s naglaskom na listove filodendrona, te pastelnim nijansama zelene i tirkizne boje, naglasak je stavila na smirujući, terapijski utjecaj umjetnosti na promatrača i prolaznike, prvenstveno pacijente i zaposlenike, a potom i posjetitelje.

MELINDA O ART TERAPIJI I KAKO JE SVE POČELO

Kaznionica u Požegi 
Foto: Juraj Vuglač

Zamisao o radu u području Art terapije i radu s ljudima datira još iz studentskih dana. Melinda je već na trećoj godini faksa znala da želi ići na doktorat, te se usmjeriti u terapijski rad i stvaralaštvo. Upravo tako 2013. godine upisala je doktorski studij na ALU u ZG, te prvu fazu svog studija posvetila upoznavanju s nizom polja rada i umjetničko terapijskog rada s ljudima.

“Nakon niza godina rada s djecom, te završetka edukacija stečeno iskustvo i stečeni uvid u cjelinu tog pristupa rada, uputilo me je na razmišljanje te sam shvatila kako se moj životni poziv u području terapija, treba usmjeriti na terapijsku estetizaciju i oplemenjivanja bolničkih prostora u svrhu zdravlja ljudi, a po novom isti pristup počela sam implementirati i u zatvorima – zatvorskom prostoru.” otkriva Melinda.

Napominje kako nije intenzivna u direktnom terapijskom radu s ljudima kojima se ukazuje takav vid terapijskog programa, to ipak prepušta stručnjacima koji su stekli znanje i zvanje u tom polju djelovanja. Nakon niza godina edukacije i rada s djecom usmjerila se u jednu drugu struju djelovanja umjetnosti u svrhu zdravlja ljudi, onu za koju se dugi niz godina školovala i za koju se zalaže, kao prva u HR sa stečenom doktorskom titulom.

Distraktivna terapija na kojoj se temelji njezino stvaralaštvo odnosi se na:

1. Estetizaciju prostora
2. Rehumanizaciju prostora
3. Terapijskom učinku ciljane skupine
4. Sveukupnoj dobrobiti zdravstvene zajednice
5. Neposrednoj umjetničkoj, a tako i suvremeno kulturološkoj naobrazbi šire populacije ljudi

“Citirat ću sebe iz doktorske teze, obzirom kako prva koristim termin distraktivna terapija umjetnošću te na neki način prva i pišem o tome. Distraktivna terapija je termin koji objedinjuje i na najbolji način opisuje umjetničku komponentu stvaralaštva u svrhu ozdravljenja ljudi. To je neposredni pristup utjecaja i doprinosa likovne umjetnosti na pozitivan ishod liječenja, te dobrobiti pojedinca.“

O SVOJEM PRVOM RADU KAO DIJELU DOKTORSKOG ISTRAŽIVANJA

KBC Rebro 
Foto: Juraj Vuglač

Prošle godine radila je na velikom muralu u šarenim bojama geometrijskih formi. Iako klišejski, morala sam ju pitati otkud crpi inspiraciju za radove. Ipak, radi se o specifičnim lokacijama kojima je taj izričaj možda i najviše potreban. Objasnila mi je kako je rad pod nazivom “Priroda gledana na drugačiji način“ rezultat praktičnog dijela doktorskog istraživanja. Inspiracija dolazi iz puke potrebe za stvaranjem nečeg novog, za ljude i kulturnu scenu još neviđenog umjetničkog djela, koji će u promatraču izazvati instant reakciju.

Moj životni poziv u području terapija usmjeren je prema oplemenjivanju bolničkih prostora u svrhu zdravlja ljudi, a isti pristup počela sam implementirati i u zatvorima

“Radovi su pretežito vezani uz neku moju trenutačnu životnu priču i osjećaj, emotivno stanje u kojem se nalazim. Nemam razrađenu ideju krajnjeg rada, on se gradi tijekom stvaralaštva, mijenja i uobličava sukladno potrebi rada, ali i mojoj težnji krajnjeg ishoda.” dodaje Melinda. Kaže kako je to spoj iskustva, znanja, mašte i težnji koji se sabiru u njoj, te manifestiraju na neku radnu površinu.

KBC Rebro 
Foto: Juraj Vuglač

Kako bi uopće došla do neke ideje i niti vodilje, veliki udio i doprinos u realizaciji imao je njezin mentor akademski kipar Svjetlan Junaković, koji je jedan od najpoznatijih hrvatskih ilustratora; slikar, kipar, grafički dizajner i pisac priča za djecu, te profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i upravo je njegovo iskustvo rada i pristup studentima doprinijelo koncipiranju ključne idejne zamisli.

Ključna je zamisao bila radom ispričati jednu priču, na ilustrativan način, a pritom, najveći naglasak staviti na skladnu estetizaciju bolničkog prostora, konkretno čekaonica Odjela Fonijatrije pri Klinici ORL u Zelenoj zgradi bolnice Rebro. Bio je to veliki izazov. “U ovom radu bio je izazov zadržati balans okvirnog i umjetničko istraživačke igre, taj je balans bio od velikog značaja kako bi mi proces stvaranja rada do samog kraja ostao nepredvidiv, zanimljiv i kreativan.”

O ART TERAPIJI U HRVATSKOJ

KBC Rebro 
Foto: Ivo Kosanović

U kontekstu gore navedenog, Melinda slovi za prvu koja je doktorirala iz terapije putem oslikavanja bolničkog prostora. Kaže kako nije jedina i dodaje kako su brojni umjetnici i prije nje oslikavali bolnički prostor, ali nisu zalazili u terapijski, medicinski kontekst i ishod oslikanog, pogotovo ne u formi istraživanja.

Poštuje i cijeni sve koji se trude i doprinose društvu i specifičnim društvenim zajednicama kao što su bolnice, putem svog umjetničkog izričaja i djelovanja. “Ono za što se ja zalažem je terapija, estetizacija, a tako i ponovna humanizacija prostora ciljanom umjetnošću” objašnjava.

Dodaje kako je pozitivna reakcija ljudi najbolji pokazatelj koliko je to potrebno i da se vrijedi truditi. Kao i sve novo treba vremena da se usvoji, te počne prepoznavati kao nešto nužno. Na njoj je da budem uporna, da vjeruje i ustraje u svojim zamislim i ciljevima u ovoj domeni umjetničko-rehabilitacijskog djelovanja.

Ono za što se ja zalažem je terapija, estetizacija, a tako i ponovna humanizacija prostora ciljanom umjetnošću

Korak po korak sve staje na noge. Ima veliku podršku svoje udruge HDLU, čija je članica Upravnog odbora, koji su od samog starta prepoznali njezinu vizionarsku zamisao, ciljeve, vrijednost i doprinos projekata, a s kojima u partnerstvu iste i prijavljuje na natječaje te realizira i provodi s hvalevrijednim projektnim timom koji s njom radi kako bi se svi postavljeni ciljevi projekta i ostvarili.

“To je moj doprinos društvu, svako ima svoj životni poziv, svoju svrhu, moja je da nesebično doprinosim, širim i bogatim kulturnu, društvenu, a tako i institucionalnu scenu u Hrvatskoj.” Putem ovih projekata pored ključnih ciljeva doprinosa estetizacije, terapijskog učinka umjetnosti na promatrača, doprinosi se i edukaciji i zapošljavanju umjetnika, što je u današnje vrijeme izrazito bitno. Pružiti priliku mladim umjetnicima da rade i svojim radom doprinesu zajednici, velika je stvar za sve nas.

U PROJEKTU UZORNA KAZNIONICA U POŽEGI SUDJELOVALE SU I ZATVORENICE

Kaznionica u Požegi 
Foto: Juraj Vuglač

Projekti koje sad vodi su “Uzorna kaznionica“ koji provodi Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Melinda je autorica cijelog koncepta projekta, voditeljica, moderatorica ali i umjetnik sudionik. Projekt je jedan od osam odabranih projekata, putem javnog natječaja Ministarstva Pravosuđa, za financiranje projekata udruga usmjerenih pružanju potpore provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora/odgojne mjere.

To je moj doprinos društvu, svako ima svoj životni poziv, svoju svrhu, moja je da nesebično doprinosim, širim i bogatim kulturnu, društvenu, a tako i institucionalnu scenu u Hrvatskoj

Intervencije i radionice, uz integraciju i participaciju zatvorenica, izvodile su umjetnice Mia Maraković, Monika Meglić, Vida Meić, Martina Miholić, Ana Ratković i Melinda Šefčić.

“Izravnim uključivanjem zatvorenica u proces estetizacije prostora naglasak se stavlja na terapijski učinak koji uključuje: promjenu slike o sebi, poboljšanje komunikacijskih vještina, postizanje pozitivnog i ispunjenijeg osjećaja, te sveukupno doprinosi smanjenju depresije i anksioznosti zatvorenica. Projekt će kroz kreativno angažiranje zatvorenica unaprijediti program za zatvorenike u području rada, izobrazbe i smislenog provođenja slobodnog vremena, u svrhu uspješne resocijalizacije i socijalne integracije.”

AKTUALNI PROJEKTI NA KOJIMA RADI

Melinda radi i na projektu Estetizacija i rehumanizacija bolničkoga prostora: Umjetnost u svrhu zdravlja, posvećen je umjetničkoj estetizaciji, a tako i rehumanizaciji dječjeg bolničkog prostora s naglaskom na doprinos nove svježine i vedrine bolničkoga prostora, ali i pozitivnom terapijskom učinku putem umjetnosti. U realizaciju prvog dijela projekta bit će uključeno 6 umjetnika putem javnog natječaja, te 4 studenta Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Likovne intervencije ovog puta izvodit će se u dječjim bolnicama i pedijatrijskim odjelima u Gradu Zagrebu.

Treći, izuzetno izazovan projekta je “Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ u okviru Eu projekta CreArt 2.0. kojega provodi HDLU. Tu je također autorica cijelog koncepta, voditeljica i moderatorica. Umjetnici koji se namjeravaju uključiti u ovaj projekt jesu renomirani hrvatski umjetnici, koji svojim radom aktivno djeluju na umjetničkoj sceni u Hrvatskoj, ali i svijetu. “Umjetnici nisu krajnje definirani, za sada sam dogovorila suradnju – sudjelovanje sa Slavenom Kosanovićem, poznatijem kao LUNAR te Goranom Rakićem poznatijim kao Chez.” A kako vrijeme ide ima i konačni tim kojeg čine Dominik Vuković i Ivan Oštarčević – Zgubljen.

PARTNERI SU JOJ I VRHUNSKE SVJETSKE ISTRAŽIVAČICE

“Skoro svaki projekt koji provodim ima svoju istraživačku komponentu koja je neizostavna i sama sam istraživač, a surađujem sa zbilja posebnim, izuzetno ozbiljnim i kvalitetnim istraživačkim timom, na čelu s ljudima koji su profesionalci u svom području rada i djelovanja.”

Surađuje s FFZG, IEF i po novom s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom. Svi skupa tvore  istraživački tim, u ovisnosti o projektu. Npr. u projektu provedenom 2017. godine u KBC ZG (Rebro) partneri su joj bile vrhunske, pa i svjetske istraživačice dr.sc. Nevena Škrbić Alempijević s FFZG koja je mentorirala rad studenata s Odsjeka Etnologija i kulturna antropologija, te suradnice s Instituta za etnologiju i folkloristiku dr. sc. Valentine Gulin Zrnić i dr. sc. Jasne Čapo Žmegač.

Skoro svaki projekt koji provodim ima svoju istraživačku komponentu koja je neizostavna i sama sam istraživač, a surađujem sa zbilja posebnim, izuzetno ozbiljnim i kvalitetnim istraživačkim timom

U projektu “Uzorna kaznionica“ partner u istraživačkom dijelu mi je bio Miran Jurić, mag.soc., dok će mi na projektu “Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ biti partneri FFZG , IEF i Edukacijsko rehabilitacijski fakultet. “Rezultati do kojih dolazimo su hvalevrijedni, i nadopunjuju kvalitetu projekata. Smatram to izuzetno bitnim, jer se tako dobiva dublji uvid u to kako projekt i njegovi rezultati utječu na prostorne promjene, kako ih ljudi doživljavaju te koliko zbilja podupiru ovakve inicijative.”

Također rezultati su bitni za kvalitetnije vrednovanje projekata ali i moguće predstavljanje istih u svijetu. Smatra izuzetno bitnim predstaviti se svijetu kao zemlja koja ima zavidne rezultate i koja može poslužiti kao uzorni promjer drugim institucijama, i pojedincima za pokretanje sličnih projekata, a sve s ciljem boljitka života i životnog/radnog prostora ljudi i zajednice.

O CIJELOM PROJEKTNOM TIMU

Da pored cijelog projektnog tima, Vide Meić i Mirama Jurića koji joj trenutačno pomažu u organizaciji, tu je i gore spomenuti istraživački tim ljudi koji se na projektu mijenja, nadasve neizostavne institucije u kojima se/su projekti provode i njihov tim ljudi koji surađuje s nama na realizaciji projekta. Neizostavna komponenta projekata, a bez kojih ne bi bila moguća realizacija su umjetnici. Umjetnici koji su zbilja posebni, hvalevrijedni, vrhunski u svom radu i koje jako cijeni.

“Do sada sam sama odabirala umjetnike za sudjelovanje u projektima, po novom, umjetnici će se birati putem natječaja, to je bitna novina u mojim projektima, zbilja, ima toliko dobrih i vrijednih umjetnika i smatram da svi trebaju dobiti priliku za prijavi i moguće sudjelovanje u njima, a to se postiže najbolje putem natječaja. Zbilja je lijepo vidjeti da ima potrebe za tim i da ljudi žele raditi, iskusiti novo i obogatiti zajednicu svojim doprinosom.”

O ULIČNOJ UMJETNOSTI U HRVATSKOJ

Sisak Re:Think 
Foto: Omar Peco

Osim svega hvalevrijednog i gore navedenog radi i street art, a ta scena je kod nas u posljednjih nekoliko godina prilično snažna. Kaže kako je street art u Hrvatskoj na zavidnoj je razini i dodaje kako imamo svjetske umjetnike i profesionalce, većina njih su joj kolege koje sve redom cijeni i poštuje. Umjetnost u javnom otvorenom i zatvorenom prostoru je potpuno drugačija.

Niz je faktora koji čine tu razliku, mada se radi o istom: estetizaciji zidnih površna. “Imala sam prilike raditi i surađivati s Talijanima glede oslikavanja murala, ali i s našom scenom. Zadnji sam mural u javnom prostoru oslikala u Sisku u sklopu projekta Re:Think. To je bilo zbilja golemo, golemo iskustvo za mene.”

Sisak Re:Think 
Foto: Omar Peco

Prvi put je oslikavala tako veliku zidnu površinu, no i to je uspjela. Sve to smatra igrom i izazovom, koliko god bilo čudno raditi u zraku, u dizalici, iskustvo rada na tolikoj zidnoj površini je neprocjenjivo i sve to ide u radni staž, danas se smatra počašćenom što je mogla i u toj formi djelovati i doprinijeti oplemenjivanju kvarta, nekog naselja ili grada.

Zadnji sam mural u javnom prostoru oslikala u Sisku u sklopu projekta Re:Think. To je bilo zbilja golemo, golemo iskustvo za mene

“Zbilja je neprocjenjivo imati mogućnost markirati svojim radom jedno pročelje zgrade, tako da ono estetizira cijeli kvart, markira ga, učini ga posebnim, drugačijim, ponajviše ako i mještani dobro prihvate to što radite, to je dobitna kombinacija za biti sretan na trudu koji ulažite kako bi im oplemenio prostorno okružje” oduševljeno kaže Melinda.

Zbilja neprocjenjivo iskustvo, svaki put novi izazov i novi pothvat koji te čini sretnim i ispunjenim čovjekom.” A nama je divno da smo upravo ovakvim ljudima okruženi.

36283387_2007472832900877_4380654152707997696_o

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba