Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

O budućnosti sportsko rekreacijskih centara, korona mjerama i hoće li izdržati razgovarala sam s Klarom i Orlandom

Klara iz Mofita i Orlando iz OrlandoFita detaljno objašnjavaju što su sve prošli od zatvaranja svojih fitness centara te čemu se nadaju u budućnosti

Prije nekoliko dana prezentirane su dugoočekivane mjere popuštanja uslijed pandemije koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet, pa tako i Hrvatsku. Poznato je i kako će mjere popuštati u tri faze, a s prvom se krenulo u ponedjeljak kada su na oduševljenje mnogih otvorene trgovine, kulturne ustanove, a vrhunski sportaši počeli su trenirati te je ponovno u pogon vraćen djelomično gradski, prigradski prijevoz.

Ovisno o epidemiološkoj situaciji i broju oboljelih, mjere popuštanja nastavljat će se iz tjedna u tjedan pa se kroz nekoliko dana očekuje i rad javnog i privatnog zdravstvenog sustava u punom opsegu kao i otvaranje uslužnih djelatnosti, frizerskih te kozmetičkih salona, kafića i restorana itd. No, mnogi su se pritom zapitali kada će se otvoriti i vrata sportsko rekreacijskih centara, odnosno teretana, fitness centara, dvorana za vježbanje i sl.

Naime, Stožer je već u nekoliko navrata poručio kako se tim pitanjem intenzivno bavi i razmatra tu situaciju, ali točan datum novog početka zasad je izostao. Iako ga svakodnevno iščekuju, vlasnici i zaposlenici sportsko rekreacijskih centara i dalje ne rade, ali su u niskom startu.

I dok čekaju svoje zeleno svjetlo, mi smo iskoristile priliku i porazgovarale s Klarom Benkom (voditeljica prodaje i promocije zdravlja u zagrebačkom Mofit fitness clubu te adidas Sports Studiju) te Orlandom Lopcem (direktor i CEO zagrebačke OrlandoFit grupacije). Oboje su nam vrlo detaljno i iskreno ispričali kako su se snašli s pandemijom kao globalnom ugrozom, koje su sve mjere i aktivacije dosad poduzeli za svojevrsno samospašavanje, kako preživljavaju ovo zatvaranje, na koji način su iskoristili ‘slobodno vrijeme’ te što očekuju od skorašnjeg otvaranja, svojih klijenata vježbača, budućnosti, ali i države.

Klara Benko (Mofit i adidas Sports Studio)

Klara Benko
Petar Santini

Mofit fitness club je d.o.o. pa živimo od prodaje svojih usluga, a na svaki račun plaćamo i PDV. Zgrada Mofita je u našem vlasništvu, a kompletno je renovirana pri otvaranju kluba. Sva oprema, sredstva za rad također su u našem vlasništvu. Prostor redovito obnavljamo, primjerice dvorana 100-tica, ovo je njezina treća renovacija, a bara i recepcije druga u 10 godina.

Za uređenje i održavanje prostora godišnje nam je potrebno preko 100.000 kuna. Dodatno i za opremu, npr. spinnere smo nabavljali u nekoliko navrata, trake za trčanje su skroz promijenjene prije dvije godine. Minimalni komunalni troškovi zgrade su u prosjeku 30.000 kn mjesečno (grijanje, hlađenje, voda). Prije dvije godine u zajedničkom projektu s adidasom otvorili smo i adidas Sports Studio u centru. Klubovi računaju na pozitivnu budućnost pa tako imaju i investicije.

Što se tiče početka pandemije, od formiranja Stožera pratili smo dnevne izvještaje. Radili smo u fazama: odmah smo uveli dodatnu higijenu (dezinfekciju vrata, ograda, rukohvata, sprava), nakon toga smo otkazali masaže i tretmane, sljedeće smo smanjili broj ljudi po grupama i u teretani, te na kraju i zatvorili prema preporuci. Svi naši djelatnici prijavljeni su u radni odnos, i nitko nije otpušten. Najprije smo uveli godišnji odmor za sve i naravno, zatražili potpore koje je ponudila Vlada.

View this post on Instagram

Kad je ozbiljno, ozbiljni smo. #mofitfitness #teretana #gym #tresnjevka #pravila #covid_19

A post shared by MoFit fitness club (@mofitfitnessclub) on

U nezavidnom položaju su studenti koji su plaćeni prema satnici, no i s njima smo u kontaktu redovito i tu ako kome treba pomoć. Prilikom zatvaranja odjavili smo sve: novine, televiziju, ZAMP (primjera radi, Mofit plaća ZAMP 21.000,00 kn godišnje), naravno struju, i sve ostalo. Smanjili smo troškove na minimum. Tko će koliko izdržati ovisi o trajanju ove situacije. No, nitko ne može izdržati duži period s nula prihoda, a imati zaposlenike stalno. Mi smo za sada stabilni i možemo izdržati neko vrijeme, ali ne i duži vremenski period.

Moram priznati da smo se u početku uslijed cijele ove situacije malo zamrznuli, što je pogoršao i onaj potres koji je sve dokrajčio, ali nakon par dana resetiranja, pokrenuli smo se. Već prije zatvaranja počeli smo snimati motivacijska videa naših trenera, a to se pokazalo kao dobar smjer. Na dan zatvaranja, na sve naše aktivne članove poslali smo online aplikaciju Les Mills on Demand (Les Mills je najveći svjetski brend grupnog fitnessa u svijetu i prema tom konceptu tjedno u svijetu vježba 10 milijuna ljudi, a Mofit je licencirani klub već osam godina). Kako je situacija postala naglo lošija za sve klubove u svijetu radi korone, svojim partnerima Les Mills je ponudio korištenje online aplikacije (ista se u Australiji i Novom Zelandu plaća).

Naši članovi tako neograničeno i stalno imaju pristup bazi s oko 100 treninga, te mogu vježbati s timom vrhunskih stručnjaka. No, problem većine online treninga su i autorska prava glazbe. Naime, čak i mi koji smo licencirani klub Les Millsa, prema van (dakle live) nismo smjeli koristiti glazbu koju na satovima koristimo, već smo dobili potpuno novu glazbu i koreografije.

Kad pričamo o zdravom razumu, prvi tjedan sam si dozvolila da se odmorim od potresa i šoka. Nakon toga sam shvatila da dani prolaze i da se treba srediti. Napravila sam plan, dva treninga ujutro i jedan popodne, redovito šetam sa psom, čujem se video callom s dragim ljudima itd. Svi naši djelatnici pri zatvaranju mogli su odabrati rekvizite na posudbu i naravno dobili su online aplikaciju Les Mills. Opremljeni su potpuno da mogu vježbati i biti spremni čim se otvorimo.

Redovito se s timom čujemo nekoliko puta dnevno preko WhatsAppa, Zoom aplikacije, popričamo, popijemo kavicu, ali i radimo na planovima po otvaranju. I na taj način motiviramo jedni druge, jer jasno, i nama motivacija padne ponekad. Isto tako, redovito komuniciramo i s članovima kroz niz projekata koje smo uveli: Jedan dan s … kratki blog gdje se svatko od njih predstavi i pokaže kakav je njihov dan u karanteni; Pitajte Nikolu – naš trener je odlučio raditi s članovima na detaljima kako bolje vježbati i kako efikasnije odraditi treninge, dali smo priliku da postave pitanja i tako uče što ih zanima; uveli smo online relaksaciju (svaki petak u 18 sati), motivacijski video svih trenera i fotografije idu stalno da ih podsjetimo da je redovitost rješenje za sve.

Tjelovježba je, kako znamo, najbolja preventiva od bolesti, a time i koronavirusa. Osoba koja ima jak imunitet, uz zdravu hranu, dodatke prehrani (vitamine), dovoljno sna, disanje, i redovite treninge ne mora se bojati ničega

Kad se vrata skroz zatvore, prisiljen si u većini redovitih zadataka čekati. Naravno da se razne pripreme u pozadini događaju, ali naš glavni zadatak, gdje članovi vole doći u klub, maknuti se od svakodnevice, družiti s istomišljenicima, sad nije moguć. A kad govorimo o ekonomskim mjerama, da, svaka pomoć je dobrodošla. Prvi put u povijesti birokracija je odradila posao na vrijeme, brzo i uredno, ali prostora u budućnosti ima još.

Naime, fitness u puno zemalja spada pod preventivu i neoporeziv je, dok u Hrvatskoj to naravno nije tako. To je i razlog zašto su u nekim zemljama članarine puno manje. Ujedno, fitness se računa kao porezna olakšica, a klubovi su povezani s osiguravajućim kućama. Kontrolom dolazaka kroz specijalni sustav smanjuje se premija zdravstvenog osiguranja jer se smatra da su ti ljudi zdraviji.

Mlađa populacija još je spremnija izdvojiti za zdravlje svoje djece, a i oni sami su aktivni, ali najproblematičnija je dob iznad 55 godina. Većina nema naviku vježbanja, preskupo im je i tu bi im trebalo pomoći da im se poboljša kvaliteta života i zdravlje. Pratila sam dokumentarac o milenijalcima i svima je fitness u najosnovnijim mjesečnim rashodima. Zanimljivo je da su vani puno više osviješteni od starijih i da to ne smatraju troškom već ulaganjem u svoje zdravlje. Očekujemo da će se isto dogoditi i kod nas.

Jedan od problema razvoja sporta u Zagrebu su strašno visoki nameti (komunalni doprinosi) koji su u prvoj i drugoj zoni 100 do 160 kn po m3, a većina sportskih aktivnosti traži velike volumene i nerijetko davanja gradu premašuju građevinsku vrijednost investicije. Primjerice, naša terasa od 200 m2 koju smo htjeli zatvoriti u dvoranu, komunalni doprinos je 112.000 kn. A procijenjena vrijednost građevinskih radova oko 150.000 kn + plus sve dodatne dokumentacije, zavisni troškovi. To je glavna prepreka zašto se ne otvaraju novi prostori.

Istovremeno, postoje popusti na komunalni doprinos za druge djelatnosti poput skladišta, salona namještaja. Sport je u kategoriji komercijalne djelatnosti kao npr. netko od 25 m2. Sportski objekti grada Zagreba urušavaju se, a financiraju se iz proračuna budžeta, dok su istovremeno privatni klubovi opterećeni s količinom nameta. Klubovima bi posao bio olakšan kad bi Vlada smanjila davanja nama kao primarnoj liniji zaštite zdravlja.

Kad me pitate kako će sve skupa izgledati kad se teretane otvore i što to sve nosi, mišljenja sam da će biti sve kao i dosad. Najprije ćemo držati do zdravlja naših vježbača i djelatnika, što znači pridržavati se mjera koje definira Stožer. Moja pretpostavaka je da će se raditi o manjem broju ljudi, i vrlo brižnoj pažnji i dezinfekciji svega: prostora, sprava, ruku i sl. Za detalje treba još pričekati.

Naši članovi bili su aktivni do zadnjeg trenutka i već sad jedva čekaju da se otvorimo. Ukoliko se zadovolje uvjeti mislim da ne bi trebalo biti problema. I sama sam trenerica, tako sam u dvorani s ljudima. Inzistiramo na higijeni – uvijek. Možda je čak korona donijela nešto i dobro jer su neki članovi tek sad uveli korištenje ručnika i čiste obuće kao obavezno. Što je naravno standard, ali kod nekih nije i navika.

Što se tiče vraćanja na staro u smislu poslovanja, klubovi, teretane, fitness centri, dvorana za vježbanje u redovnim godinama ne rade skoro tri mjeseca u godini (oko Nove godine, te srpanj i kolovoz u smanjenom obimu), a kad tome dodamo ovaj izvanredni period mislim da je jasno da će nam trebati barem godina dana da se povratimo. Korona je došla na vrhuncu naše sezone, onda kad su ljudi najviše željni vježbanja. Mi ćemo unatoč svemu svakako dodatno aktivirati i poticati vježbače da krenu i ostanu aktivni, a plan već imamo.

Što se tiče mog psihofizičkog stanja osobno u karanteni i cijelom ovom procesu, hm, pa živim blizu Maksimira, i radi psa i radi mene boravak u prirodi mi je jako važan. Tako par puta tjedno rano trčim (ujutro dok nema gužve), a ostale dane odradim dva treninga uz online aplikaciju Les Mills. Vikend je za odmor, čitam, kuham, čujem se s dragim ljudima, punim baterije da budem još spremnija za dalje.

Orlando Lopac (OrlandoFit)

Orlando Lopac
Tomislav Marić

OrlandoFit je grupacija od tri velika fitness centra u Zagrebu koji se zajedno protežu na oko 4000 četvornih metara. Ako me pitate za troškove fitness centra ovakve kvadrature, treba ih sagledavati kao i sve druge troškove koje ima jedna tvrtka, a koja je u nekom klasičnom retailu i nema svoj prostor nego je u najmu. To znači da imate i troškove za usluge čišćenja, troškove recepcije, sitnog inventara, električne energije, telefona, interneta, vode, čitav niz IT usluga, zaštite na radu, redovne troškove uređenja, održavanja. Tu su i parafiskalni nameti, bankarske provizije – one koje nitko ne vidi, a čiji iznosi nerijetko prelaze preko desetak tisuća kuna.

Osim redovnih plaća koje treba isplaćivati, treba uzeti u obzir da je fitness centar d.o.o. i funkcionira kao i svaka druga tvrtka, te da od ukupnih prihoda koji se ostvaraju putem naplate članarina, ima i dodatnih usluga kao što su individualni treninzi, zatim prodaja proizvoda usluga na prijemnom pultu, masaže, usluga saune, bazena itd., ali i najam ručnika, mjesečni najam ormarića, pa onda posluživanje kave, proteinskih shakeova i pločica itd.

Što se tiče konkretnih brojki, ajmo reći da prihodi ovise o veličini samog fitnessa, lepezi usluge. Računajte da se naša usluga procjenjuje na bruto vrijednost od 200 do 400 kuna s PDV-om što je zapravo strahovito niska i minimalna cijena za 30 dana neograničenog vježbanja, u prostoru u koji je investirano više stotina tisuća eura.

Može se dogoditi da prometi u najboljim mjesecima prijeđu dva i pol milijuna kuna, dok su i rashodi isto tako strahovito veliki – na granici rentabilnosti, pa ako se i stvore zalihe one se uglavnom istope na održavanje velike količine fitness opreme. Tu su jako velika ulaganja, a zaliha se izgubi tijekom ljetnih mjeseci i blagdana jer veliki broj ljudi nema godišnje članarine nego one mjesečne, čime zapravo članstvo onda traje između četiri do sedam mjeseci, a rashodi su svih 12 mjeseci.

Sveukupno poslovanje od trenutka pandemije, točnije neposredno prije je izgledalo tako da smo mi u OrlandoFitu još od 1. ožujka intenzivno pratili sva zbivanja na temu koronavirusa. Kako smo velika tvrtka, bili smo i u stalnom kontaktu s inozemnim poslovnim partnerima s kojima smo kontinuirano komunicirali kako bismo bili upućeniji u ono što se događa ondje, ali i doznali kako su se oni prilagodili tj. reagirali na situaciju.

S prvim tjednom ožujka smo kroz komunikaciju s članovima napravili sve pripremne radnje, pa do konačne odluke zatvaranja nismo imali niti jedan slučaj zaraze unutar našeg fitness centra. Mislim da je jednaka situacija bila u cijeloj Hrvatskoj u našem segmentu. Razlog tome je, iako je percepcija javnosti drugačija, što svaki ozbiljni centar koji pruža svoju uslugu općenito ima dosta visoke higijenske standarde i kontrolu nad njima. Ono što smo mi primjerice napravili jest da smo na ulaze stavili ozbiljne dispanzere sa sredstvima za dezinfekciju i istovremeno povećali broj kapljastih dezinfekcijskih sredstava za prebrisavanje opreme i sprava.

Svi naši djelatnici, treneri i osoblje na recepciji, imali su dodatne antiseptike, a članovi su još više usmjeravani na održavanje higijene, dezinfekcije prije i nakon korištenja opreme i sprava. Sve to nas je dovelo do toga da smo istovremeno na kraju svakog dana pojačali i način održavanja naših fitness centara.

S obzirom na to da imamo vanjsku tvrtku u segmentu čišćenja, pojačali smo i njihov obujam rada te je sve dovedeno na besprijekornu razinu urednosti, čistoće i sigurnosti. Sugerirali smo svima stalno da se ne rukuju, ne grle, drže distancu i slično te izložili svima dostupne materijale na temu povećanja higijene i posebne naputke oko (potencijalno) zaraženih osoba da NE dolaze u fitness objekte, odnosno da moraju u samoizolaciju ako imaju simptome itd.

Svi naši članovi koji su pak bili u strahu oko cijele situacije, i osjećali se nesigurno, omogućili smo im upis pauze. Sve to skupa dovelo je sredinom ožujka do 60-70 posto normalnog poslovanja, no par dana kasnije sve je palo za 90 posto. Vodeći računa o svemu što će se dalje događati, s pretpostavkom da ćemo se zatvoriti, mi smo 16. i 17. ožujka nakon nekoliko dana intenzivnog rada kriznog menadžmenta odradili prezentacijski sastanak sa svim našim djelatnicima te im otvoreno rekli sve ono što mislimo da će se dogoditi.

U tom trenutku smo donijeli odluku da nitko neće dobiti otkaz. Ukupno nas je 33 stalno zaposlenih u našem poslovanju te 40-ak onih koji imaju svoje paušalne obrte, j.d.o.o. ili su apsolventi preko student servisa. Njima smo čak obećali isplatiti, ovisno o likvidnosti, i neke dodatne naknade od 500 do 1000 kuna.

Danom zakonskog zatvaranja svi oni upućeni su na prekid rada, ne dolaze posao, ne rade, borave kod kuće, a dobivaju svoju plaću. Mi kao poslodavci imamo i obvezu plaćanja svih doprinosa i poreza. Istovremeno, da bismo očuvali likvidnosti tvrtke, sa svim djelatnicima je usuglašen i potpisan aneks ugovora o minimalnom dohotku jer su svi bili isto tako svjesni da neće neko vrijeme raditi i ipak dobivati novac.

Dobro nam je došlo ono što je došlo nakon toga, a to su mjere financijske potpore kojima smo obuhvatili sve naše članove tima, osim direktora, članova uprave koji nemaju pravo nju i to nam je sada tijekom travnja i svibnja znatno olakšalo potpuno ugašene prihode. Na taj način su zaposlenici još uvijek osigurani i zaštićeni te znaju da će dobiti određene iznose kroz potporu državnih mjera.

S druge strane, u slučaju da se cijela priča s pandemijom prolongira i da stvari krenu naopačke, sve te ljude trebamo i dalje zadržati jer im zakonski radi potpore niti ne možemo dati otkaz. A što će se dalje događati, teško je sada znati jer sportska rekreacija kod nas zasad nije obuhvaćena ničim, kao ni u smislu popuštanja mjera. Postoji velika nepoznanica oko toga što mi radimo općenito, a ljudi koji donose odluke prema mom mišljenju su jako slabo upoznati s time.

Iako će nam mjere novčane potpore pomoći, dugoročno puno stvari unutar našeg segmenta poslovanja treba promijeniti. Nije upitno koliko je naša uloga važna, mi brinemo o jako velikom broju radno sposobnog stanovništva. Svaka plaćena članarina podrazumijeva manji teret HZJZ-u, jer osoba koja redovito vježba i brine se o svom tijelu je u daleko manjem postotku onih koji koriste bolovanja, troše lijekove i sve ono na teret HZJZ-a. Kada bi se naša branša počela tako tretirati i kada bi se shvatile važnosti naše usluge, stvari bi bile puno lakše.

Konkretno, smatram da bi naša djelatnost trebala biti u drugačijoj stopi poreza od nekih 10 posto ili potpuno oslobođena poreza jer mi s povećanim prihodima u smislu dijela koji nam odlazi na PDV bismo sigurno mogli kvalitetnije povećati svoje usluge – otvoriti još centara, zaposliti ljudi, proširiti generalno djelatnost, a sve s ciljem da se još veći broj građana bavi svojim zdravljem.

Ne znam koliko je javnost upoznata da je poslodavcu koji plaća članarinu nekom sportsko rekreacijskom centru za svog zaposlenika dodatni namet jer se tretira kao plaća u naravi, na koju poslodavac plaća dodatno porez. Dakle, ulažete u čovjeka, želite da bude zdraviji, a onda vam država na to naplati porez što je totalni apsurd. Umjesto da to tretira kao poreznu olakšicu. To su još neke stvari koje bi u budućnosti trebalo razmotriti da bi ove kratkoročne mjere potpore imale efekta, jer ovo sada je sve guranje problema pod tepih.

Jer onog dana kad dođe vrijeme da otvorimo i počnemo raditi, pitanje je koliki će broj ljudi krenuti u sportsko rekreacijske objekte ili kod mene u fitness centre. Naime, 80 posto hrvatskog gospodarstva je u kolapsu gdje su izgubili prihode i dosad vrlo imućni ljudi. Sad vi meni recite na kojem je mjestu prioriteta svima njima fitness centar uopće, u koji bi oni trebali ići i ostaviti neke novce. Plus, svi ćemo raditi pod nekim restrikcijama, postojat će, pretpostavljamo, točni termini kada ćemo moći doći vježbati. Bit će čitav niz takvih stvari pa će osoba zaključiti: gle, neću ipak ići dok se stvari ne srede koliko toliko da budu normalne.

No, u međuvremenu smo u OrlandoFit grupaciji interno pokrenuli štošta. Kako je tržište odmah na samom startu krize bilo napadnuto nizom online treninga itd. mi nismo željeli opterećivati ljude s takvim pristupom. To smo vidjeli kao gubitak vremena i novaca, pa smo se odlučili za pristup u kojem smo kroz društvene mreže počeli prikazivati trenažne procese snimljene kod kuće, na način da svaki trener sukladno svojoj situaciji snimi trening kako on može zbilja izgledati u njegovoj mikrosredini.

Naime, nije jednako trenirati ako živite sami, ako nešto znate o treningu, nije isto ako imate obitelj s djecom – sve su to limitirajući faktori. Prikazati kako mi, svatko od nas trenira kod kuće pokazalo se jako dobrim potezom. Ljudi su shvatili da smo i mi profesionalci živa bića, sa svojim problemima i da se svatko snalazi kako zna. Na neki način smo se ljudima uspjeli približiti.

U našoj drugoj fazi smo poštujući sve mjere Stožera krenuli i sa snimanjem ozbiljnijih materijala – jedan trener, jedan snimatelj na 100 četvornih metara prostora, pa smo i te materijale počeli plasirati na naš YouTube, pa ljudi i na taj način s nama mogu vježbati. Započeli smo i sa snimanjem savjeta kako se snaći u ovoj situaciji, a pripremamo i jednu novost – treninge za slabovidne, točnije audio treninge za koje je potreban samo stolac, a korisnik sluša glas i odrađuje trening.

Napravili smo zapravo jako puno. Istovremeno, ja kao direktor i CEO tvrtke sam se uključio i u udrugu Glas poduzetnika te sam kao pravi predstavnik poduzetnika učio, slušao i iznosio probleme koje naša zajednica ima. Nažalost, sportsko rekreacijska zajednica u koju spadaju fitness i teretane, grupni programi itd. nema u Hrvatskoj kvalitetni savez, ceh ili komoru.

Sve je to dovelo da se na Facebooku oformi jedna inicijativa u kojoj je sad preko 2000 vlasnika raznih sportsko rekreacijskih centara u kojoj su počeli dogovarati i raspravljati što je to što nas čeka. Mi smo marginalizirani, ali smo ujedno i glavni stup i potpora zdravlju, ali nas se tako ne percipira. Kroz komunikaciju te inicijative jedna radna skupina oblikovala je dokument koji je poslan u Andriju Štampara, a nadamo se da će doći i do HZJZ-a, a u kojem su oblikovani postupci i mjere po kojima predlažemo da počnemo pružati našu uslugu.

Što će se dogoditi i hoće li to biti razumljivo i prihvaćeno od strane nekoga tko ne razumije način našeg rada, teško je predvidjeti. Nažalost, do koje granice smo morali ići u ispisivanje govori i činjenica da smo prema njihovom upitu nakon prvog obraćanja napravili nekakvu klasifikaciju što to zapravo jest sportsko rekreacijska aktivnost, odnosno sportsko rekreacijski objekti koji čine tu zajednicu.

Kod nas puno ljudi ne zna razliku između gyma, teretane, fitnessa itd. To su sve vrste dvorana sportsko rekreacijskih centara u kojima se provode sportsko rekreacijske aktivnost. Primjerice, jedan fitness centar osim gyma ima i dodatne sadržaje kao što su dvorane za grupne sportove, saune, bazeni, te ostale prostorije i cjeline koje fitness centar čine sveobuhvatnim objektom. To je ono što široj javnosti nije razumljivo, a smo mi za sve njih teretana ili dvorana za aerobik, što je potpuno pogrešno.

Upravo zbog toga smo napravili spomenutu klasifikaciju cijele priče i nadamo se da će svi odgovorni i nadležni kroz komunikaciju s nama sve iskomunicirati kako ne se ne bi donosile mjere koje će nam donijeti više štete nego koristi, odnosno da ćemo moći raditi, a ne ostvarivati prihode kojima pak nećemo moći namiriti svoje obaveze.

Osobno, zdrav razum trenutno moji zaposlenici i ja održavamo tako da svakodnevno imamo online sastanke, pričamo, komuniciramo, brinemo jedni o drugima s jednostavnim stvarima, pitanjima o zdravlju njih i njihovih obitelji. Razvijamo i nove ideje, bavimo se budućim projektima jer je sigurno da će se usluge fitnessa i sportske rekreacije kakve su dosad bile poznate morati promijeniti, ali se ne može očekivati da se ta promjena dogodi preko noći.

Razmišljamo o onome što ćemo moći ponuditi klijentima u budućnosti, a da objekti u koje smo uložili stotine tisuća eura ne moramo raditi ponovno jer je to naprosto nemoguće. No, u svemu tome ipak brigom o vlastitom zdravlju, svakodnevnim trenažnim procesima i rekreacijom, šetnjom s obitelji kroz neki sigurni dio prirode i zadržavanjem glave unutar radnih aktivnosti je nešto što nas koliko toliko drži normalnim.

Generalno, uopće ne znam što će nas čekati i pod kakvim okolnostima će se dogoditi otvaranje. Ono što radimo jest na povećanju svih mjera sigurnosti, higijenskim uvjetima. No realno, dok se svijest u glavama ljudi ne promijeni o tome da s tjelovježbom mogu biti sigurniji od drugih bolesti, da tjelovježbom mogu spriječiti razvoj nekih problema, teško da će se fitness, odnosno sportsko rekreacijska industrija vratiti na onu razinu koja je bila prije pandemije.

Koliko mi se čini kada odem u supermarket, ljudi su se opustili i ne boje se stati jedan pored drugog i birati po jabukama koje je netko prethodno isto dirao, pa ne vidim razlog zašto bi se bojali vježbati u fitness centru.

Kad me pitate na vraćanje na staro, rekao bih da će nam trebati oko dvije godine da dođemo na onaj nivo na kojem smo dosad bili, ako se sve posloži. Vjerujem i da će se puno centara zatvoriti, što će ovisiti o daljnjem stanju i procesu, pod kakvim mjerama i restrikcijama ćemo raditi te kakva će biti podrška države u smislu oslobađanja parafiskalnih nameta, oslobođenja nekih drugih obveza, komunalnih naknada, spomeničkih renti i svega sličnog što smo dosad plaćali.

Ovo nije nešto što je definirano potezom pojedinca ili vlasnika, nego cijele zajednice koja treba shvatiti da sportsko rekreacijski segment gospodarstva zapošljava preko 30, 40 tisuća ljudi i brine o sigurno milijun stanovnika ove zemlje te pomaže da oni ostanu zdravi i da lakše mogu proći kroz sve ovo skupa.

Osobno, kroz cijeli ovaj proces i situaciju svakodnevno vježbam, igram se sa svojom djecom, pokušavam se kroz webinare odmaknuti od problema, a tjelovježba od 15 minuta ujutro i navečer je najbolji lijek da se psihofizički odmaknem od onoga što trenutno prolazim. Slično preporučujem i svima ostalima.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba