INTERVJU

Novinarka New York Magazinea ispričala nam je kako biti Hrvatica u SAD-u i što misli o Trumpu

FOTO: Sophie Peters-Wilson

Katja Vujić je 22-godišnjakinja koja je sa samo 6 mjeseci s roditeljima imigrirala u SAD. Danas karijeru gradi u New York Magazineu

Katja Vujić je rođena u Zagrebu kao jedinica i u vrijeme rata je sa svojim roditeljima emigrirala u SAD, točnije u Nashville. Nakon toga se s osam godina vratila u Hrvatsku baki i djedu koji žive u Karlovcu te je tamo provela ljeto. Nakon četiri ili pet godina se ponovno vraća, posjećuje Zagreb i upoznaje ga u nekom drugom svjetlu, a ovdje provodi i jedan semestar za vrijeme studija. Danas radi za New York Magazine, a nama je ispričala sve o svojem životu u SAD-u.

ODLAZAK U SAD I ŽIVOT IMIGRANTICE

Katjina je obitelj u SAD odselila prvenstveno zbog rata. “Moji roditelji su krenuli u Ameriku sa mnom i dva kovčega. Jedan je bio pun njihovih, a drugi mojih stvari. Ja sam bila premalena da se toga sjećam, ali nije im bilo lako pogotovo na početku.”

Sophie Peters-Wilson

Odrastajući kao imigrantica, nije se nikada izravno osjećala diskriminiranom, ali svakako se osjećala kao outsider. “Znala sam da sam drugačija od ljudi oko sebe, pogotovo u osnovnoj školi.” U to vrijeme njezino je okruženje bilo malo i ne baš različito. Većina njezinih kolega su bili bijelci, kršćani, pratili su svoje nasljeđe. Osjećala se malo sramotno zbog toga tko je i gdje je, jer je njezina kultura bilo različita od one kojom je bila okružena. Općenito, imigranti su tretirani kao građani druge klase u Americi bez obzira otkuda dolaze.

Mama je trebala propustiti pogreb svoje majke samo nekoliko mjeseci nakon što smo došli u Ameriku. Da je otišla, izgubila bi zelenu kartu

“Definitivno sam bila privilegirana u odnosu na druge imigrante, one koji npr. nose hidžab ili imaju boju kože koja nije bijela.” Osjetila se isključenom iz određenih društvenih krugova, a isto je vrijedilo za njezino ime koje je prilično kratko i jednostavno za izgovoriti, a većina ljudi se uopće ne trudi da to odrade ispravno.

Sophie Peters-Wilson

Katja ne smatra da joj je identitet bio ugrožen, ali jedan događaj pamti još danas. “Jedna od najbolnijih stvari za mene je bila ta što je moja mama trebala propustiti pogreb svoje majke koja je umrla samo nekoliko mjeseci nakon što smo došli u Ameriku. Da je otišla, izgubila bi svoju zelenu kartu.” To je jedina stvar koja ju je baš pogodila.

STUDIJ U BOSTONU, PRVI DODIR S NOVINARSTVOM I NEW YORK MAGAZINE

Katja je studirala na Emersonu, smjer Writing, Literature, and Publishing odnosno Pisanje, književnost i izdavaštvo. Nije odmah imala ideju o novinarskoj karijeri, ali se već tijekom prvog semestra uključila u Your Magazine kao novinar i član marketinškog tima da bi kroz neko vrijeme postala i urednica. Časopis je bio vezan za teme kao što su stil života, kultura i moda. “To je bilo jedno od najizazovnijih i najzabavnijih iskustva u mom životu. Puno sam naučila i mislim da to iskustvo i dalje formira moj rad.”

Najbolje se snalazim kad god nešto pišem ili kad radim reportažu, ali volim sve što radim i sve mi nekako ide od ruke

Već je tada shvatila da se najbolje osjeća dok piše, pa se prijavila za studentsku praksu u online publikaciji New York Magazinea, The Cut. I dobila je. “Radila sam u Snapchat timu, za Vulture i The Cut, oba brenda su pod New York Magazineom. U veljači sam postala urednica za The Cut Snapchat, i još uvijek sam na toj poziciji.” Osim toga uređuje rubriku Judgements koju morate pratiti jer na sjajan način propituje predrasude u društvu, a s vremena na vrijeme prati i crveni tepih za Vulture. Ima stalni posao, ali honorarno radi i za druge publikacije. “Baš sam prošli tjedan napisala kratki članak za Arch Digest. Najbolje se snalazim kad god nešto pišem ili kad radim reportažu, ali volim sve što radim i sve mi nekako ide od ruke.”

Sophie Peters-Wilson

Ipak, nekada ni sama sebi ne vjeruje da ima stalni posao i da je taj posao u časopisu koji najviše voli. A to baš zvuči kao trenutno ostvarenje snova. Hrvatske medije baš i ne prati jer nije sigurna što je relevantno, a i teško joj ide čitanje hrvatskog jezika. “Ponekad bacim oko na BH Dani i pogledam Balkan Insight. Ali sada ću, naravno, obavezno početi čitati Super1.”

BITI NOVINAR U SAD-u DANAS

“Mislim da je danas novinarima definitivno teže, ali s druge strane i dosta izazovno.” Razlog za oboje je internet. Informacije su tako lako dostupne svima koji imaju internetsku vezu, što je odlično. S druge strane, na internetu svatko može reći što želi, bez ikakvih činjenica i izvora pa je dosta teško razlikovati što je stvarno ili istinito i što je lažna vijest, kako to Donald Trump voli reći. “Što je jako ironično s obzirom na to da je većina njegovih izjava lažna”, kaže Katja.

Sophie Peters-Wilson

“Stav predsjednika prema novinarima definitivno je novinarstvo učinilo opasnijim poslom. Novinari su često suočeni s uznemiravanjem, prijetnjama smrću, pa čak i stvarnom smrću – prošle godine je napadač ubio pet novinara u Capital Gazetteu u Marylandu. Ubrzo nakon toga, Cesar Sayoc poslao je bombe CNN-u i drugim ‘neprijateljima’. “To je hladno, i zastrašujuće, i svakako ukazuje na mentalitet prema novinarima koji, po meni, Amerikanci do sada nisu imali.” Internet olakšava ljudima da jednostavno lažu. I da drugi ljudi vjeruju tome. To je doista ojačalo moć pristranosti potvrde, mislim. Toliko je puno problema s načinom na koji se informacije šire i njihovim izvorom kao i s društvenim medijima. Twitter i Facebook trebali bi obavljati kontrolu širenja dezinformacija.”

Mislim da je nemoguće biti potpuno objektivan ili mislim da bi se mi novinari trebali prestati pretvarati da jesmo

Međutim, jedna stvar u koju je uvijek duboko vjerovala i koja ju je uvijek uznemiravala jest način na koji se uči novinarstvu, a to je da ne postoji nešto takvo kao nepristrano izvještavanje. “Ne postoji ništa nepristrano, jer svi ljudi imaju nekakve predrasude, iako su neke predrasude sigurno štetnije od drugih”, dodaje. “Zato mislim da je nemoguće biti potpuno objektivan ili mislim da bi se mi novinari trebali prestati pretvarati da jesmo. Trebali bi biti više transparentni u pisanju i izvještavanju, kao i o položaju s kojeg to radimo, tako da čitatelji zaista mogu razumjeti kontekst.” Umjesto toga trebali bismo biti ono što zaista jesmo: nesavršeni ljudi koji rade često težak i stresan posao koji pomaže oblikovati svijet u kojem živimo. To je privilegija, biti dio tog svijeta, i mislim da se moramo time voditi.”

KAKO UOPĆE ŽIVE MLADI U SAD-u

Sophie Peters-Wilson

Katja živi u New Yorku i voli život ondje jer uvijek ima nešto za raditi ili negdje ići. “Skoro svaki dan kad izađem s posla, idem van s prijateljicom na večeru ili piće ili dejtam s nekim tipom, popratim neki red carpet i slično.” Preko vikenda posjećuje muzeje i umjetnost joj je jako važna. Večernji izlasci rezervirani su za fine barove, pa čak i karaoke ili kućne tulume. “Da, naravno da je takav život nekada zamoran. Ako mi je jedan tjedan pretrpan obavezama, obično drugi tjedan živim kao baka pa idem rano spavati. U svemu treba imati balans.”

Stvarno ne volim Trumpa i njegovu cijelu administraciju, i što više takvi ljudi kontroliraju zemlju, to manje ja u njoj želim živjeti

Iako obožava New York, već sada zna da neće provesti cijeli život ondje. “Za sada sam sretna i ide mi dobro, ali mi neće biti tako teško otići ako osjetim neke probleme vezane uz karijeru. Stvarno ne volim Trumpa i njegovu cijelu administraciju, i što više takvi ljudi kontroliraju zemlju, to manje ja u njoj želim živjeti.” Kada ode iz New Yorka voljela bih neko vrijeme živjeti u Europi. Svjesna je da kad dođe do politike, svako mjesto ima svoje problema. “Ali baš me nekako vuku balkanske zemlje i voljela bih živjeti ondje barem neko vrijeme. Tko zna kako će se posložiti stvari…”