Nakon desetljeća rada u jednoj korporaciji Iva Jurišić dala je otkaz i otvorila salon za šišanje pasa. Posjetile smo je

Iva Jurišić sretna je groomerica koja je prije godinu dan otvorila salon za šišanje pasa – Paseraj, i to nakon dugogodišnje karijere u jednoj telekom kompaniji

Paseraj – što je to, možda pseći raj, možda frizeraj za pse, a možda oboje? Da psi mogu govoriti vjerojatno bi vam ovo sve skupa potvrdili, no alternativu za razgovor ipak smo morale pronaći u nekom čovjeku, točnije Ivi Jurišić, vlasnici jednog pomalo luckastog, ali istovremeno i vrlo profesionalnog salona za šišanje pasa u Maksimiru koji smo neki dan posjetile.

Već na ulasku u salon, odmah s vrata, oduševila nas je raskošna bijela kraljevska pudla imena Latica koji se, malo je reći, nakon karantene poželio uređivanja. Iva je taman bila pri kraju njezinog fazoniranja, točnije četkanja i uređivanja njuškice dok je Latica strpljivo čekala kraj svog royal tretmana da se može pokazati, ali i podružiti.

Da, bilo je baš zgodno upoznati se s pudlom Laticom jer igrom slučaja imamo isto ime. Nakon višeminutnog maženja i češkanja, jasno je bilo da smo si odmah kliknule, a dobila sam, barem mi se tako činilo i jednu mini sramežljivu, nenajavljenu slinavu pusicu.

Agronomija, telekom kompanija i ljubav prema psima

Bilo je zbilja lijepo vidjeti koliko se Latica s povjerenjem prepustila Ivi za uljepšavanje, no kako 45-godišnja Iva odmah ističe, sa psima jednostavno treba znati, a oni to osjete pa istom mjerom uzvrate.

Iako je u ovom poslu sada oko pet godina, činjenica je da je Iva zapravo po zanimanju dipl. ing. agronomije koja je po završetku fakulteta pokušala pronaći posao u struci, no za agronoma u Zagrebu to nije bilo tako jednostavno.

“Radila sam u nekoliko manjih firmi da bi se nakon rođenja prvog sina Roka zaposlila u jednoj korporaciji, točnije telekomu gdje sam radila sljedećih 10 godina u prodaji. Ne mogu reći da taj posao nisam voljela. Radno okruženje bilo je ugodno, a budući da volim raditi s ljudima taj posao sam odrađivala s lakoćom. S obzirom na to da su životinje ipak moja ljubav još iz djetinjstva, često sam razmišljala o promjeni zanimanja, odnosno kako bih mogla raditi nešto vezano životinje” otkriva mi simpatična Iva, koja kaže kako se sve nekako posložilo samo od sebe. Naime, za vrijeme rada u telekom, jedan dan je stigao interni mail u kojem je pisalo da stalno zaposlenima nude otpremninu, u čemu je odmah vidjela priliku da ostvari svoj dugogodišnji san – otvori salon za šišanje pasa.

Postati groomerica nije bilo jednostavno

Prvi korak bilo je upisivanje tečaja groominga kod poznatog groomera Mirka Matkovića koji ju je uveo u tajne groominga, odnosno tretmana koji su zapravo važan dio u kvaliteti života jednog pasa, točnije održavanju njihovog zdravlja. On podrazumijeva primjerice izlinjavanje dlake ili raščešljavanjem prije samog kupanja, masažu za opuštanje, pa onda i maske za obnovu dlake, ispuhivanje i feniranje, šišanje prilagođeno pasmini, higijenu genitalnog područja i očiju, rezanje i rašpanje noktiju, higijenu ušiju, četkanje zubiju za svježiji dah, njegu šapa melemom i parfem za dugotrajniji svježi miris psa itd.

Naravno da nije dovoljno samo završiti tečaj, govori Iva i dodaje kako je potrebno puno prakse, poznavanje anatomije pasa, specifičnih standarda pasmina, različitih tehnika njege dlake. Kako ističe, ovisno o pasmini dlaka se uređuje šišanjem, trimanjem, izlinjavanjem, a pojedinim pasminama potrebna je recimo samo njega.

“Od rođenja imam pse. Prvog psa koji je bio baš moj dobila sam od roditelja u petom razredu. Bila je to prekrasna izložbena bokserica Rona. Uz nju sam se zainteresirala za svijet kinologije. S potrebom šišanja pasa osobno sam se susrela kada sam od prijatelja dobila kujicu Gracy pasmine lhasa apso koju imam još uvijek. Sada je stara 13 godina, a zadnjih pet godina šišam je ja” govori ponosno groomerica Iva te dodaje kako je po završenom tečaju dugo šišala i uređivala pse prijateljima i poznanicama, a neko vrijeme pomagala je i prijateljici Gabrijeli u njezinom salonu.

“Uz Gabi sam se zaljubila u pudle. Ona ima prekrasnu bijelu kraljevsku pudlu Amber. Kada je Amber imala štence, od Gabi sam dobila svog srebrnog ljepotana Lea, koji je sada star tri godine i najbolja mi je reklama. Uz njega sam naučila primjerice puno toga o pudlama, o njihovim frizurama i njezi dlake.”

Psa treba tretirati s ljubavi i pažnjom kako bi se izbjeglo traumatično iskustvo

Malo je reći kako Iva radi svoj posao s velikom ljubavi, a ono što je bilo evidentno kod tretiranja Latice, preciznost i temeljitost je ono do čega iznimno drži, a stalo joj je da pas i vlasnik iz salona uvijek izađu zadovoljni i sretni.

“Želim da uređivanje psu bude ugodno i bez stresa. Nemam zaposlenih i trudim se svakom psu maksimalno posvetiti. Trenutno radim od jutra do večeri. To je zbog pandemije, ali i to će se ubrzo vratiti u normalu.”

Na pitanje kakve pasmine, ali i ljudi joj uglavnom dolaze u Paseraj, Iva govori kako su to većinom susjedi iz Maksimira, ali i da određeni broj klijenata dolazi iz drugih dijelova grada.

“Vlasnicima pasa najvažnije je povjerenje u groomera, odnosno da će njihov pas biti tretiran s pažnjom i ljubavlju, i da za njihovog ljubimca grooming neće biti traumatično iskustvo. Za pojedine pasmine nije dovoljan samo odlazak groomeru, već je nužno da i vlasnik psa redovito četka, odnosno češlja ga između posjeta salonu” dodaje i odgovora mi odmah na moje dodatno pitanje o rasponu cijena tretmana u Paseraju.

Njuškice uvijek poprave dan

Kaže kako one variraju i ovise prije svega o težini i veličini psa. Za najjednostavnije tretmane cijene kreću od 80 kuna, a za velike pse sa specifičnim potrebama dlake, gdje tretmani traju po nekoliko sati, cijena može doseći i do 500 kuna.

Više puta u razgovoru, dok mazi znatiželjnu Laticu na stolu i povremeno je za strpljenje nagradi kakvim psećim kolačićem, naglašava kako općenito obožava životinje, ne samo pse. “Životinje su predivne i neiskvarene, iskrene. Posveti im samo mrvicu pažnje i one će ti to višestruko vratiti. Koliko god umorna ili nesretna bila, kada vidim njihove njuškice, poprave mi dan” priča Iva i dodaje kako je uz dva psa vlasnica i dvije mačke, Eme i Julke, kao i dvije papige tigrice.

Pitam je i po čemu se Paseraj recimo razlikuje od drugih zagrebačkih salon za šišanje pasa. Govori kako je u pitanju mali salon u kojem radi sama i velika većina ljudi, naravno, i pasa, su njezini redoviti klijenti. Većinu četveronožnih dlakavaca poznaje, kaže, u dušu i pokušava se uvijek prilagoditi njihovim specifičnim potrebama.

Odluka zbog koje nikad nije požalila

Iako je to bila velika odluka, ta promjena profesije, odnosno pokretanja vlastitog posla koje uvijek nosi neke dodatne odgovornosti i strahove, Iva ističe kako niti u jednom trenutku nije požalila.

“Radim najljepši posao na svijetu s najboljim klijentima. Nekada je fizički naporno, ali kada na kraju odrađenog posla dobiješ jednu veliku mokru pusu zahvalnog dlakavog klijenta ne osjetiš više nikakav umor.”

Za kraj pitam je i je li pas doista najbolji prijatelj. “U svakodnevnom radu svjedočim da većina ljudi svoje pse doživljava kao članove svoje obitelj, kao što i moja obitelj doživljava naša dva psa. Tako da, stvarno jest!”