Nekad je nužno odabrati stranu
INTERVJU

Nakon 20 godina rada u salonu ljepote otišla sam u Indoneziju spašavati ugrožene vrste životinja

Zagrepčanka Jasminka Herceg je nakon 20 godina rada u svijetu ljepote, odlučila skupiti stvari i otputovati u daleku Indoneziju

San mnogih je spakirati kofer i otići u nepoznato. Barem na neko vrijeme, da vide kako se živi u tuđini. Oni koji odlaze, uglavnom to čine jer idu trbuhom za kruhom, za novim iskustvom, edukacijom koju ne mogu dobiti kod kuće, željom da upoznaju druge kulture i drugačije načine života, razloga je dosta. Jasminka Herceg, vlasnica zagrebačkog salona ljapote Bliss Institut, otišla je iz velike želje i potrebe koju gaji još iz djetinjstva, a ta je da pomaže životinjama. “Moja kuma ima imanje blizu Siska i ondje sam provodila gotovo svaki vikend kad sam bila klinka. Već tada sam svoj doručak dijelila s dvadesetak mačaka iz sela, koje bi se okupile oko mene, jer se među mačkama brzo pročuje tko daje klopu”, kaže Jasminka i dodaje kako je gotovo 15 godina nagovarala ukućane da udome psa i na kraju je svoju kujicu Linu udomila na račun oklade.

ČLANICA ORGANIZACIJE I STAND WITH MY PACK

Vrag joj nije dao mira, kao da je znala da će se jednog dana aktivno baviti spašavanjem životinja, pa je u moru raznih organizacija s kojima je bila u kontaktu, imala sreću da se povezala i s predsjednicom američke neprofitne organizacije I Stand With My Pack, Aleksandrom Schiffer. Ova mlada organizacija djeluje globalno i ima iskustva s projektima za zaštitu životinja u divljini, iako u najvećoj mjeri spašava pse, mačke, zečeve i konje na području Los Angelesa.

“Kako sam prošle godine dosta vremena provela u Indoneziji i više se educirala o pravoj situaciji ugroženih životinjskih vrsta, I Stand With My Pack ponudio mi je poziciju International Outreach, koju sam prihvatila zbog velike želje da djelujem globalno i da se više posvetim upravo ugroženim vrstama kao što su slonovi, orangutani, tigrovi, nosorozi.” Surađuju tek nekoliko mjeseci, ali su jako dobro usklađeni bez obzira na veliku vremensku razliku sa sjedištem koje im je u Los Angelesu. Ističe i da joj je pravo zadovoljstvo biti dio takvog organiziranog sistema koji daje sve od sebe da vrati ravnotežu ozbiljno poljuljanom eko sustavu.

Kada kaže Indonezija, misli na Bali i na Sumatru, tu se najviše kreće. “Bali osjećam kao drugi dom, bez pogovora. Ondje toliko lako bivam, da mi se nekad čini da sam se vratila doma nakon 30 godina.” Na Sumatri ostaje ovisno o statusu planiranog projekta, ali teško da može biti dulje od tri tjedna u komadu, jer je ovdje otežan rad, uglavnom zbog kiše.

SUMATRA MI JE ŽIVOT PREOKRENULA NAOPAČKE

“Sumatra je – uh, tko ju jednom iskusi, teško se više ikada može pomiriti s modernim, zapadnjačkim životom. Ljudi često osjećaju doživljaje i preko fotografija ili videa, ali to nije ni 30 posto onoga što proživljavaš i osjećaš dok si tamo.” Kad je prvi put otišla u Tangkahan, malo selo na granici s nacionalnim parkom Gunung Leuser, nije očekivala da će joj se život okrenuti naopačke. Džungla, životinje i ta mala zajednica, ostavile su je potpuno bez daha. Netaknuta priroda, čista divljina, izvor života. Način na koji stanovnici ondje egzistiraju i koliko teže održivom životu, trude se i napreduju te su spremni na promjene, kaže Jasminka, toga nema na Zapadu.

“Ovdje lokalci imaju jedva četiri razreda osnovne škole i svi do jednog su pametniji od bilo kojeg menadžera na Zapadu.” Znaju i cijene prave vrijednosti, brižljivo čuvaju sve što im je dano na korištenje i nikad ne bi naudili živom biću. Za razliku od Zapadnjaka, kada shvate da rade nešto što im dugoročno šteti, jednostavno to prestanu raditi i traže druga rješenja. U prilog tome ide i činjenica da su oformili i Tangkahan Conservation Response Unit koji zadnjih 17 godina brine o krdu slonova koji su spašeni iz konflikta između ljudi i slonova. Da, dobro ste pročitale.

Upravo je Gunung Leuser zadnje mjesto na svijetu gdje slonovi, orangutani, nosorozi i tigrovi žive zajedno u divljini. “Najveća prijetnja za istrebljenje ovih životinjskih vrsta je rušenje šuma zbog plantaža palminog ulja koje mi gotovo u svemu konzumiramo u toplini svojih domova na Zapadu.” Zbog rapidnog smanjenja staništa, divlji slonovi sve češće dolaze u naseljena područja gdje rade veliku štetu na kućama i usjevima i to je za jednog poljoprivrednika jako veliki problem.

Upravo s tom problematikom kao i samim konzervatorskim programom će se organizacija I Stand With My Pack uhvatiti u koštac. “Dat ćemo sve od sebe da podignemo razinu svijesti stanovništva o ovom problemu i da vratimo ravnotežu u eko sistem koliko je god to moguće”. Cilj im je učiniti koegzistenciju čovjeka i životinja što lakšom. “Dug je put pred nama, ali ako ne krenemo sada, zaista može biti prekasno.”

MOJ ŽIVOT SADA JE ZAGREB – INDONEZIJA – LOS ANGELES

Odluka o odlasku je kaže, bila laka, ali ne tako jednostavna u realizaciji. Temeljila se na snažnom osjećaju da može i treba djelovati na ovom problemu i da je sama trenutno u Indoneziji potrebnija. “Sve zapadnjačke vještine koje sam usvojila, unaprijedila i izoštrila u 10 godina vodeći svoju firmu, danas ću upotrijebiti za veće dobro i nadam se, ostaviti jednog dana ovaj svijet barem malo boljim nego što sam ga našla.” Kako stvari sada stoje, veći dio godine provodit će u Indoneziji, u Zagrebu i u Los Angelesu. Naravno, sve je podložno promjenama jer zaista jako puno faktora utječe na dinamiku njezinog života trenutno. Odustala je od potrebe da sve definira t i ima jasni plan. “Istok te zato nauči da živiš u trenutku, da se ne opireš promjeni i da svemu daš svrhu.”

ZA BLISS SE BRINE MOJ TIM U ZAGREBU I JA IZ DALJINE

Bliss regularno radi, Jasminka ima odličan tim koji je s njom već godinama, a ona je uvijek na raspolaganju za sve što je potrebno i što je moguće odraditi online. Kada dođe u Zagrebu onda je i fizički prisutna. Za kraj nam je rekla da njezin odlazak nije imao nikakve veze s klasičnim burnoutom kakvog poznajemo, prije s naglim osvještavanjem onoga što smo napravili, kako živimo i koje vrijednosti njegujemo. “Indonezija je u meni probudila nova pitanja i pokazala mi da život može izgledati drugačije i da ne mora sve biti kalkulacija i konzumerizam. Život je toliko više od toga”, zaključuje Jasminka.