REKLI SU DA NISAM SUPER

Na prvom ispitu profesor mi je rekao da promijenim fakultet - i bio je u pravu. Danas sam uspješan pisac

FOTO: Sandro Lendler

Dino Pešut nedavno je izdao roman Tatin sin, a ovaj mu tjedan izlazi i slikovnica Mama, mogu sama

U novoj rubrici Rekli su da nisam super Super1 vam predstavlja svestrane talente, inspirativne ljude za koje ste možda čuli, možda ste ih vidjeli u gradu ili na Instagramu, ali o njima niste znali ništa.

Ime i prezime: Dino Pešut

Dob: 30

Trenutno boravim u: U Zagrebu, i povremeno na internetu.

Sandro Lendler

Bavim se: Pišem.

Do sad sam se bavio: Uglavnom sam pisao ili radio kao dramaturg na kazališnim predstavama.

Prvi put su mi ljudi rekli da nisam super: Dugo sam razmišljao o ovom pitanju. Od samog početka mog profesionalnog rada, kritike su bile zaista razne. Od pozitivnih do veoma negativnih. Ipak, smatram da jedino taj raspon kritika ima smisla jer tako možeš dobiti uvid u sve moguće interpretacije svog rada. Negativne kritike uvijek zapeku, ali hiper-pozitivne znaju stvoriti pritisak. Kao i uvijek u životu, istina je negdje u sredini, u raznim nijansama sive.

Negativne kritike uvijek zapeku, ali hiper-pozitivne znaju stvoriti pritisak

I iako se s njom često teško suočiti, ipak istina može pogurati život tamo gdje bi trebao ići. I tako, dok sam razmišljao o svom profesionalnom putu, sjetio sam se prvog ispita dok sam studirao povijesti umjetnosti. Profesor mi je rekao da nisam za taj studij i da bih možda, dok još ima vremena, trebao vidjeti ima li još nešto što me zanima. I dao mi solidnu trojku.

Nisam u to vjerovao jer: sam bio uvjeren da mogu što poželim. A čovjek je bio u pravu. Nisam bio marljiv i davao sam si previše umjetničke slobode. Već do kraja idućeg semestra mi je bilo jasno da želim upisati dramaturgiju na ADU. I tu se trebalo izboriti s unutarnjim kritičarem koji je još uvijek gori i oštriji od svih drugih, možda i konstruktivnijih, glasova i mišljenja.

Sandro Lendler

Dokazao sam im da sam super tako što sam: Evo što znam. Ljudima koji te ne vole, ne možeš ništa dokazati. Ništa ne možeš dokazati simpatiji koja ne uzvraća osjećaje, kritičaru koji ne voli tvoj rad ili razrednom bullyju koji te terorizira svaki odmor. Tekst koji je dobio grozne kritike u jednim novinama, u drugima (ili na nekom drugom jeziku) će dobiti izvrsne. I tako to sve dođe u neki balans. A ja s godinama učim i staviti svoj ego, da ne kažem narcizam, u sličan balans.

Ništa ne možeš dokazati simpatiji koja ne uzvraća osjećaje, kritičaru koji ne voli tvoj rad ili razrednom bullyju koji te terorizira svaki odmor

Važno mi je prepoznati, pomoću pozitivnih i negativnih komentara, što sam napravio okej i zaista mislim da svatko ima pravo na svoje mišljenje. To mišljenje smije biti i da ja nisam super. Ponekad nije ugodno, ali preživi čovjek i gore stvari. Recimo ekonomsku krizu, globalnu pandemiju ili ghosting simpatije. Ja svakodnevno želim dokazati ljudima koje volim da sam super, pa makar da ih samo nasmijem svaki dan.

Super stvari na kojima trenutno radim su: Moram priznati da je ova godina zaista zanimljiva. Iako je svijet stao, ipak život ide dalje. Prije nešto više od mjesec dana mi je izašao novi roman Tatin sin u izdanju Frakture. Ovaj tjedan izlazi i slikovnica Mama, mogu sama koju sam radio s Robertom Bratović i Ninom Bačun iz dizajnerskog kolektiva Oaza te ilustratoricom Catalinom Jaramillo Quaijano.

Sandro Lendler

Moj rad možete vidjeti: Roman Tatin sin možete pronaći u Frakturinoj online i offline knjižari. Mama, mogu sama će se uskoro moći pronaći na stranici kolektiva Oaza. Predstava H.E.J.T.E.R.I. u režiji Judite Gamulin još uvijek, kada nam pandemija dopusti, uspješno igra u Zagrebačkom kazalištu mladih.