Mlada glumica Nadia Cvitanović nam je otkrila sve o svojim glumačkim počecima te kako se snašla na setu nove serije

Snima se nova uzbudljiva serija ‘Na granici’ u kojoj glavnu ulogu mlade ekonomistice, koja od bake nasljeđuje ilegalni posao transporta dobara iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, igra mlada Nadia Cvitanović

Nadiu Cvitanović smo smo zapamtili po ulozi Ukrajinke Julije u filmu ‘Osmi povjerenik’, a što sve voli, zašto se umjesto ekonomije odlučila za glumu te gdje se vidi u budućnosti otkrila nam je u razgovoru.

GLUMAČKA SURADNJA S KOLEGAMA IZ SARAJEVA

Za kolege iz serije čija se radnja odvija u Lokvici, malenom mjestu na granici između Hrvatske i BiH Nadia ima samo riječi pohvale. Rekla je da ima sreću što radi s maksimalnim profesionalcima. “Sam cast je jako precizno odabran i svi su jako posvećeni, imamo četiri sjajna redatelja i svaki donese neki svoj senzibilitet, što naš glumački posao čini zanimljivijim jer dobivamo raznolike upute i mamce i to uvijek oplemeni ulogu.

Ekipi iz kostima i šminke, ja osobno, jako vjerujem, uvijek me podsjete na stvari koje ja redovito zaboravljam, spašavaju me u kriznim situacijama,” kaže Nadia. “A prema dopijevima i snimateljima oduvijek gajim osjećaj povjerenja. Najbliži su mi hijerarhijski, ali i fizički. Po njihovoj prisutnosti najbolje osjetim gdje trebam otići sa scenom.”

Na samom snimanju je najteže, kaže, to što ima malo vremena pa je dinamika rada drugačija, a veća je i količina rada u odnosu na film. “U početku mi je to bio dosta veliki šok, s obzirom na dosadašnje filmsko iskustvo, ali sad se već jako dobro snalazim, još malo i plivati ću u tome kao ribica.”

ODUSTALA OD EKONOMIJE DA BI SE BAVILA GLUMOM

“Akademiju dramskih umjetnosti upisala sam nakon što mi je jedna prijateljica javila da će se održati prijemni u Sarajevu. Uz to mi je nahvalila i profesora koji je primao klasu te godine. Na temelju njenog doživljaja odlučila sam se zaputiti u Sarajevo. Vjerovala sam joj, ona me i prijavila na prijemni. Došla sam, skoro zakasnila, ali upisala sam se. To je bio moj prvi posjet Sarajevu,” otkriva Nadia. “Sad živim i radim u Zagrebu, jako sam zadovoljna sa svojim profesionalnim životom do sada. Veliki udio u tome imalo je studiranje na sarajevskoj Akademiji.”

Nadia je prije glume studirala ekonomiju, no kaže da je ona nikad nije zanimala. “Završila sam srednju ekonomsku školu pa sam nekako “logično” iza toga upisala Ekonomski fakultet. Točno se sjećam jednog trenutka kad sam bila na prijemnom ispitu na Ekonomiji (kad sam ja završila srednju školu još su postojali prijemni za ekonomiju, nije bilo državne mature). Rekla sam sama sebi: “Ok, biti ćeš tu nekih godinu dana dok ne shvatiš što zapravo želiš.” To se odužilo, ali pronašla sam se. Moglo bi se reći da sam late bloomer,” kaže.

“Ne bih to nazvala odustajanjem. Naime, prilikom preuzimanja papira s Ekonomije da bih upisala Akademiju rekli su mi da se mogu vratiti kad god hoću i da će mi se priznati svi ispiti koje sam već položila. Tada sam imala samo dva ispita do kraja i već sam imala na pola napisan diplomski rad. Tko zna, možda, mi jedan dan dođe i položim još ta dva ispita. Ali, čisto da završim nešto što sam davno započela. To me najviše kopka oko toga, ali sigurno neću napustiti glumu i vratiti se tome.”

Uz bok iskusnim glumcima

Kad usporedi glumu i ekonomiju kaže kako to dvoje nije spojivo. Gluma je za nju magična baš zato jer je svako iskustvo dragocjeno i može se nekad iskoristiti. Upravo joj je za ulogu Petre u seriji ‘Na granici’, svježe diplomirane ekonomistice, iskustvo studiranja ekonomije puno pomoglo u nekim segmentima njezine ličnosti.

“Do sada sam nastupila u dva filmu, a svoju prvu profesionalnu ulogu igrala sam u filmu “Smrt u Sarajevu” redatelja Danisa Tanovića”, kaže nam Nadia. “Kao mladoj glumici sigurno je bilo lakše igrati s iskusnijim kolegama jer ti oni svojom igrom daju veliku dozu sigurnosti. Na svim projektima koje sam do sada radila i koje još radim imala sam sreću jer sam dobila divne partnere. Kad to imaš onda je sve lako.”

Svaka uloga zahtijeva opsežnu pripremu

Osim nje tu je i uloga Ukrajinke Julije u filmu ‘Osmi povjerenik’ koju je Nadia sjajno odigrala. “Na tu sam ulogu reagirala kako reagiram svaki put kad dobijem ulogu, prvih 10 minuta ludujem od sreće, onda krene briga. Mislim: “Kako ću ja tu ulogu napraviti?”, “Zašto sam ja dobila tu ulogu, znam bar 10 glumica koje je bi bile bolje za tu ulogu.” Ta faza, također, traje nekih 10 minuta, onda počinjem racionalno raditi i istraživati za lik. Čini mi se da moram izbaciti tu euforiju i paniku da bih hladne glave krenula raditi na liku. Hladne glave istražujem, ali odbacim tu racionalnost kad glumim. Kakva god uloga bila, gluma ne trpi racionalno.”

Za tu se ulogu Nadia počela pripremati gledanjem dokumentaraca o trgovanju ljudima. Iako Juliju u filmu ne vidimo direktno u toj situaciji, to je iskustvo iza nje i čini velik dio njezinog karaktera. “Paralelno s tim istraživanjem učila sam ukrajinski jezik, konzultirala sam se s izvornim govornicima, a imala sam i privatne satove ukrajinskog jezika kod prijateljice koja je završila ukrajinski na studiju. Ako prema liku osjetim empatiju što mi se dogodilo s likom Julije lako me nagovoriti na bilo kakve transformacije. Naravno, stvari moraju biti opravdane. Skraćivanje i bojanje kose ne vidim kao nekakav veliki potez. Glumica sam i transformacija je samo još jedno glumačko sredstvo.”

GLUMA JE NESIGURAN, ALI ISPUNJAVAJUĆ POSAO

Nadia je svjesna da kao glumica radi u izuzetno nepredvidljivoj struci što je jedna dobra strana tog poziva. “Ne dopušta ti sigurnost. Dosta toga nije unutar moje moći zato ne gledam toliko daleko u budućnost. Nastojim uvijek biti profesionalna, shvatiti ozbiljno sebe i ljude s kojima radim, ali isto ne previše ozbiljno. Sigurno neću odbiti kvalitetan inozemni projekt, ali zasad se još uvijek vidim tu.”

Što se tiče snimanja domaćih filmova njen je dojam da se u zadnje vrijeme pojavio val novih i interesantnih redateljica koje izbjegavaju stereotipnu ulogu žene. One propitkuju teme i ideje koje dosad nisu viđene u hrvatskoj kinematografiji i to je jako veseli. “Prikazuju žene u raznim svjetlima i ulogama, slojevitije su, istovremeno ranjive i snažne, jednako smiješne i tužne. I sama želim raditi takve uloge.”

Ova mlada zaposlena glumica koja najviše voli nositi haljine na preklop u slobodno se vrijeme kojega trenutno nema bavi military aerobicom i jogom. “Kad uhvatim nešto slobodnog vremena posvetim ga svom psu. Znam, zvuči tužno, ali zeznuta je Gita, brzo se naljuti. Ta ljutnja se najčešće manifestira degustiranjem mojih cipela.”