Maja Ćustić je trenerica koja obožava čvarke, a najveći izazov u poslu su joj teški karakteri. Sjele smo s njom

Fitness joj je otkad zna za sebe dio života, a danas joj je cilj da i kod drugih to osvijesti na pravilan način. Upoznajte trenericu Maju Ćustić

Još kao dijete Maja Ćustić bila je hiperaktivna radi čega se dalo naslutiti da će odabrati posao koji od nje zahtjeva fizičku aktivnost. Iako je sport oduvijek bio prisutan u njezinom životu, u srednjoj školi ipak se našla pred velikom dilemom – upisati kriminalistiku ili kineziologiju.

Otac joj je tada sugerirao da je bavljenje kriminalistikom vrlo stresan i nimalo jednostavan posao, i da s obzirom na njezin karakter i višak energije smatra da je bolje da upiše Kineziološki. Tako je i bilo. Naime, već za vrijeme studija Maja je počela raditi kao trenerica u fitness centrima gdje još uvijek redovito vodi grupne i individualne treninge, zbog čega danas sa svojih 36 godina za sebe može reći da ima stvarno gomilu trenerskog iskustva. I to bez ikakvog pretjerivanja.

“Cijeli život sam vrlo aktivna i najveći problem u školi mi je bio sjediti na miru po šest, sedam sati. Ma uvijek sam se rekreativno bavila nekim sportom, tako da je Kineziološki fakultet bio zapravo nekako vrlo logičan odabir” priča mi Maja s kojom se našla u njezinom prirodnom habitatu, omiljenoj zagrebačkoj teretani gdje smo uz jedan vrlo fizički aktivan susret napravile ovaj intervju. Naravno i da sam odmah besramno krajičkom oka promotrila i svaki njezin vidljivo utreniran i savršeno definiran mišić, koji realno, ne možete ne primijetiti.

Iako je šira javnost Maju imala prilike upoznati kroz posljednju, četvrtu sezonu RTL-ovog showa Života na vagi gdje je bila trenerica uz Edina Mehmedovića, od čije je finalne epizode prošlo nekoliko mjeseci, ona se rado prisjeća ovog doista jedinstvenog iskustva.

Show Život na vagi bio joj je izazov života

“Kad sam prihvatila poziv u show nisam mogla točno znati što me čeka i u što se upuštam, ali sam znala da želim pomoći tim ljudima svojim znanjem i vještinama da napokon počnu živjeti jedan zdraviji i sretniji život. Život na vagi će mi svakako ostati u sjećanju kao najveći izazov u dosadašnjoj karijeri te kao jedno novo, drugačije iskustvo od svega što sam dosad radila. Bilo je tu suza, znoja, odricanja, ali i puno smijeha i pjesme, te u svakom slučaju nekoliko vrlo intenzivnih mjeseci iza svih nas” govori Maja te objašnjava kako osnovni problem mnogih pretilih osoba leži u njihovim potisnutim negativnim emocijama, koje su često posljedica nekih negativnih događaja u životu.

Kad sam prihvatila poziv u show, nisam mogla točno znati što me čeka i u što se upuštam, ali sam znala da želim pomoći tim ljudima svojim znanjem i vještinama da napokon počnu živjeti jedan zdraviji i sretniji život

“Mnogo je tu tuge, strahova, manjka samopouzdanja i motivacije, nezadovoljstva ili razočaranja koji se gomilaju godinama, a te osobe ne znaju kako ih riješiti pa im hrana bude kratkoročno rješenje problema, bijeg i izvor sreće.” Naglašava i kako su upravo zbog toga, pored vježbanja puno razgovarali s kandidatima i tjerali ih izvan zona komfora kako bi otpustili i odblokirali sve te negativne emocije i vratili potrebno samopouzdanje i zdravu sliku sebe u ogledalu.

U tom cijelom periodu, ali i općenito, govori kako je bitno da se dogodi taj klik, odnosno da ljudi shvate da to nije nekakav kratkoročni period odricanja koji trebaju izdržati, nego cjeloživotni proces te novi, zdraviji način življenja i funkcioniranja čije navike trebaju trajno usvojiti i zadržati. Promjena, kaže, kreće kad ljudi općenito prestanu gledati na to sve kao na odricanje i žrtvu, a shvate da si tako produžuju život i direktno utječu na kvalitetu istog.

Hrvati još uvijek nedovoljno vježbaju

Iako mi je povod našeg susreta zapravo bio od Maje doznati kako generalno promijeniti životne navike, stanje uma u tom smislu, pa onda uključiti vježbanje u svoj lifestyle, ne odustati recimo od toga ili sada još uvijek aktualnih novogodišnji odluka, Života na vagi smo se naprosto morale spontano dotaknuti jer je to sada ipak velika stavka u njezinom životopisu, a i iskustvo od kojeg se dojmovi još uvijek, priznaje, sliježu.

“Gle, meni ti je najveći izazov raditi s osobama koje sumnjaju u svoje sposobnosti, nemaju vjere u sebe i dođu s vrlo niskim samopouzdanjem. Užitak je gledati kako se osoba iz dana u dan transformira, napreduje fizički i mentalno, postiže sve bolje rezultate i postaje zadovoljnija sobom. Predivan je osjećaj kad im svojim znanjem i vještinama možeš pomoći i biti dio njihovog putovanja. S druge strane, u cijelom tom procesu jednako je važno da sam im ja i psiholog i motivator i rame za plakanje i trener, ako ne i važnije. Bez ‘čiste’ glave i jasno postavljenih ciljeva ispred sebe, motivacija će brzo nestati, a s njom i dolasci na trening te pravilna prehrana.”

Užitak je gledati kako se osoba iz dana u dan transformira, napreduje fizički i mentalno, postiže sve bolje rezultate i postaje sve zadovoljnija sobom

S obzirom na klijente vježbače, pitam je i koje je njezino mišljenje o tome vode li Hrvati dovoljno računa o svom fizičkom zdravlju, odnosno vježbaju li i brinu li se pritom za svoju prehranu. Maja govori kako još uvijek nedovoljno Hrvata vježba, no dio populacije je počeo raditi na tome, ali ima tu još puno posla, posebice u osvješćivanju ljudi koliko su kretanje i zdrava prehrana bitni i ključni za kvalitetu življenja.

Nije pobornica dijeta nego umjerenosti u svemu

“Sjedilački način života i velike količine svakodnevnog stresa nam nikako ne idu u prilog niti olakšavaju situaciju. Usvojili smo i neke loše navike. Brzi način života prisiljava na sve manje kuhanja i posezanje za brzim rješenjima koji su danas dostupni više nego ikad prije. Nekom će to biti pekarnica, nekome hamburger iz fast fooda, nekom nova vrsta čokolade ili sladoleda, a sve to uz nedovoljno kretanja dolazi na naplatu prije ili kasnije.”

Na temu prehrane, Maja ističe i kako zapravo nije pobornica nekih dijeta jer smatra da su one kratkoročno rješenje, te da je cilj zapravo naučiti se pravilno hraniti i na taj način funkcionirati cijeli život. Dodaje kako se ne treba odricati ničega, i da se sve može jesti u umjerenoj količini uz dovoljno fizičke aktivnosti. Kao najveći problem ljudi s viškom kilograma vidi njihovu percepciju hrane (utjeha, bijeg, sreća) te nedovoljnu fizičku aktivnost (ne stignu, nemaju novaca, ne da im se i od sutra će), tako da, naglašava, treba obratiti pozornost na oba problema i rješavati ih istovremeno.

Brzi način života prisiljava na sve manje kuhanja i posezanje za brzim rješenjima koji su danas dostupni više nego ikad prije

Nadovezujem se odmah i s temom oko famoznog cheat daya koji je meni kao vježbaču iznimno drag i bitan, pa me zanima i njezino mišljenje. Govori mi kako je on OK kao rješenje za sve one disciplinirane i odlučne, koji će zaista samo u tom danu pretjerati ili si priuštiti neke namirnice koje ostale dane u tjednu izbjegavaju. No, smatra da je puno jednostavnije i zdravije ne odricati se nikakvih namirnica i sve jesti, ali u umjerenim količinama i uz dovoljno kretanja, nego se mučiti šest dana u tjednu da bi mogli pretjerivati taj jedan. Teza je to koja mi se zapravo odmah dopala, ali sam isto tako naglas zaključila kako bih za nju prethodno trebala poraditi na svom karakteru da bih u tom naumu bila doista disciplinirana.

Burek, pizza, varivo…

“Na mom meniju naći će se primjerice svega, od variva, mesa, ribe, povrća, do bureka, pizze i palačinki. Recimo, čvarke jedem kroz cijelu godinu i svi mi se smiju kad to kažem, ali nijedna namirnica nije problem nego unesena količina te dovoljno aktivnosti kojima ćemo eventualni višak unesenih kalorija potrošiti. Volim vježbati i trudim se da je to svakodnevno, ali postoje dani kad se i meni teško pokrenuti i otići u teretanu. Tada odem negdje u prirodu i istovremeno aktiviram tijelo, a odmaram duh i punim baterije”

Iako je Maja vrlo stručna i savjesna kada je u pitanju njezin posao i širenje vizije do koje drži, otkriva kako bi lagala kad bi rekla da živi po strogim pravilima. Naime, ne odriče se ničega jer život je jedan i treba uživati u njemu, tako da se iz tog razloga ne suzdržava od povremenih slastica ili čaše vina. Bitno joj je samo da konzumacija bude u granicama normale i popraćena fizičkom aktivnošću.

No, nije na odmet napomenuti kako nikada nije imala problema s težinom jer je oduvijek vrlo aktivna i ne može, kako mi priča, zamisliti dan bez neke vrste tjelovježbe i kretanja. “Upisala sam Kineziološki i kad sam prvi put ušla u teretanu, shvatila sam da želim biti osobna trenerica te pomagati ljudima da vode zdraviji, a time i sretniji život.”

Samoprozvani Instagram fitness treneri i problem nestrpljivosti kod ljudi

Kako sada ima dosta iskustva u domeni osobnog trenera, zanimalo me i što po njezinim kriterijima znači biti dobar trener, ali i što misli o trendu samoprozvanih Instagram fitness trenera, influencera koji na toj svima omiljenoj društvenoj mreži dijele savjete šakom i kapom, što mi se nerijetko zna činiti i dosta opasno.

“Najbitnija je naravno stručnost, odnosno trenerovo znanje i iskustvo, ali i potpuna posvećenost klijentu. Ja se uvijek trudim osluškivati njihove potrebe i mogućnosti, pratiti reakcije, uzeti u obzir njihovo trenutno fizičko stanje te eventualne ozljede, pa po tome svemu određujem koje vježbe su u stanju izvoditi, a koje nisu. Svaki trening znači i moje aktivno sudjelovanje u njemu i dosta me smeta neprofesionalni pristup nekih trenera koji su više na mobitelu nego što prate kako im klijent izvodi vježbe. Pored svega navedenoga, jako je bitno i pratiti psihološka stanja klijenta i eventualne emotivne blokade, tako da često i porazgovaram s njima te se trudim motivirati ih kad sami nisu u mogućnosti.”

Svakome bih savjetovala da se vrlo dobro raspita o treneru prije nego se odluči baš za nju/njega

Na temu fitness influencera i samoprozvanih trenera Maja veći problem vidi u ljudskoj nestrpljivosti koja je dio svih nas. Govori kako bi mnogi htjeli izvrsne rezultate preko noći, uz što manje uloženog truda, vremena i novaca, pa onda iz tog razloga posežu za neprofesionalnim, neškolovanim i samoprozvanim trenerima koji im često upravo to obećavaju, ne znajući koliko time štete mogu napraviti klijentu.

“Svakome bih savjetovala da se vrlo dobro raspita o treneru prije nego se odluči baš za nju/njega, jer kao i u svakoj drugoj branši, stručnost i iskustvo su od presudne važnosti, a ovdje je ipak i vaše zdravlje u pitanju.”

Prije svega treba imati realan, ali ambiciozan cilj

Kad smo već kod savjeta pitam je u šali ima li možda neki brzopotezni za sve one koji su već odustali ili će upravo odustati od svoje novogodišnje odluke da počnu vježbati. Govori kako razumije da je nekome lakše se psihički pripremiti ako kreće od konkretnog datuma ili dana u mjesecu, a nekom drugom taj princip stvara dodatni presing. Koji god način i datum odabrali, bitno je ostati ustrajan i kretati se na bilo kakav način; hodati, ići u teretanu, voziti bicikl.

No, dodaje i kako prije svega treba postojati cilj za koji smatra da treba biti ambiciozan, ali i realan, ovisno o fizičkom stanju osobe koja kreće s cijelom tom pričom, treninzima i zdravijom prehranom. Dodaje i kako prenagli i preintenzivni treninzi mogu vrlo lako napraviti kontraefekt i dovesti do potencijalnih ozljeda, tako da svakom preporučuje konzultacije sa stručnom osobom prije nego krenu ‘u napad’.

Za bilo kakve vidljive promjene i rezultat, neki minimum bi bio trening tri puta tjedno

Iako Maja drži i grupne treninge, uvijek prednost daje individualnom radu jer se puno bolje i kvalitetnije može posvetiti klijentu, a oni imaju više vremena za ponavljanje pokreta koji se teže usvajaju. No, tu dodaje i kako je svaka osoba priča za sebe i nema nekog zlatnog pravila koje bi vrijedilo za sve. Pitam je i koliko bi zapravo treninga tjedno bilo potrebno nekom početniku vježbaču da vidi neki konkretniji rezultat u nekom realnom vremenu.

“Puno je faktora koji utječu; dob, spol, zdravstveno stanje, prehrambene navike, metabolizam, intenzitet treninga. Za bilo kakve vidljive promjene i rezultat, neki minimum bi bio trening tri puta tjedno. Ali, to opet naravno ovisi o vrsti i intenzitetu aktivnosti, je li to vođeni trening u teretani, lagana šetnja, planinarenje ili nešto četvrto. Zapravo, nema pravila.”

Za kraj, dok se lagano već priprema za sat s klijenticom koja joj svaki čas treba stići, Maju sam morala priupitati i s kakvim klijentima ne voli raditi odnosno s kakvim karakterima jednostavno odbija suradnju. Mogu reći da me pomalo iznenadilo kad mi je rekla da ne odbija suradnju s nijednim klijentom, štoviše, teži karakteri su joj, govori, još veći izazov.

“Jedini razlog zbog kojeg bih odbila klijenta jest ako mi je raspored potpuno pun i nemam tehnički kad odrađivati treninge s njima” zaključuje i maše klijentici koja je upravo stigla napraviti nešto dobro za svoje tijelo i svoj um. Ostavljam ih, dok njih dvije kuju planove jer im je na redu tzv. leg day. Ja sam svoj bome odradila dan prije, pa mirne savjesti bježim glavom bez obzira.

Hvala teretani PlayFitness na ustupljenom prostoru za snimanje.