Ma zgodno. Muškarci više ne misle da je seksualno uznemiravanje problem kao na početku #metoo pokreta
U samo godinu i pol muškarci su promijenili stav oko seksualnog uzmemiravanja žena u poslovnom okruženju. Nije im to više glavni problem
Nova istraživanja pokazuju da s obzirom na 2017.-u godinu, i početak #metoo pokreta kada su, sjećamo se, izašle sve optužbe o seksualnom uznemiravanju za Harveya Wiensteina, danas muškarci (SAD) ne smatraju seksualno uznemiravanje jednako velikim problemom. Tj. tada je 66 posto anketiranih muškaraca izjavilo kako misle da je seksualno zlostavljanje na radnom mjestu glavni problem, dok je u ponovljenom ispitivanju prošlog mjeseca to izjavilo 53 posto muškaraca, donosi libela.org.
Radi se o istraživanju stranice Gallup koja je objavila rezultate u kojima je vidljivo da prema istoj anketi, žene sve više govore da su doživjele seksualno nasilje. To je 2017. izjavilo 42 posto žena, u zadnjem istraživanju postotak je porastao na 48 posto. Istraživanje je također pokazalo da muškarci danas govore češće nego 2017. kako su ljudi na poslu preosjetljivi po pitanju spolnog uznemiravanja. To je 2017. izjavilo 33 posto muškaraca, a u najnovijoj anketi čak njih 45 posto.
Pretpostavke su da je utjecaj na ove rezultate imao i slučaj Kavanaugh oko kojeg su bila podijeljena mišljenja republikanaca i demokrata, no isto tako povlači se pitanje jesu li muškarci postali hejteri #metoo pokreta. I same smo svjedočile raznim komentarima na društvenim mrežama kada bi neka žena istupila sa svojim iskustvom na temu, pa ne samo od strana muškaraca, već i od strane žena. Je li #metoo za neke imao kontra efekt?
Ne znam jeste li se ikad naše u situaciji, ja jesam, čak i od strane prijatelja, koji je izjavio, onako pomalo glasno i sa sigurnošću ‘ma daj, danas je sve #metoo, gdje su bile te žene do sada, a zašto su šutjele, aha – znači tada im je bila važnija karijera od njivovog integriteta.” Stvarno? I dalje tvrdim da svaka od tih žena nije htjela, bila je ucjenjena i imala previše toga na vagi zbog čega se našla u ijednoj situaciji tog tipa. Naravno, rasprava bi se nastavila, sugovornik je uvijek bio muškarac, i svaki put sam to zamotala u ‘muško shvaćanje stvari’. Jer ono, možda ne mogu očekivati da shvati netko koga nisu primili sto puta u klubu za stražnjicu ili nije doživio seksualne komentare dok je vozio bicikl ljeti.
Zašto moramo uvijek imati hejt ili obrnutu filozofiju stvari, zašto ne možemo uvidjeti i nazvati stvari pravim imenom? Zašto ne možemo prihvatiti da je tako kako je, da je ta žena stvarno ispričala svoje iskustvo? Da nije htjela novac, samopromociju, karijeru ili napredovanje. A da ne pričam o tome kako bi se nekad dogodio nastavak na razgovor o tome koja je Hrvatica gdje i kako došla na poziciju preko kreveta. Da? A što je radio taj frajer, osim što je najčešće doma imao ženu i dijete. Ne znam, možda sam naivna, ali žena sam. Pa idem od sebe i želim misliti da nisu htjele. Jer ne poznajem nijednu takvu, a poznajem ih mnogo, s različitim primanjima i različitih statusa.
Je li se dogodio negativan feedback nakon #metoo pokreta? Nekima je priča i u samom startu bila nategnuta, a nova istraživanja, kako vidimo, pokazuju da je muškarcima ovaj problem samo godinu i pol kasnije, postao već nešto manje bitan. Ne želim generalizirati, vjerujem da ima i onih suprotnih mišljenja, ali bojim se da su u manjini. Da, seksualno uznemiravanje je i dalje je problem. Svojim stavom da ste iziritirani #metoo pričama, ne poštujete žene. I ne, niste u pravu. Naravno, vi koji ste se pronašli negdje gore.